USUSRET PRESUDI U HAAGU Presuda nakon 22 godine suđenja: Pogledajte zločinački ratni put Ratka Mladića

Čak 22 godine od podizanja optužnice danas će Ratku Mladiću, generalu vojske bosanskih Srba, konačno biti izrečena prvostupanjska presuda pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu. Podsjećamo na njegov životni put

Protiv Mladića je za zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prva optužnica podignuta već 24. srpnja 1995. godine, dok je rat još trajao, a otad je mijenjana četiri puta. Posljednji put u prosincu 2011. godine.

Mladić je optužen za najteže moguće oblike zločina koji uključuju genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja. Tužiteljstvo ICTY-ja optužilo ga je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata diljem BiH, dugotrajnu opsadu i teror nad građanima Sarajeva te uzimanje pripadnika međunarodnih snaga UN-a za taoce tijekom rata u BiH 1992.-1995. godine.

Iz optužnice protiv Mladića u posljednjoj izmjeni izbačeni su zločini počinjeni u Hrvatskoj. Navodno je zbog lošeg zdravstvenog stanja tužiteljstvo željelo što užu optužnicu kako bi živ dočekao kraj procesa i kako bi se izbjegla blamaža slična onoj sa suđenjem Slobodanu Miloševiću.

Tužitelji su u završnoj riječi tvrdili kako je tijekom suđenja dokazano sudjelovanje Mladića u udruženom zločinačkom pothvatu nasilnog stvaranja srpske države na teritoriju BiH, čiji je bio jedan od protagonista, te zatražili kaznu doživotnog zatvora.

U javnosti se dosta spekulira o tome dolazi li prekasno pravda žrtvama Mladićevih zločina, a opći je zaključak da je bolje ikad nego nikad.

Bježao 15 godina, uhićen 2011.

Mladić je u bijegu pred pravdom proveo 15 godina, u čemu mu je aktivno pomagala srpska država. Pretpostavljalo se da se skrivao u Srbiji ili Republici Srpskoj u BiH. Tijekom bijega ‘viđan’ je na raznim mjestima, od svadbi do nogometnih utakmica. Tako je na nogometnu utakmicu između Kine i Jugoslavije u Beogradu 2000. godine ušao na VIP ulaz i sjeo u privatnu ložu okružen osmoricom naoružanih čuvara.

Napad na Zadar

Sporadično su stizale vijesti da je viđen u predgrađu Moskve i da je čest posjetitelj Soluna i Atene te da se skriva na Romaniji, u Han Pijesku i Beogradu. Sve te informacije izazvale su sumnju da se namjerno lansiraju lažne vijesti kako bi se sakrio njegov trag. Kao moguća skrovišta spominjale su se razne vojarne i drugi vojni objekti srpske vojske. Tijekom navodnog bijega u vojarni Topčider u Beogradu ubijena su dva ročnika pod nikad razjašnjenim okolnostima.

Ročnici su navodno ubijeni jer su slučajno vidjeli Mladića koji se skrivao, a sve kako se informacija o njegovoj lokaciji ne bi proširila. Uglavnom, uhićen je tek 2011. godine, kada je Srbija konačno pritisnuta pred zid zahtjevima međunarodne zajednice popustila i u kratkom roku Haagu isporučila najtraženije bjegunce, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Gorana Hadžića.

Krvavi pohod: Od Knina do Sarajeva

Ratko Mladić rođen je 1942. godine u općini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Školovao se na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Beogradu, nakon čega je postao zapovjednik u redovnom sastavu JNA, potom i vojsci bosanskih Srba. Ratni i zločinački put započeo je u Hrvatskoj, preciznije u Kijevu, prvom mjestu u Hrvatskoj koje je u kolovozu 1991. godine oružano napala JNA, koristeći pritom avijaciju i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama.

Napad na Kijevo

Mladić, tada pukovnik, nešto ranije postavljen je za zapovjednika 9. korpusa JNA u Kninu, sjedištu samoproglašene Republike Srpske Krajine. Pod njegovim zapovjedništvom potom su žestoko napadani Šibenik, Zadar i Sinj, prijetio je da će srušiti branu na Perući, a posebno se pamti pokolj u Škabrnji, selu u zadarskom zaleđu, koji se dogodio 18. studenoga 1991. godine (istoga dana kada je pao Vukovar) i u kojem su snage JNA i srpskih pobunjenika ubile 84 branitelja i civila, a selo je sravnjeno sa zemljom. Ipak, nije uspio u svom naumu da izbije na Jadransko more i ‘popije kavu u srpskom Zadru’ zahvaljujući herojskom otporu hrvatskih branitelja koji su zaustavili napredovanje nadmoćnijeg neprijatelja.

U travnju 1992. godine Mladić odlazi u Bosnu i Hercegovinu te nastavlja svoj krvavi pir. Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti u komandi Druge vojne oblasti JNA u svibnju 1992. godine formirana je Vojska Republike Srpske (VRS) i on je imenovan za načelnika Glavnog stožera VRS-a na prijedlog Radovana Karadžića, političkog vođe bosanskih Srba. Formiranjem VRS-a jedinice JNA koje su ostale u BiH praktično su pretvorene u jedinice VRS-a.

Pod njegovim zapovjedništvom bosanski Srbi su okupirali velike dijelove Bosanske krajine te istočnog dijela Bosne i Hercegovine pa je u progonu nesrpskog stanovništva na tisuće stanovnika ubijeno, zatvoreno u logore, zlostavljano i prognano, a njihova imovina uništena ili opljačkana. Cijelo vrijeme rata Mladić je, kako se i navodi u optužnici, imao potpunu kontrolu nad snagama koje su činile zločine, pa ga se zbog toga smatra odgovornim.

Optužba za genocid podijeljena je u dvije točke. Jedna se odnosi na 1992. godinu i osam bosanskohercegovačkih općina: Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Foču, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor i Sanski Most, a druga obuhvaća ubojstva više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka oko Srebrenice i nanošenje teških patnji desetinama tisuća žena, djece i staraca prisilno preseljenih iz toga područja u srpnju 1995. godine. Poseban dio optužnice odnosi se na tri i pol godine dugu opsadu Sarajeva te širenje terora nad civilnim stanovništvom granatiranjem grada i djelovanjem snajperista.

Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, pri čemu je poginulo ili ranjeno više od deset tisuća građana, među kojima velik broj djece i žena. Tužitelji u Haagu navode i njegovu naredbu: ‘Otvorite vatru i udarite tako da ih raspametite!’. Na mjestu zapovjednika ostao je do pred kraj 1996. godine kao general-pukovnik i s etiketom ‘bosanskog krvnika’.

U travnju 1994. Mladićeva kći Ana izvršila je samoubojstvo tijekom studija medicine u Beogradu.

Časnik do umirovljenja 2001.

Službeno, njegova vojna karijera u vojsci bosanskih Srba završava se polovicom 1997. godine, dok neslužbeno časnik ostaje sve do umirovljenja, 7. ožujka 2002. godine, kada ukazom predsjednika Republike Srpske ‘prestaje profesionalna vojna služba general-pukovnika Ratka Mladića’.

Mladić je međutim imao status aktivnog vojnog lica i u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, sve dok ukazom predsjednika Vojislava Koštunice nije umirovljen 28. veljače 2001. godine. Mirovinu je uredno primao do studenoga 2005., kada mu je, pod pritiskom zapadnih zemalja i sve učestalijih zahtjeva Haškog suda za izručenjem, ona ukinuta, a potom mu je i sva nepokretna imovina zamrznuta, piše Tportal.hr

Srebrenica