Makar se pregovori o Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP), slobodnoj trgovini između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, održavaju iza zatvorenih vrata, ono što dospijeva u javnost u pravilu još više uznemiruje građane. Tako je nedavno njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt otkrio kako se raspravlja i o geografskoj odrednici nekog specijaliteta te kako bi se moglo dogoditi i da neki njemački specijaliteti – švarcvaldska šunka ili bavarsko pivo, ubuduće ne moraju doista potjecati iz Njemačke, nego mogu biti i iz Sjedinjenih Američkih Država.
O tome je novinar postaje Deutschlandfunk Thielko Grieß razgovarao s Klausom Müllerom iz njemačke krovne Udruge zaštite potrošača.
Odakle Vi dolazite i koji je tamo lokalni specijalitet?
Klaus Müller: Ja dolazim iz Porajnja i tu svakako vam prvo pada na pamet tradicionalno pivo grada Kölna, Kölsch. Svaki prijatelj Kölna ga veoma dobro poznaje.
Zašto su sadašnja pravila o lokalnim specijalitetima tako labava da na primjer i ječam za to pivo ne mora potjecati iz okolice Kölna?
Müller: Zato jer tu postoji mnogo interesa i ti interesi su se probili i u ovu džunglu od potvrda porijekla i oznaka Europske unije. To znači da postoje tri različita sustava označavanja gdje vjerojatno ni stručnjacima nije jasno tko je što proizveo, što dolazi odakle i u što se doista možemo pouzdati. Usprkos tome je za potrošače važno da i u globaliziranom svijetu u svojim namirnicama pronađu nešto od svoje domovine i u to bi se trebali moći i pouzdati.

Ali u ovaj sustav se potrošači uopće ne mogu pouzdati.
Müller: Sve dok taj sustav ne bude sasvim intuitivan, da ga se na prvi pogled može shvatiti, ne, onda je to teško. Tu Europska unija ima dobrih razloga mnogo toga poboljšati i Njemačka bi tu mogla biti motor tih poboljšanja.
Onda možemo biti zahvalni ovim pregovorima s Amerikancima o slobodnoj trgovini da su nam ukazali na taj propust.
Müller: Ne, tu su dvije stvari koje se moraju razlikovati. Prva jest da tek kad dođe takav sporazum o slobodnoj trgovini, da tek to stvara dodatnu potrebu za više orijentacije i više pouzdanosti. I Amerikanci žele znati je li neko vino iz Kalifornije i dolazi li doista od tamo. A kod nas su tu i tirinške kobasice i marcipan iz Lübecka ili medenjaci iz Aachena. Tu se potrošači moraju moći pouzdati i zato je važno da Europska unija učini svoju domaću zadaću prije nego što pregovara o zoni slobodne trgovine. A to znači da sama prije svega nedvosmisleno odredi što su to regionalni proizvodi i gdje to smije pisati.

Što to točno znači? Na primjer, nirnburške kobasice ili švarcvaldska šunka se mogu raditi i od mesa svinja koje dolaze iz sasvim drugih krajeva. Smatrate li to greškom u sustavu gdje Europska unija treba napraviti svoju zadaću?
Müller: Točno to. Ako spominjete te proizvode, onda su to produkti zaštićenog geografskog obilježja. To znači da samo jedan jedini proizvodni proces od uzgoja, prerade ili proizvodnje mora biti doista u tom određenom području i utoliko doista imamo problem da se tu bude pogrešna očekivanja. Potrošači se žele pouzdati u to da ono što piše na etiketi doista i bude unutra, a to ovdje na žalost nije slučaj.
To je zahtjev udruga potrošača. Ali smatrate li da je to realistično? Industrija hrane je moćna i dobro organizirana i nema previše razumijevanja za nekakve lokalne osjećaje. Mislite li da će se odreći tako unosnog posla?
Müller: Ne, neće. I baš je to bio predmet sukoba u prošlosti. Utoliko doista može biti da ovi pregovori o transatlantskom trgovinskom sporazumu imaju barem nešto pozitivno. Jer ako se doista moramo dogovoriti koje su to stvari koje trebamo zaštititi i da ti pregovori stvaraju pritisak da se prestane sa cjenkanjem, onda možemo biti zahvalni da će se postići nešto što Europska unija sama nije bila u stanju napraviti.
Ali je problem što to nije u interesu Amerikanaca. Koliko sam razumio ministra poljoprivrede, Amerikanci žele proizvoditi švarcvaldsku šunku i u Teksasu ili da nama stiže i holandski sir Gauda iz Michigana u Sjedinjenim Državama. To ne može biti. To znači da su te regionalne odrednice ugrožene, s jedne strane u toj mutljavini koja se vodi u Europskoj uniji, a onda i sasvim drugim interesima iz SAD-a.

Mislite li da će se Europska unija uspjeti trgnuti i reformirati te odredbe o regionalnom porijeklu nekog proizvoda kako bi to uopće održala na životu?
Müller: Mislim da ćemo ovdje doživjeti dinamiku koju ja, vi i možda i oni koji pregovaraju, uopće ne mogu ni zamisliti. Jer mislim da tu drmamo nešto što je ljudima veoma, veoma važno: osjećaj domovine. A znamo da, što je svijet globalniji i sporazum s Amerikancima je tu još jedan korak dalje – da ljudi onda traže neku ravnotežu s tim velikim svijetom i raznolikošću koju on donosi.
To se može savladati ako u svemu tome nađemo i nešto malo od naše domovine. Zato mislim da je ova izjava ministra poljoprivrede uzdrmala veoma, veoma mnogo poljoprivrednika, trgovaca, ali i potrošača i građana. Svi će oni reći; čekajte malo, sad s tim sporazumom s Amerikancima možemo nešto izgubiti – na kraju krajeva i zato jer se o tome nismo točno dogovorili. Ta dinamika može još biti veoma zanimljiva.