‘Takvi tipovi koji su hrpa mišića i hodaju naokolo raširenih zjenica samo traže povod za fizičko nasilje’

Ne prođe puno, a da javnost ne izvijeste o smrti nekog profesionalnog sportaša koji je izdahnuo usred utakmice ili treninga. Obično se poslije konstatira kako se, nažalost, radilo o nekakvoj urođenoj mani zbog koje je nesretniku zatajilo srce, ne ulazeći u to da ni na jednom od pustih specijalističkih pregleda kojima se sportaši neprestano podvrgavaju takvo što nije otkriveno, piše Slobodna Dalmacija.

Zbog napora, objašnjavaju stručnjaci, vrhunskim sportašima često stradaju štitnjača, jetra ili neki od vitalnih organa, pa ispada da su oni koji žive najzdravije, koji su u formi, paze na prehranu i redovito vježbaju – podjednako izloženi rizicima od bolesti i smrti kao i mi ostali?! Nelogično, zar ne? I vrijedi li još ona o zdravu tijelu i zdravu duhu? Naš proslavljeni sportaš, prvi svjetski prvak u K-1 Solinjanin Branko Cikatić tvrdi da je sve što smo naveli u posljednje vrijeme dovedeno pod znak pitanja zbog uzimanja nedopuštenih doping-sredstava čija se upotreba nevjerojatno raširila ne samo među sportašima i rekreativcima, koji tako na umjetan način povećavaju mišićnu masu, već i kod pljačkaša koji se zbog njih osjećaju hrabriji.

– Nedavno smo imali priliku čitati da su pljačkaši Zagrebačke banke bili pod utjecajem amfetamina. Takvi tipovi koji su hrpa mišića i hodaju naokolo raširenih zjenica samo traže povod za fizičko nasilje i nije ih teško prepoznati. Oni zbog steroida ne vladaju sobom, a neki ih čak kombiniraju s kokainom, heroinom i antidepresivima, čime dovode u pitanje vlastiti život i tuđe živote – upozorava Cikatić i objašnjava kako na ljudsko zdravlje utječe uzimanje nedopuštenih farmakoloških pripravaka.

– Rijetki znaju da kod povećanja mišićne mase uzimanjem steroida rastu i unutarnji organi. Njihovo povećavanje ugrožava krvne žile koje postaju sve uže, što dovodi do srčanog i moždanog udara. Oni koji konzumiraju takva nedopuštena sredstva postaju agresivni, a tu agresivnost negdje moraju izbaciti, što često čine izvan sportskih borilišta. U trenutku kada odluče prekinuti uzimanje nedopuštenih sredstava, njihova snaga naglo splasne do te mjere da je nemaju više niti onoliko koliko je to za njih prirodno, pa ponovno posežu za anaboličkim steroidima da bi se vratili u normalan život. To vodi u ovisnost – upozorava Cikatić, koji je osobno prijavljivao sportaše koji su uzimali doping i tražio da se nenajavljeno provode rigorozne liječničke kontrole.

U knjizi prof. dr. sc Safeta Kape i Branka Cikatića “Put do vrha” tumači se da se kod upotrebe anaboličkih steroida razlikuju dva ekstrema: agresivna stanja kad organizam naprosto puca od testosterona, i onda kad je sportaš u fazi “čišćenja”, kad pokušava vratiti libido jer je depresivan, a ta se depresija javlja zbog manjka endogenog testosterona kojeg su blokirali anabolički steroidi u vrijeme korištenja.

– Dok sportaš uzima nedopuštena sredstva, on vam se osjeća kao ferrari s najjačim motorom zarobljen u fićinoj karoseriji. Jasno vam je onda zašto mu se tijelo raspada, jer nikako ne može izdržati eksplozivnost koja je umjetno stvorena. I zato sportaši sve više umiru na terenu, zato je i sve više oboljenja među onima koji postižu vrhunske rezulatate, a koji se poslije pripisuju ovom ili onom uzroku, samo da se ne bi javno priznalo da su uzimali doping – kaže Cikatić.

Interesantno je da se posljedice uzimanja anaboličkih steroida ne pojavljuju odmah, što može biti slučaj kod zloporabe stimulansa. Tumori, srčani i moždani udari… kod steroida su kumulativnog karaktera, ali kad se jave – najčešće završavaju smrću.

– Posebno su ugroženi sportaši u disciplinama gdje tisućinke odlučuju o pobjedniku. Uzimaju li steroide, do smrti može doći prilikom najnapornjih treninga. Sjećam se dok sam bio na vrhuncu karijere, spremao se za velike mečeve, da bi mi se zbog iznimnih napora nekada zacrnilo pred očima, osjetio bih slabost ili nesvjesticu, ali nisam zbog toga bio zdravstveno ugrožen jer nisam koristio zabranjena sredstva. Doping je taj jezičak na vagi koji vas u takvim slučajevima odvede u smrt – priča Cikatić, i napominje da u njegovo vrijeme uzimanje dopinga nije bilo ni približno rašireno kao danas.

– I nije to samo tako među sportašima, koji trče za uspjesima, trofejima, medaljama… nego i među rekreativcima koji zbog propagande kojom su medijski izvrgnuti, žele odreda biti lijepi i mišićavi, pa onda ugrožavaju zdravlje i život uzimanjem steroida koji se sada nude na svakom koraku.

Doping ne treba miješati, napominje Cikatić, s dopuštenim farmakološkim sredstvima oporavka.

– Normalno je da ako je sportaš bolovao pred neki važan meč ili utakmicu, uzme dopuštena sredstva, razne vitamine kojima će vratiti izgubljenu energiju, formu, ali sterodi su nešto sasvim drugo. Oni daju lažnu snagu. Čovjeku se čini da može podići planinu, da mu nema ravna, a upotrebom steroida nemoguće je izbjeći štetne pojave.

Anabolički steroidi dijele se na više grupa, ali dvije su osnovne: tablete i injekcije. Oralni steroidi – tablete – više su toksični od injektabilnih jer prolaze kroz digestivni trakt i jetru, koja dugotrajnim korištenjem ili nesavjesnom uporabom ovih nedopuštenih sredstava, može biti ozbiljno oštećena. U pitanju su steroidi kao: nandrolon (Durabolin), metandrostenolon (Dianabol), metenolon (Primobolan), stanozol (Winstrol) i slični. Isprva su se takva sredstva koristila za liječenje kronične pothranjenosti i u stanjima kad treba vratiti mišićnu masu nakon dužeg razdoblja mirovanja, da bi se poslije počeli koristiti u sportu za postizanje vrhunskih rezultata.

Zanimljivo je da ljudsko tijelo različito reagira na anaboličke steroide. Upotrebom istog steroida u istom vremenskom razdoblju, dvije osobe mogu dobiti različitu mišićnu masu – jedna šest kilograma, a druga samo kilogram mišića, piše Slobodna Dalmacija.

– Ovom se zlu treba stati nakraj. Koliko su u svijetu alergični na ovakve pojave svjedoči podatak da su nas iz Hrvatskog saveza za tajlandski boks Švicarci jednom novčano kaznili jer smo dopingiranog borca, kojeg smo sami otkrili i prijavili – preblago kaznili.