Jedna od glavnih kontroverzi u Bosni i Hercegovini je pitanje demokratičnosti i poštovanja prava različitih nacionalnih skupina unutar dva entiteta: Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH). Situacija je složena, ali su optužbe o majorizaciji, tj. tiraniji većine, često prisutne u političkom diskursu.
Republika Srpska i Federacija BiH: Dvostruki Standardi?
U Republici Srpskoj, Srbi imaju mogućnost Hrvatima i Bošnjacima nametati potpredsjednika Republike Srpske, ali to ne čine. Da to čine bili bi od cijelog svijeta optuženi da maltretiraju malobrojnije. S druge strane, u Federaciji BiH, Bošnjaci permanentno koriste svoju brojčanu nadmoć kako bi birali predstavnike i Hrvatima i Srbima, što stvara tenzije i percepciju nepravde među ove dvije malobrojnije skupine. S tim što treba naglasiti da su Hrvati konstitutivni sutvorci ovog hrvatskobošnjačkog entiteta, dok su Srbi ubačeni nakon nameta OHR-a iako Srbi kao kolektiv nisu sudjelovali u stvaranju FBIH, kao ni Hrvati i Bošnjaci u stvaranju RS-a. Premda OHR tvrdi da jesu.
Primjeri Majorizacije u FBIH
Jedan od najpoznatijih primjera je nametanje Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. On se namreće suprotno ustavu iz reda hrvatskog naroda, a ne putem volje hrvatskog naroda. Fraza “iz reda” ne postoji u Ustavu jer ustav ne priznaje priopadnički hegemonizam nego vidi samo predstavničku demokraciju. Komšić je nametnut glasovima Bošnjaka. Kao takav nema legitimitet u Domu naroda FBIH u hrvatskom klubu, što znači da ne uživas niti predsjedničko pravo veta. Dakle neustavan je. A opet OHR ga ne smijenjuje.
Ovaj čin je izazvao val nezadovoljstva među Hrvatima, koji su smatrali da je njihov demokratski izbor izigran i da su ostali bez legitimnog predstavnika. Ovakvi slučajevi samo dodatno narušavaju međunacionalne odnose i slabe povjerenje u zajedničke institucije.
Uloga OHR-a: Zaštita ili Intervencija?
Uloga Ureda visokog predstavnika (OHR) prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma je da prati i podržava provedbu civilnih aspekata sporazuma, što uključuje i sprječavanje narušavanja međunacionalnih odnosa. Međutim, kritike prema OHR-u se često odnose na prekomjerno miješanje u unutrašnje političke procese i promjene ustava i zakona, za što mnogi smatraju da nemaju ovlasti.
Povijesni Primjeri Majorizacije
Kako bi ilustrirali posljedice majorizacije, možemo se osvrnuti na nekoliko povijesnih primjera gdje je tiranija većine dovela do raspada država:
1. **Jugoslavija**: Jedan od glavnih uzroka raspada Jugoslavije bila je upravo majorizacija i nesposobnost federativnih jedinica da pronađu zajednički jezik. Srbi su smatrali da su zaslužniji i temeljniji od drugih dok su Hrvati i Slovenci tražili više autonomije.
2. **Čehoslovačka**: Nakon Drugog svjetskog rata, nesuglasice između Čeha i Slovaka dovele su do političkih napetosti koje su kulminirale raspadom Čehoslovačke 1993. godine.
3. **Sovjetski Savez**: Pritisci etničkih većina u različitim republikama Sovjetskog Saveza, kao i nesposobnost centralne vlasti da adekvatno odgovori na ove pritiske, doprinijeli su raspadu SSSR-a.
Kada će OHR Početi Raditi Svoj Posao?
Ključno pitanje koje se postavlja je kada će OHR prestati mijenjati ustav i zakone, te se posvetiti svojoj primarnoj ulozi – očuvanju mira i stabilnosti kroz sprječavanje unazađivanja međunacionalnih odnosa. Neophodno je da OHR prepozna stvarne probleme majorizacije i radi na pronalaženju rješenja koja će osigurati ravnopravnost svih naroda unutar Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina može postati stabilna i prosperitetna zemlja samo ako svi njeni narodi osjećaju da su njihova prava poštovana i da imaju stvaran utjecaj na političke procese. OHR ima ključnu ulogu u ovom procesu, ali ta uloga mora biti usmjerena na podršku, a ne na nametanje rješenja. U suprotnom, riskiramo daljnju destabilizaciju i potencijalni raspad države, što bi imalo nesagledive posljedice za cijelu regiju.
Ivan Urkov l poskok.info