Svi sveti je kršćanska svetkovina kojom se slave svi sveci, kako oni koji su službeno proglašeni svecima i imaju svoj spomendan u kalendaru, tako i oni koji to nisu: svi znani i neznani. Vremenom je broj svetaca rastao te je utemeljena svetkovina Svih svetih – izjavio je za Fenu profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Marko Karamatić.
Pojašnjava da se ova svetkovina u zapadnoj (katoličkoj) Crkvi slavi 1. studenoga, a u istočnoj (pravoslavnoj) Crkvi prve nedjelje po Duhovima (završetkom uskrsnog vremena) potkraj proljeća. Svetkovina se slavi od 4. stoljeća kao spomen svetih mučenika. Slavila se u cijeloj Crkvi, zapadnoj i istočnoj, u nedjelju poslije svetkovine Duhova, a u 8. stoljeću u zapadnoj Crkvi proslava svetkovine premještena je na 1. studenoga. Slavi se kao zapovjedna svetkovina, tj. najvišeg ranga u katoličkoj liturgiji. U zemljama katoličke tradicije ta je svetkovina državni praznik, tj. neradni dan.
Dušni dan, spomendan mrtvih, obilježava se na 2. studenoga, tj. dan nakon Svih svetih. Uveden je u praksu koncem 10. stoljeća. U katoličkoj Crkvi to je molitveno sjećanje duša pokojnika koje se nalaze u čistilištu gdje okajavaju svoju grešnost. Običaj je da se toga dana, odnosno već popodne na Svi svete, obilaze grobovi nad kojima se obavljaju molitve i pale svijeće.
”Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan ne slavi se smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih osoba. S dolaskom kršćanstva dan smrti počinje se nazivati danom nebeskog rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika, što je počelo već u II. stoljeću. Rimsko područje, pak, na koje je stiglo kršćanstvo, također je poznavalo obiteljsko štovanje pokojnika koje se razvilo uz njihove grobove praćeno pogrebnim gozbama i prinosom žrtve božanstvima podzemlja. Kršćani su tim običajima dali novi smisao, u svjetlu Kristova uskrsnuća”, podvukao je fra Marko.
On navodi da na Dušni dan (kao i na Svi svete) vjernici se mole za duše u “čistilištu”.
”To su duše koje su umrle ‘u prijateljstvu s Bogom’, ali nisu potpuno ‘čiste’. Razumije se to je slikoviti govor, jer u stvarnosti se ne radi o prostoru, već o novom načinu postojanja koji je teško izreći ljudskim riječima. Koristimo pritom usporedbe tako da kažemo kako je ‘čistilište’ nešto kao jedna čežnja za Bogom, On je nadohvat, a ipak ga duša ne vidi, jer ju je smrt zatekla u nekom grešnom stanju koji treba otkloniti – ‘očistiti’. Katolici su od davnina molili za pokojnike, a posebno se slavila misu kako bi duše iz ‘čistilišta’ prispjele k blaženom gledanju Boga”, izjavio je za Fenu povodom predstojećih svetkovina fra Marko Karamatić.
wpDiscuz
