Sudeći prema moru komentara na društvenim mrežama, ali i prema izjavama brojnih sarajevskih izabranih političkih dužnosnika, izgleda kako je mnogima u BiH danas potpuno nejasno kako se u našoj zemlji sklapaju koalicije. To pak znači da je i danas mnogima u našoj zemlji potpuno nejasno na koji je to način ustrojena država Bosna i Hercegovina, odnosno što znači ustavna odredba da je „BiH država dvaju entiteta i tri konstitutivna naroda“.
Važno je naglasiti i kako svi koji „ne znaju“ nisu isti: jedni uistinu ne poznaju ustavno ustrojstvo BiH, dok ga drugi jako dobro poznaju ali namjerno zamagljuju činjenice kako bi ostvarili neki kratkoročni politički profit.
Tako se posljednjih dana razvila zanimljiva debata na društvenim mrežama i u sarajevskoj javnosti o tomu kako HDZ BiH i Dragan Čović tobože izdaju hrvatske nacionalne interese u BiH jer pristaju razgovarati s Bakirom Izetbegovićem i SDA o uspostavi vlasti i izmjenama Izbornoga zakona BiH. Također, debata je uspjerena i u suprotnom smijeru, te se bošnjačke stranke napada jer uopće i razgovaraju s HDZ-om.
Pa se tako piše i govori kako su spremni izdati sve i svašta samo kako bi se dokopali fotelje, kako im je sve važnije od hrvatskoga naroda i još niz sličnih otrcanih fraza. Iz svih tih komentara i izjava stječe se dojam kako postoji veliki broj naših sugrađana koji bi zapravo najsretniji bili da današnje političko stanje u BiH ostane zacementirano, da se nastavi daljnja međunacionalna podjela i da na kraju cijela BiH i svi narodi u njoj propadnu, odnosno vječno ostanu zarobljeni u limbu zvanom postratna BiH. To onda omogućava komentatorima da nastave s ciničnom i pesimističnom pričom i da njihove riječi postanu „samoispunjavajuća proročanstva“.
Pri tim i takvim „analizama“ zaboravlja se na ustavnu strukturu države BiH i na činjenicu da se u BiH koalicijski partneri između tri naroda ne biraju, nego su oni određeni time tko ima većinu u svakom od klubova konstitutivnih naroda u domovima naroda i FBiH i BiH.
Tako se na državnoj razini vlast ne može praviti bez Milorada Dodika i SNSD-a, bez obzira na to što netko mislio i o Dodiku i o SNSD-u. Oni su dobili uvjerljivu većinu unutar srpskoga naroda i to im daje legitimitet za sudjelovanje u vlasti. Jednako tako, stranke Hrvatskog narodnog sabora predvođene HDZ-om BiH dobile su na izborima apsolutnu potporu hrvatskoga naroda, te im to daje legitimitet sudjelovati u vlasti na razini FBiH i BiH. Stranke HNS-a neće imati većinu u Hrvatskom klubu Doma naroda FBiH i BiH samo ako se dogodi neko pravno nasilje i ako međunarodni faktor odluči da se Hrvatima oduzima njihova konstitutivnost.
Na bošnjačkoj političkoj sceni relativni izborni pobjednik je SDA, i kao takva je, naravno, kvalificirana za razgovore o formiranju vlasti na svim razinama. Isto vrijedi i za SDP jer je to druga po snazi bošnjačka stranka.
Vlast na razini BiH i FBiH sklapaju one političke snage koje imaju većine unutar klubova konstitutivnih naroda. Dakle, u BiH se koalicijski partneri između konstitivnih naroda ne biraju, nego su oni određeni izbornim rezultatima unutar svakog konstitutivnog naroda. To naprosto nalaže ustavna struktura BiH.
U sarajevskoj javnosti te se činjenice pak namjerno zamagljuju jer bošnjačka politička elita pokušava zanemariti navedene ustavne i zakonske odredbe kako bi lakše pretvorili FBiH u unitarni entitet s bošnjačkom većinom. Zbog toga, uostalom, nije provedena ni presuda Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić koja nalaže da izaslanici u domovima naroda moraju biti upravo predstavnici konstitutivnih (tvorbenih/ustavotvornih) naroda. Iz istog razloga bošnjačka politika danas pokušava progurati najmanje šest „svojih“ Hrvata u federalni Dom naroda jer bi tako mogli snažno utjecati na hrvatsku politiku, pa čak i kontrolirati odluke Hrvata na razinama FBiH i BiH. Time bi de facto Hrvatima oduzeli konstitutivnost.
Ipak, suradnja političkih predstavnika konstitutivnih naroda u BiH nema alternativu. Sve reforme koje se trebaju provoditi moraju dobiti podršku političkih snaga iz sva tri naroda. A te političke snage će biti one stranke i koalicije koje imaju većine u klubovima konstitutivnih naroda u domovima naroda. I zbog toga nije izdaja to što čelnici stranaka međusobno razgovaraju.
Razgovori i suradnja su jedini izlaz iz gotovo 30-godišnje krize u kojoj se BiH nalazi.
Jure Gudelj l Dnevnik.ba
wpDiscuz