Danas je Bosna i Hercegovina bila svjedok američke zračne parade, još jednog u nizu gesti pomoći od strane Sjedinjenih Američkih Država, velikog svjetskog policajca koji se snažno ističe u dobrovoljnom darivanju krvi i života tuđe djece.
Nadlijetali su nebo iznad Tuzle. A ne iznad Banja Luke. Nadlijetali su ga danas. A ne sutra.
Previše je cijevi nad Banja Lukom sutra , neki metak može zalutati, neka frizura bi se mogla pokvariti. A poliranja trupa US aviona je skupo. I gdje naći majstora? To ni na Vraniću nitko ne zna uraditi kako treba.
Ameri nemaju sreće sa srpskim puškama još od onomad kad su slučajni Srbi prizemljilji njihovu nevidjljivu letjelicu negdje tamo oko Vojvodine. Pa ju kad je pala, nitko nije mogao naći. Od tada se u Washingtonu pitaju je li Tesla ipak svom narodu ostavio neke tajne i vještine koje njima nije htio prodati?
Američke zvijezde i pruge, ili u ovom slučaju, F-16ke, nadlijetali su tuzlanko nebo kao znak upozorenja, podsjećajući Srbe ali i sve nas , tko je ovdje gazda, tko je Veliki Brat. I da ne možemo baš računati na potpuno slobodan prolaz kroz nebo iznad nas koje je jelte, naše.
No, zar nam stvarno treba njihova zračna parada? Umjesto da oni nama daju odgovore na naša pitanja tipa “Kad ćete nam platiti odštetu za svo zlo koje ste tu uradili?” oni pitanja postavljaju nama. Na osnovu čega?
Doista, zašto ne bismo te F-16ke stavili na prodaju na crnom tržištu. Ušle su u naš zračni prosotr bez dozvole. Amerikanci kažu poštuju zakone naše zemlje. Spustite ih i platite kaznu za nedozvoljeno prometovanje našim nebom. I parkirajte ih tamo dok slučaj ne riješimo. Nećete? Ok, prekidamo suradnju… Hoćete? Onda ovkao..
Prodajom tih F16i mogli bismo bar malo umanjiti odštetu koju SAD duguje građanima Bosne i Hercegovine jer su nas 1992. gurnuli u krvav građanski rat.
Mir je već bio potpisan, ali Amerikanci su odlučili uništiti ga i nagnali su Aliju, vođu europskih islamista, na džihadni ples.
Bravo, Ameriko!
Da nam ne dijele lekcije o miru i podsjećaju nas kako je RS osmišljena samo s ciljem etničkog čišćenja i genocida podsjećamo ih na ove rečenice izrečene početkom 1992 godine:
- Nema pripajanja niti jednog centimetra kvadratnog Bosne i Hercegovine Srbiji”
- Pozvati Srbe da iziđu na referendum o neovisnosti BIH, ima još vremena da se dotjera pitanje
- Puške vratiti u šoške
- Postignut je epohalan dogovor o novom konceptu BIH
- Osuđujem osnivanje Bosanske Krajine Fikreta Abdića
Znaju li piloti F16-ki tko je ove rečenice izjavio ?
Izjavio ih je nit manje nit više nego ozloglašeni ratni zločinac Radovan Karadžić nakon potpisivanja Lisabonskog sporazuma 1992. kada su sve tri strane pristale na novo uređenje BIH a nakon ovog poptisa NATO je bio pozvan da razoruža svaku od strana koja ga se ne bi držala.
Umjesto toga vođa NATO-a, USA nagovara Aliju Izetbegovića da povuče potpis i potpiše rat.
Nakon toga našu zemlju je zadesio ovaj američki scenarij. Prodaja oružja je išla ko luda a BIH je tu prodaju platila sa 60.000 mrtvih bošnjačkih sudbina, 30.000 srpskih i oko 10.000 hrvatskih.
Kada bi danas netko pisao račun za odštetu Americi, koliko su nam dužni platiti ljetovanja, mirovina, nadoknade za gubitke i pretpljenju bol na pokopima vlastite djece?
što mislite koliko je to preračunato u F-16ke i F-14ke?
Sada, poštovani sugrađani, promijenimo paradigmu, prestanimo biti vječni pokusni kunići velikih sila Istoka i Zapada i postavimo zajednički stav pred Amere. Skupa, svi mi Hrvati, Srbi i Bošnjaci, S ovom rečenicom:
Ako Amerika želi pomoći, neka nam pošalje novac ili bolje još – neka spuste te F-16ke da ih prodamo. Možda ćemo time pokriti maleni dio od ogromne odštete koju Amerika duguje narodima u BIH zbog svoje ‘bratske podrške’ u uvođenju nas u bratoubilački rat.
Zvuči smiješno?
Ako mislite da je ova ideja smiješna, da nema šanse da BIH pred međunarodnim kaznenim sudom pokrene tužbu za odštetu od SAD-a, za pokretanje BH rata 90-ih onda nam odgovorite na sljedeće pitanje:
Zašto su termini i sintagme “Lisabonski sporazum” , “portugalski ambasador Cutilier” , “Alijin potpis na rat” te svi događaji oko američkog tajnog pritiska na Aliju Izetbegovića da odbije mir, maknuti iz javnog prostora a ime diplomate Zimmermana koji je obavio prljavi posao ime koje se ne smije spomenuti u našim ali i europskim medinima?
Generacije koje danas žive u BIH ne svaćaju o čemu pišemo. Doći će generacije koje će ovo pitanje jednog dana zajednički postaviti pred međunarodnim sudovima. Jer ratni zločini ne zastarijevaju. A ratni je zločin nagovoriti nekog željnog Europskog prostora džihada da prekrši potpisani mir, progres i budućnost svih, pa i balkanskih muslimana i našin narodima skupa s US diplomacijom ponudi godine užasa.
Dok čekamo novi let aviona nadamo se čudu, američkom pokajanju i potencijalnoj prodaji BH F16ki, dok sjedimo i maštamo o danu kada će svi avioni biti zamijenjeni drazgovorima i zajedničkim proslavama, umjesto prijetnjama iz zračnih vođa. Nadamo se da nam taj dan Amerikanci neće određivati o čemu smijemo razgovarati i čemu se smijemo veseliti.