- Advertisement -
Medžlis Islamske zajednice Sarajevo zajedno s humanitarnom organizacijom MFS-EMMAUS i njihovim partnerima iz UAE u četvrtak, 19. srpnja 2018., ispred Istiklal džamije na Otoci u Sarajevu gradu organizirao je skupno religijsko vjenčanje.
Šezdeset bračnih parova pripomogla je i gradska uprava s gradonačelnikom Abudulahom Skakom. Mladenci su dobili po petsto konvertibilnih maraka i večeru u hotelu Hills na Ilidži.
Odjeveni su od glave do pete tako da su im pokriveni avreti (arap. ono što se mora pokriti).
Piše: Dario MAJETIĆ l Glas-slavonije.hr
Žene s tradicionalnim hidžabom neoosmalnijskog tipa, a muški svi k‘o jedan u crnim odijelima, bijelim košuljama s džepnim maramicama i bijelim kravatama te crnim, ganc novim cipelama koje su dodatno, za svaki slučaj, ulaštene crnom kremom Ilirija.
Tek neki smioniji i moderniji ženici nosili su sunčane naočale, a neke mladenke, na zaprepaštenje okupljenih, bile su prenaglašeno našminkane.
Sve je bilo u stilu dijametralno različitom od odjeće koju obično nose umišljene, ohole osobe te osobe koje pripadaju nekim drugim religijskim skupinama i zajednicama, pogotovo različitima od onih u Bosni i Hercegovini.
Povučena je linija kulturološkog, svjetovnog, zemaljskog i drugog razdvajanja bosanskih muslimana od bosanskih Hrvata i Srba, kršćana, ali svakako i svjetovnjaka.
Cilj je bio, kako vele, promoviranje braka i obitelji kao temeljnih vrijednosti društva koje su danas izložene brojnim iskušenjima.
Redateljski je to bio remake uradaka pokojnog Sun Myung Moona iz Crkve ujedinjenja s Korejskog poluotoka, koji je to ipak radio u grandioznijem stilu – brakom je za vijeke vjekova vezao i po nekoliko tisuća ljudi u jednom trenu.
To su poštovanja vrijedni pokušaji kojima islamski dostojanstvenici prosvjećuju svoje mlado stanovništvo. I sve bi to bilo vrijedno divljenja da to nije bio uvod u predstojeće opće izbore i stvaranje realne i formalne distinkcije između BiH muslimana i ostalih.
Izbori
Kampanja za BiH izbore 2018. na taj je način, bar za dio biračkog korpusa, i to onaj muslimanski, ali ne i ukupno bošnjački, počela tako bajkovito, perspektivno, pronatalitetno da mi je stvarno bilo drago gledati i od srca vjerovati.
To je također signal da nema stvarne stabilizacije u BiH, jer nema ozbiljnijeg pomaka u biračkom tijelu.
Na općim izborima u Bosni i Hercegovini 7. listopada 2018. stanovnici će birati sva tri člana Predsjedništva BiH i 42 zastupnika donjeg doma Parlamentarne skupštine BiH.
Glasat će se i za skupštine i predsjednike obaju entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH.
Bošnjački član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, nema pravo kandidature za treći mandat na toj funkciji, a hrvatski član Predsjedništva, Dragan Čović, i srpski član, Mladen Ivanić, mogu ponovno biti kandidati.
Bit će to vjerojatno konfuzni, loši, na svim razinama nadgledani, brutalni izbori.
Razbijen je Parlament, neriješeno je pitanje Mostara, ne postoji elektronsko glasovanje, zemlja je na rubu ustavne krize. Prijeporno je u entitetima i kantonima.
Počeli su preuranjenim aktivizmom oko “Istine za Davida”, obavještajne operacije lokalnog dometa, koja se nije mogla potpuno “uhvatiti” u biračko tijelo jer je bila teška za “probaviti”, prije svega za ciljanu skupinu tzv. građanskog društva.
Ova se glasačka mašinerija ipak donekle senzibilizirala.
Ujedinjena opozicija izišla je na proljetni politički asfalt, direktno u političku arenu protiv SNSD-a. Kada je priča povezana s Davidom počela jenjavati, oživljen je i potisnuti slučaj smrti Dženana Memića iz 2016.
