Slučaj Marine Pendeš ponukao nas je da pročitamo Zakon o obrani i Zakon o Oružanim snagama BIH.
BIH je nakon Daytona dala jako ograničene ovlasti Predsjedništvu. U izvornom Daytonu Predsjedništvo nije nadležno vojskama. U BIH postoje tri vojske. ABIH, VRS i HVO. Dakle Dayton je priznao dvije fašističke vojske koje su radile genocid, HVO i VRS te vojsku ABIH koja se samo branila.
Time su genocidaši i separatističke hrvatske snage priznate iako nam nije jasno zašto jer je ABIH potukla do koljena i Hrvate i Srbe. I nejasno je zašto bi pobjednička vojska pristala da poražene vojske postanu sastavni dio vojnih snaga u BIH i čak uđu u prava.
Nejasno je ni zašto danas antifašisti i vehabije , te rodbina napadača na WTC, koja je u BIH dobila državljanstva, a istakli su se u NOB-u ne traže od naših vlasti da se fašističkim snagama oduzmu prava.
No na stranu to.
Kasnije je doradom Daytona, točnoje amanadmanima koje je nametnuo Paddy Ashdown došlo do reorganizacije vojske. Tako su HVO, VRS i ABIH pretočeni u Oružane snage BIH, na način da su iste ponovno zadržale svoje tri komponente.
Istovremeno je Parlament BIH navodno, dao ovlasti Predsjedništvu, pa je tako Predsjednik postavo zapovjednik pojedine sastavnice vojske. S tim što Predsjedništvo ima ovlasti nad imenovanjima generala, smjenama, promaknućima, itd.
Nismo sto posto sigurni da je ovo prošlo Parlament RS-a jer nam nešto ne ide baš u logiku, da su Srbi dopustili mogućnost da im dva bošnjačka člana Predsjedništva mogu smjenjivati generale i upravljati srpskom sastavnicom Oružanih snaga BIH.
No prilično smo sigurni da su na ovo pristali hrvatski parlamentarci. Pitanje je jesu li oni uopće sudjelovali u raspravama, jesu li pročitali materijale, jesu li ulagali amandmane. Često tako, kazuju nam naši izvori iz Sarajeva, hrvatski parlamentarluk u Sarajevu uopće ne dolazi na sjednice, niti zna o čemu je tema. Dolaze samo po novce.
Elem u tom novom Zakonu o obrani, jasno stoji da je kazneno djelo izdaje zemlje učinio član predsjedništva koji ne proglasi ratno stanje, a dužan je, nakon pojavljivanja strane vojske na bilo kojem pedlju BIH.
Kazneno djelo spada u jedno od najtežih kaznenih djela koji se mogu počiniti protiv vlastite države.
To kazneno djelo propisuje svaka država.
To znači da bi prema današnjem zakonu, da je bio na snazi, Alija Izetbegović bio osuđen na dugogodišnju robiju, zbog one rečenice”Ovo nije naš rat” koja je dana u vrijeme dok je strana vojska, masakrirala građane BIH u jednom dijelu naše zemlje.
Pitanje koje se nameće je i sljedeće: Nije li slično kazneno djelo bilo propisano i prema tadašnjem zakonu?
Napomena za SDA: Ovaj tekst nije satira, nego ozbiljan analitički tekst. Pa nas ne cenzurirajte.
Ogromne ovlasti u upravljanju Oružanim snagama ima i ministar/ica obrane. Pa je Pendešova tumačeći svoju šetnju s Komšićem kazala da je ona tamo bila zbog hrvatskih vojnika. Ako je htjela reći da je bila tamo kako oni ne bi davali počast Komšiću onda se to tako kaže. Jasno i bez uvijanja. I bez šetnje s njim ruku pod ruku. Mogla je stajati iza. Ovako mu je dala priznanje.