Naime, nije mala uloga Valentina Inzka u potpori Jerki Ivankoviću Lijanoviću, osuđenog kriminalca, koji je počinio višemilijunsku pljačku BH građana.
Udruživanje radi sticanja materijalne koristi naziva se udruženim zločinačkim projektom u pravosudnim institucijama svijeta. No ne i u BIH.
Nešto sumnjamo da je Inzko tek tako iz čiste simpatije podupirao simpatičnog Lijanovića.
Bode oči i činjenica da ga je branio tijekom privođenja.
Bode oči i potpora i minutaža koju Lijanović kao kriminalizirani i optuženi kandidat dobija na OHR medijima u kampanji.
Kao i činjenica da niti jedne riječi isprike ili priopćenja Inzko nije uputio kada je njegov prijatelj Jerko Lijanović osuđen.
Inzka s Lijanovićem veže dugogodišnje prijateljstvo. Stotine ručkove. Kilometri kobasica.
Navodno mu je sređivao i pozivnice za američke doručke.
Ako kažemo da nas progoni gorak okus intuicije da je naš najdraži Visoki predstavnik, duboko umočen u pljačku građana BIH putem Lijanovića, jesmo li time uvrijedili Inzka?
Jesmo?
Nismo?
Mi mislimo da nismo.
I da je to tu negdje.
Nitko , bez konkretne materijalne koristi ne bi branio kriminalca prve klase, kao što je to činio Inzko braneći Lijanovića.
Nitko ne bi rušio jedan ozbiljan međunarodni sporazum, kako bi postavio Lijanovića, baš kako je to činio Inzko u doba Platforme – kada nam je nametnuo fašiste i tog kriminalca.
Institucije BIH nemaju pravo prisluškivati Inzka. Pa prema tome nema niti optužnica.
No sve ukazuje na to da je on itekako imao deal s Lijanovićem. I tko zna s kim sve još.
Uostalom, šta je jednom visokim predstavniku pišljivih 25.000 Eura mjesečno?
Još ako znaš da je Petritsch u po dana opljačkao banku, bez da ja pokupio iti jednu krivičnu prijavu, što ti , kao Zdravko Visoki, s Visoke Glavice, ne bi opljačkao cijelu Federaciju?
I dokazao Petritschu da je sitna riba. I obični pljačkaš banaka. Pokazao mu kako se to , s domorodcima Bosne, radi sofisticiranije.
Jer Ego je u politici, nešto kao bolest. Kojoj lijeka nema.