Krajnja je meta ipak bio, i još jest, državni aparat BiH i Republike Srpske, tj. njihova nesposobnost očuvanja elementarne sigurnosti.
Digli su se i branitelji Armije BiH i HVO-a. Javio se i Naser Orić. U međuvremenu gospodin Izetbegović govori kako je početak gradnje Pelješkog mosta fraglantno kršenje suvereniteta BiH.
Srbi uvijek u BiH dižu najviše prašine! Tako su i prije “Istine za Davida” radili belaj obilježavajući 9. siječnja, Dan Republike Srpske.
Belaj se zatim nastavio nabavom 2500 dugih cijevi iz “Zastava oružja” u Kragujevcu, za potrebe policije Republike Srpske. Prema fakturi roba je plaćena 930.000 američkih dolara plus troškovi dostave. Odgovorni vele, oružje će poslužiti za borbu protiv terorizma i obuku djevojaka i mladića regruta u nedavno otvorenom Centru za obuku policije RS u Zalužanima.
Visoki predstavnik Valentin Inzko rekao je da je zabrinut zbog nabave oružja te je naveo kako u njegovoj domovini, Austriji, policija ima ukupno 400 automatskih pušaka.
Milorad Dodik iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) odgovorio je da to nije sve, bit će toga još. Policajci Republike Srpske imaju najviše pušaka na broj policajaca u susjedstvu.
Opravdavaju se pričom kako u Bosni postoji 750 tisuća komada nelegalnog naoružanja, a oni samo obnavljaju prastari arsenal automatskog oružja.
Dodik je u ožujku podržao turneju “Ruski Balkan” u organizaciji ruske paradržavne grupe za pritisak “Noćni vukovi”. Ta je grupa motoklub koji njeguje jednostavnu motorističku ikonografiju i pastoralu.
Njihovi članovi i simpatizeri luduju za fuzijom melodičnog i glam heavy metala pomiješanog s pravoslavnim i nacionalističkim patosom.
Obožavaju alkohol! Mrze drogu! Drže se smrknuto i teško ih je isprovocirati. Nose crne kožnjake s resama nakićene amblemima sa subliminalnim porukama. Uglavnom rade jednostavnu folkloristiku za račun neke nove Rusije.
Milorad Dodik napreže medijski prostor pričom o dolasku “40 specijalaca” iz britanske mornaričke regimente u bazu Butmir kod Sarajeva, simboličnu i stvarnu liniju razgraničenja između Bošnjaka i Srba.
On danima napuhava javnost o podršci, logistici i infrastrukturi koju oni imaju na terenu. Sličnu retoriku koristio je i na izborima 2014., i to ga nije ni najmanje spriječilo da nesmetano vlada cijeli mandat.
Na Balkanu su Englezi idealan protivnik, a proizvodnja straha od njih uvijek i sigurno mobilizira saveznike. Uostalom, zašto se Britanci ne bi pojačali kada su oni jedni od jamaca mira prema Daytonskom sporazumu.
Velika Britanija samo je prošle godine potrošila 7,6 milijuna funti za jačanje i napredak bosanskog i hercegovskog društva, njegovu sigurnost, poboljšanje pravosudnog i ekonomskog sustava.
Možda je to ipak samo Dodikov predizborni trik kanaliziran za zabrinutu svjetinu, a medijski plasiran kod notornog Milomira Marića, na srpskoj Happy televiziji.
Ako nije, onda se radi o brigadi Royal Marine 40 Commando (marinci kraljevske mornarice). To su visoko funkcionalni, istrenirani vojnici, osposobljeni za korištenje suvremenih vojnih sustava i oružja – pušaka, strojnica, raketnih bacača i protutenkovskog naoružanja.
Inače, 40 Commando imaju dugu, slavnu i ozbiljnu prošlost. Početak brigade veže se uz bitku Jubilee iz 1942., kada su kao potpora uništili lučke objekte u Dieppeu, zatim operacije na južnom Mediteranu, pomoć Titu da se izvuče iz potkove Nijemca i ostalih snaga Osovine u operaciji Shwarz, zatim Folkland i sve do Kuvajta i provincije Helmand u Afganistanu. Osposobljeni su i za humanitarna djelovanja. Ako su uopće došli u BiH, bosanskim Srbima i inima preostaje jedino puka rezignacija.
