Ja sam u svakom trenutku spreman nekako preživjeti teroristički napad. U mom omiljenom kafiću se zavalim u fotelju. Hm, stvari su tu heterogene, ima fotelja, stolica, taburea i kauča. Kao pokradeno iz 20 stanova. Ja sjednem, kako rekoh, u fotelju.
___________ piše : Veselin Gatalo l pogled.ba
Gledam da lijevo i desno od fotelje ima mjesta, posebno desno. Iza izloga kafića je ulica s koje očekujem mogući napad. U slučaju rafala, ili uzvika „Alahu ekber“, ja se u roku sad prevrćem, skupa s foteljom, obrćem nadesno. Tada me dno fotelje i naslon čuvaju od svih metaka osim pancirnih, onih od M-84. Ili od onih snajperskih s dvostrukim punjenjem. Mislim da je fotelja dovoljno jaka da me sačuva i od tih metaka, samo bi mi se koji cenat zabili u debelo meso. U slučaju napada od strane šanka, bacam se u lijevo, razbijam prozor (izlog) i pužem napolje pod kišom metaka.
Pištolj mi ne vrijedi, jer mi ne pada na pamet jednometnim oružjem suprotstaviti se automatskom, a automatske puške nisu praktične za korištenje u zatvorenim prostorima. A i teško br’te, nije lako s tim hodati po dunjaluku, a i mnogi bi se insan uplašio od drugog insana s puškom… Mostar ipak nije Kabul ili Bagdad, nije Benghazi ili neka druga sretna naseobina koju su Amerikanci oslobodili da se mora u kafić s automatskim oružjem. I njima neki Valentin Inzko garant priča o opasnostima nasilnog ekstremizma.
Moram paziti i s kim bih poginuo. Ako preko puta bude Grga, onda će me ubiti usred suživota s Hrvatom. Ako uđe Sančo da žica cigarete pa nas vrli ratnik poubija, onda ćemo Grga i ja, skupa sa Sančom, poslužiti kao dokaz suživota koji je „nasilni ekstremizam“ naglo prekinuo. A to baš ne bih volio, da me mrtvog brane od mene, pogotovo od onoga što me ne napada.
Dva nesretna vojnika ubijena u Rajlovcu, služe za koješta. Ljudi mladi, pravi – zdravi, nisu doživjeli da ih CNN-ova televizija, N1, brani tako što ode u selo teroriste koji ih je ubio i pita komšije kakav je terorista bio čo’ek. A oni kažu fin, ne bi mrava zgazio. Isto je taj CNN-ov N1 uradio i kad je mladi terorist ubio policajca u Zvorniku. Opet fin, za na ranu privit’. A u svezi i glede dvojice nesretnih vojnika koji su obukli uniforme da bi koru kruha zaradili, ne što vole Bosnu…To što je jedan bio Srbin a drugi Bošnjak, poslužilo je plačnoj priči o suživotu. A zapravo su oba bili u vojsci koja nema smisla (osim da ide u američke ratove) i koja košta 300 milijuna godišnje i ne zna joj se, ponavljam, svrha. Osim u slučaju poplava? Hm, za stoti dio tih para bi se mogla ojačati civilna zaštita da svake godine bude spremna za kakav tsunami…
Kako god, ujutro ja odoh u kafić, ako Bog da. Moramo se paziti, kao Židovi u Izraelu. Znate, oni su uvijek u ratu, stalno očekuju belaj. Sporazumijevaju se pogledima, razumiju se pokretima, kao kakav živi organizam koji čeka smrt mirno kao što u drugim svjetovima čekaju račune. Dok ne skontam kako se preživljava rafal na barskoj stolici, na kauču, na tabureu, nemoj da mi neki od vas sjedne u onu sivu fotelju do stakla.
Moram paziti i s kim bih poginuo. Ako preko puta bude Grga, onda će me ubiti usred suživota s Hrvatom. Ako uđe Sančo da žica cigarete pa nas vrli ratnik poubija, onda ćemo Grga i ja, skupa sa Sančom, poslužiti kao dokaz suživota koji je „nasilni ekstremizam“ naglo prekinuo. A to baš ne bih volio, da me mrtvog brane od mene, pogotovo od onoga što me ne napada.
Dva nesretna vojnika ubijena u Rajlovcu, služe za koješta. Ljudi mladi, pravi – zdravi, nisu doživjeli da ih CNN-ova televizija, N1, brani tako što ode u selo teroriste koji ih je ubio i pita komšije kakav je terorista bio čo’ek. A oni kažu fin, ne bi mrava zgazio. Isto je taj CNN-ov N1 uradio i kad je mladi terorist ubio policajca u Zvorniku. Opet fin, za na ranu privit’. A u svezi i glede dvojice nesretnih vojnika koji su obukli uniforme da bi koru kruha zaradili, ne što vole Bosnu…To što je jedan bio Srbin a drugi Bošnjak, poslužilo je plačnoj priči o suživotu. A zapravo su oba bili u vojsci koja nema smisla (osim da ide u američke ratove) i koja košta 300 milijuna godišnje i ne zna joj se, ponavljam, svrha. Osim u slučaju poplava? Hm, za stoti dio tih para bi se mogla ojačati civilna zaštita da svake godine bude spremna za kakav tsunami…
Kako god, ujutro ja odoh u kafić, ako Bog da. Moramo se paziti, kao Židovi u Izraelu. Znate, oni su uvijek u ratu, stalno očekuju belaj. Sporazumijevaju se pogledima, razumiju se pokretima, kao kakav živi organizam koji čeka smrt mirno kao što u drugim svjetovima čekaju račune. Dok ne skontam kako se preživljava rafal na barskoj stolici, na kauču, na tabureu, nemoj da mi neki od vas sjedne u onu sivu fotelju do stakla.
wpDiscuz