Bosanskohercegovačke političke elite su postale blijeda kopija europskih birokrata. Valjda jer im često dolaze u posjetu, pa ih toliko promatraju da nisu ni svjesni koliko su im njihovi načini ušli pod kožu. Tako ispada da su ovdašnji političari birokrati, a birokrati političari koji donose odluke. Umjesto političkog liderstva, u Bosni i Hercegovini se razvija birokratsko liderstvo: svi žele kopirati predstavnike Europske unije, zaboravljajući pritom da su svi oni koji su izabrani izvan vlastitih država zapravo obični birokrati, jer se najvažnije odluke donose ovisno o raspoloženju država. Važnije je znati kako su prošli regionalni izbori u Francuskoj, nego tko je predsjednik Europske komisije.
No dobro. Ovo pišem jer sam nešto slično primijetio i sa Zajedničkom izjavom o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma. Čekalo se gotovo mjesec dana nakon događaja u Parizu. Čekalo se nekoliko tjedana nakon događaja u Rajlovcu, gdje je jedan vehabija ubio dvojicu mladih pripadnika Oružanih snaga BiH. Čekalo se nekoliko godina od početka odlaska džihadista iz Bosne i Hercegovine.
__________piše: Ivan Pepić l poskok.info
Tako su 4. prosinca bošnjačke političke i vjerske elite potpisale Zajedničku izjavu o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma, u kojoj pozivaju na mir i suprotstavljanju (institucionalno i moralno) svim oblicima radikalizma, ali i na očuvanje jedinstva kako se ne bi razvilo sektaštvo među muslimanima u Bosni i Hercegovini, valjda aludirajući na prisutne oblike salafizma.
Tih su devet točaka potpisali Bakir Izetbegović, reis-I-ulema Husein Kavazović, Fadil Novalić, Sefer Halilović, i mnogi drugi poznati članovi političkog, vjerskog i intelektualnog života.
Inicijativa je za pet, no dolazi prekasno. Prvo, trebalo je to zaustaviti već 1990-ih, kako je Halilović i namjeravao. Tako svjedoči u videu:
Drugo, zvuči kao dobra zafrkancija ako promatramo strah koji se ulio u komšiluku. Čak su se i novinari Huffingtona potrudili pogledati na atlasu gdje se nalazi Bosna i Hercegovina kako bi napisali izvještaj, usporedivši slabosti policije u Belgiji i Bosni i Hercegovini.
Sve više stranih novinara shvaća poveznicu radikalnog islamizma i Bosne i Hercegovine. Valjda shvaćaju da se i tu – po uzoru na Silicon Valley – razvija jedna Fatwah Valley, prava industrija pravih vjernika koji su spremni ginuti za Allaha. Doduše, tako je Kamel Daoud krajem studenog opisao Saudijsku Arabiju, pritom naglašavajući da je Saudijska Arabija ISIL koji je uspio.
Nije to još jasno većini bosanskohercegovačkih lidera. Srbi i Hrvati politiziraju opasnost koja vreba iza ćoška, a Bošnjaci i dalje na tome zarađuju glasove. Čini mi se kako SDA najviše profitira od toga: nemoguće je da najveća bošnjačka stranka- pokret u Bosni i Hercegovini uvijek na vlasti, ne može savladati ekipu koja, blago rečeno, tako očigledno ne poštuje ustav zemlje.
Također, nevjerojatno zvuči da je reis-I-ulema Husein Kavazović izjavio prije šest mjeseci prilikom posjete austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza da „Saudijska Arabija nikada nije tražila bilo šta od bh. muslimana, nikada nije tražila da bh. muslimani slijede bilo što“. Istina, javnost zna da je Saudijska Arabija doprinijela izgradnji vjerskih objekata porušenih tijekom rata bez traženja povratne usluge. Ali, kako objasniti odnos između porasta islamističkih kretanja u Bosni i Hercegovini i velikog vala odlaska na ratište u Siriji? Kako objasniti inflaciju izgradnji džamija novcima iz Saudijske Arabije i porast ekstremističkih incidenata? Zašto u Bosni i Hercegovini, kako piše Slobodna Dalmacija, postoje kampovi u kojoj selefije treniraju borilačke vještine i da sve sigurnosne strukture znaju za to bez poduzimanja ikakvih mjera?
Teško je odgovoriti bez da se išta od toga ne poveže sa Saudijskom Arabijom. Upravo se tu krije ključ, a političke i vjerske elite to dobro znaju. Isto vrijedi i za druge dijelove Europe: učenjaci idu u Saudijsku Arabiju, za to dobiju masne stipendije i vrate se u svojim zemljama gdje poučavaju kako bi stvarno trebalo živjeti. I uz to donesu ceh koji financira vjerske organizacije.
Zato, da je mudrosti i iskrene naklonosti prema Europi, i Bosna i Hercegovina bi zabranila financiranje islamskih organizacija i instituta iz Saudijske Arabije, baš onako kako je učinila Austrija sa svojim Islamgesetzom, ili kako kani učiniti Njemačka. A što će na koncu učiniti cijela Europa.
Tako je to kad je suverenost države pod upitom. Još će se javnost nagledati eurobirokratskih manira osuđivanja, zajedničkih izjava i borbe otvorenim pismima…