BOSANSKA UTOPIJA
Dragana Čovića, HDZ BiH i njihov prijedlog izmjene izbornog zakona srezala je američka veleposlanica u BiH Mauren Cormack, žena zmaj koja službuje američkim interesima u Ministarstvu vanjskih poslova od 1989. Prije diplomacije radila je za Čikaški simfonijski orkestar. Tamo je bila ekonomistica i logističarka.
Naučila je žena kako stvoriti lovu ni iz čega za dobro uigranu svirku koja će zadovoljiti i najzahtjevnije plesače, pjevače i slušače. Vjerojatno je tamo bila pod velikim stresom pa joj ovaj posao u Sarajevu dođe kao egzotično/avanturističko putovanje u srce Azije. Nešto poput odlaska zapadnjačkih umirovljenika visoke platne moći u planinsku Kraljevinu Butan – imaginarij svjetovne Šambale.
Podsjetimo, Hrvati kao konstitutivan narod BiH preko HDZ-a BiH inzistiraju na pitanju izbornog zakona tvrdeći kako se mora promijeniti situacija u kojoj je moguće da Bošnjaci Hrvatima biraju člana državnog vrha, što se već dogodilo s izborom Željka Komšića bošnjačkim glasovima.
Prihvatljiv im je model uspostave posebnih izbornih jedinica unutar Federacije BiH, što SDA, ali i stranke u Sarajevu to kategorično odbacuju suprotstavljajući se time i odluci Ustavnog suda BIH.
To će pitanje rješavati, nažalost, ne tako brzo, Venecijanska komisija (Europska komisija za demokraciju kroz pravo). Povoljnu odluku za Hrvate iz BiH bit će potrebno čekati još neko vrijeme. Oni će do tada biti potiskivani, žrtve igrica i kombinacija kao što je ponovna kandidatura Komšića unutar SDA bloka.
Samo za mali dio hrvatskog stanovništva prijepori Komšić – Čović o tome tko je veći Hrvat su zbunjujući.
Dragan Čović traži i odnijet će pobjedu na izborima za člana Predsjedništva BiH. Preko Željka Komšića SDA pritišće i pravi si bolju poziciju za pregovore s Hrvatima.
Komšić ima podršku među malim dijelom pacificiranih Hrvata i Bošnjaka te veliku među onim glasačima koji mu budu servirani političkim inženjeringom. Na za Hrvate nepovoljnim izborima 2006. i 2010. Komšić je dobio maje od 2,5 % hrvatskih glasova, što mu nije ni najmanje smetalo da bude njihov član Predsjedništva BiH.
Lomio je i dalje lomi konstitutivni hrvatski narod u BiH.
Na zacrtanom je smjeru, na kojem muslimanski i/ili bošnjački političari optužuju Hrvate u BiH da traže rješenje u kontekstu dobivenom u oružanim sukobima.
Njegovi i napori istomišljenika samo bi donekle bili razumljivi kada bi svi narodi i ostali religijski autoriteti prihvatili Bosnu kao građansku državu i uvažavali osobitosti naroda koji u njoj žive.
Treba samo pogledati geografiju Bosne i Hercegovine i jasno je da ideje o građanskom društvu u Bosni, ali i na Balkanu općenito, nisu opcija.
Gdje su samo svi ljudi koji stvaraju dodanu vrijednost i imaju višak kontroliranog vremena za trošenje te vrijednost?
Činjenica je da bosanski BDP per capita iznosi samo 4817 dolara, a ukupni BDP minimalnih 16.911 milijardi dolara.
Dodatno je katolike Hrvate “uznemirio” dolazak apostolskog vizitatora Henryka Hosera, koji drži da su ukazanja Gospe u Međugorju “nevjerodostojna”.
To je na tragu izrijeka pape Franje od prošle godine: “Treba biti iskren! Pa tko uistinu misli da Gospa govori: ‘Dođite sutra u isto vrijeme i ja ću reći poruku tom i tom vidiocu?‘‘
Gospodin Hoser kao povjerenik Monarhije Vatikan mora, kada se sve promotri, ujediniti Bosnu Srebrenu i Vrhbosansku nadbiskupiju.
