Izricanje presude Sanjinu Sefiću i ostalima popraćeno je jecajima, plačem, ali i nevjericom članova porodica i prijatelja stradalih djevojaka Selme Agić i Edite Malkoč. Amir Agić, otac pognule Selme, kazao je kako se osjeća kao da su mu ponovo pregazili kćerku.
Agić je rekao kako Tužilaštvo nije uradilo posao kako treba, odnosno država.
“Znao sam da nemamo države, ali sam se iskreno nadao, jer sam ja u ovoj državi ostao, borio se i borit ću se i dalje. Idemo dalje, do kraja, da dokažemo da u ovoj državi ima života. Političari nek’ se zapitaju zašto omladina odlazi. Žalosno je da mu daju 14 godina, a pomagače oslobađaju. Ovo je poniženje za porodice. Osjećam se kao da su ponovo pregazili moju Selmu koju nikada u životu nećemo zaboraviti”, kazao je Agić.
Editina sestra Enesa kazala je da od prvog dana nije vjerovala u državu, a da sada ne vjeruje ni u što.
“Najradije bih se zapalila jer nas je Tužilaštvo toliko ponizilo. Da li život u BiH vrijedi sedam godina zatvora? Tko god može neka ide odavde. Nemam riječi za sve ovo, poniženi smo do maksimuma”, kazala je Enesa.
Advokatica porodica Agić i Malkoč Adela Duraković kazala je kako je primijetila u optužnici da je Tužilaštvo pogrešno kvalificiralo krivično djelo za neukazivanje pomoći povrijeđenoj osobi te da su time u samom početku smanjili kaznu Sanjinu Sefiću.
“Što se tiče brzine kojom je vozio, nijedan nalaz tu nije adekvatan. Imali smo dosta svjedoka koji su očevici nezgode koji su tvrdili da su se Selma i Edita nalazile na pješakom prelazu. Interesantno je da Sud uzima kao vjerodostojan samo dio iskaza svjedoka Zulčića koji je bio zaustavljen ispred pješačkog prelaza i naveo da su djevojke prelazile preko pješačkog prelaza, a oni su uzeli samo dio da je bilo crveno za automobile i zeleno za pješake, ne da su bile na pješačkom prelazu”, kazala je Duraković.
Kada je u pitanju sama presuda. Karić je kazala kako je očekivala veću kaznu od 15 godina, te da će insistirati na žalbi.
“Što se tiče oslobađanja ostalih pomagača razočarani smo presudom. Razumijemo za sestru i pretpostavljali smo da će biti oslobođena, ali za ostale ne mogu da vjerujem da su oslobođeni pored telefonskih poziva, SMS poruka i videonadzora. Jasno je k’o dan da su pomogli, možda mi ne rezoniramo kako treba. Apsolutno smo nezadovoljni time, da im je barem izrečena uvjetna kazna pa bismo barem imali neku satisfakciju. Čini mi se da je ovo bila presuda da svi budu zadovoljeni, ali naša pravda nije”, zaključila je.
Nakon presude porodice i prijatelji Edite i Selme su plakali kazavši kako pravda nije zadovoljena, ali da ove dvije djevojke nikada neće biti zaboravljene.