RADONČIĆ I ČENGIĆ
Onima koji traže svoj prostor u mekanoj retorici pripada Fahrudin Radončić iz Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, koji veli: “Nacionalno pitanje postalo je princip izgradnje demokratske Bosne. Ne, na žalost, građansko.”
Ponekim svojim istupom naglašava da se radikalizmom bave oni koji nemaju programske ideje i da SDA širi kontekst i ima šansu samo ako se zauzima za malu islamiju. Baza su mu ekonomska pitanja koja personalizira i implicitno bosansku ekonomiju veže uza svoju razrađenu gospodarsko-političko-markentišku osobnost. Radončić nastupa kao ekonomski spasitelj pa prepričava priče o svojoj gospodarsko-mesijanskoj ulozi u stilu: “Mašu mi radnici, naši Bosanci, u Crnoj Gori i viču: Fahro, pomozi nam da radimo kući u Bosni, a ne vako.”
Time i sličnim akcijama odvlači glasače od SDP-a i ostalih. Iz aviona se vidi da ima dogovoren postizborni savez s Bakirom Izetbegovićem i SDA. Na pomalo zakrabuljen način s druge strane traži podršku od uleme (Islamske zajednice) kalkulirajući da se time ne zamjeri “građanskim” glasačima. Naglašava stidljivo što je najbolje ili bi bilo najbolje za muslimane poigravajući se tzv. europskim stilom islama (engl. Europe style Islam).
Uvažava i pokušava ući u čvršći savez s Hasanom Čengićem, predsjednikom Sabora islamske zajednice. Svjestan je njegovih prirodnih, duhovnih i svjetovnih veza s islamskom ulemom diljem svijeta. Preko njega kao predsjednika islamskog sabora BiH traži vjersku verifikaciju za sebe i svoju stranku Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.
Hasan Čengić je kao islamski teolog bio osuđen na 12 godina robije u tzv. sarajevskom procesu, čime mu je osigurano mjesto u svjetovnom i duhovnom panteonu moderne Bosne. Također je početkom devedesetih zajedno s bivšim reis-l-ulemom i tadašnjim imamom, Mustafom Cerićem, službovao u Islamskoj zajednici u Zagrebu u Hrvatskoj. Gospodin Hasan Čengić uistinu je bio i bit će iznimna i uzorna islamsko/bosanska veličina.
Fahrudin Radončić pokušava osvojiti političku moć, više kao svjetovni, a time i grublji službenik. Sposobnostima, hrabrošću i trudom stekao je materijalna sredstva koja gura u politiku. Po svemu sudeći on nije autentičan i nema potrebno čvrsto uporište ni realnu snagu koja bi trajala za dobrobit BiH.
Ima podršku akademika Muhameda Filipovića, bosanskog ideologa koji misli da će Radončić donijeti mir, ublažiti napete odnose i Bosnu usmjeriti prema transformaciji od nacionalne u građansku državu. Akademikovo zalaganje slično je mnogobrojnim zalaganjima više ili manje artikuliranih mislilaca bez primjerenog konteksta, a povezano je s Bosnom kao Titovim alatom za raskusurivanje sa Srbima i Hrvatima.
Od važnih kandidata za člana Predsjedništva BiH ostaje nam predstaviti i Bošnjačko/muslimanskog predstavnika Šefika Džaferovića iz stožerne Stranke demokratske akcije. Na posljednjoj konvenciji stranke dobio je 105 glasova, 18 više nego stranački protukandidat.
SDA je trenutno dubinski potresena i kao takva sposobna je držati vlast, ali i nesposobna provoditi javnu politiku. Tomu je pridonijela i dugovječnost dinastije Izetbegović. Muslimani nemaju karakternog ni cjelovitog političara koji će izravno naslijediti obitelj Izetbegović, karizmatičnog Aliju i njegova sina Bakira. Džaferovićeva je politička filozofija: Bolje je šutjeti, predano raditi i na kraju imati neki rezultat nego ništa ne raditi, a davati populističke izjave, intrigirati javnost i na kraju doživjeti razočaranje javnosti jer nije zabilježen nikakav rezultat. S ovim kandidatom SDA ulazi u mirnije vode skrećući prema još umjerenoj političkoj stranci sredine s islamskim narativom.
Bakirova sudbina
Prema mnogim analitičarima BiH prilika i neprilika, Bakir Izetbegović više neće imati izvršni politički prostor, osim kao predsjednik stranke. Više neće moći kao do sada u nizu razgovora bez ozbiljnog povoda i nejasnih motiva pozivati se na Srebrenicu i žrtve iz srpnja devedeset i pete. Na taj način izvan svakog konteksta stavljao je svima na nos opće poznatu činjenicu ratne katastrofe te enklave koja je bošnjačko-islamsko stanovništvo uz rijeku Drinu odredila za vječno žrtvovanje.
Suprotno takvom trivijaliziranju, kada je prije dvije godine u Teleringu na OBN televiziji novinar Mato Đaković upitao duhom velikog Hasana Čengića što kao predsjednik Islamske zajednice Bosne i Hercegovine misli o izjavi ondašnjeg muftije, a sadašnjeg reisa Kavazovića, koji je na hutbi (propovijedi) za žrtve Srebrenice rekao da se ljudima druge religije ne smije nanijeti nikakvo zlo, on je s jedva skrivenim zadovoljstvom odgovorio da je to islam, to je učenje islama, i jedan od razloga zbog kojih je on potvrđen za ries ulemu. Komentar je nepotreban. ipak je to sve “Bosna ponosna”, i svaka druga.
Erdoganizacija korpusa
Sa srpske strane, osim notornog Dodika, mogući je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Mladen Ivanić – političar rezona.
Trenutno je personalni i sadržajni optimum za postupno odmotavanje nacionalističkog klupka. Džaferović iz SDA mu je sličan. Radončić je vrlo blizu, ali ima previše nekanaliziranog novca i drugog kapitala o kojemu se po potrebi može špekulirati i čije se podrijetlo može osporavati. Tu je i Denis Bećirović, kandidat SDP-a, koji međutim nema prepoznatljivu politiku, ne zna što bi s Bosnom i ne može se nametnuti tzv. građanskim glasačima.
Na njegovu i žalost SDP-a, sva je koncentracija na nacionalnim strankama ili onima koji podršku vuku iz njihova bazena. U povodu svega citiram g. Nikolu Zidruma, mog dobrog FB (Facebook, naravno) prijatelja i novinara legendarnog hercegovačkog portala Poskok:
“… nitko nije primijetio da se i kod Srba i Hrvata i Bošnjaka događa erdoganizacija političkih korpusa, urušavanje svih triju političkih zajednica na njihove najniže grane još od vremena seljačkih buna, populizam prosjeka u svom najsuptilnijem obliku. Posljedica svega je podilaženja razjarenom plebsu, feudalne prakse namirivanja banalnosti. Turbofolk dolazi po svoje, posljedica urušavanja prosvjete ubire danak, promocija ispodprosječnosti koja hrani bijedu i glupost šalje svoje prve fakture. Ples s vragom. Vladavina kulture optuživanja koju je OHR instalirao kao nešto normalno došla je do kraja. Idemo u totalni rock´n´roll. Ravno do dna. Štulić se konačno može vratiti kući. Jer Balkan je ponovno na onim razinama na kojima ga je nekad inspirirao.”
Pametnome dosta.
Predviđanje je, kako bi to rekli stari Bošnjani, vako – Radončić, Džafarović i Bečirević vjerojatno će držati postizbornu konfuznu frontu muslimansko/bošnjačke vlasti. Kao članovi Predsjedništva stabilni su Dodik, Čović i Džafarović.
Ostali otpadaju zauvijek ili na niže razine ulazeći u novi izborni ciklus kuhanja u bosanskom loncu, u kojemu se polagano kuhaju. Sve je i bit će u potpunoj finoj bosanskoj disharmoniji, i kao i uvijek jednako.
Stereotip koji se podgrijava i ne može eksplodirati jer tlak u bosankom loncu regulira netko drugi. Netko tko stvarno zna, hoće i može raditi.
wpDiscuz