Uloga kurca u hrvatskoj kulturi

Takve su me poruke uvijek nasmijavale jer rijetko kojoj ženi “treba dobar kurac”. Kroz godine smo naučile da u Hrvatskoj lov na “dobar kurac” ima smisla koliko i vjera da će Hrvatska postati zemlja u kojoj će ubijanje žena, zlostavljanje žena kod kuće i na poslu, silovanje žena i djevojčica prestati biti nacionalni sport.

Hrvatski mužjaci koji “znaju” da je “dobar kurac” baš onaj i samo onaj koga oni nude misle da je njihov visuljak lijek za sve ženske bolesti. Od upale uha do raka mozga. Nas žene nitko ništa ne pita, zašto i bi kad se “zna” što nas liječi i usrećuje.

Pišem tekst inspirirana “slučajem Matanić” koji će neko vrijeme biti “slučaj” a onda će se gospodin Matanić vratiti na posao. Svojim će nam očaravajućim osmijehom poručivati sa plakata i u spotovima kako je borac za ženska prava, takozvani “feminist”. Trenutno se njegova jaja tresu, uskoro će se roditi miš. Uostalom, dao je izjavu. “Pijan i drogiran sam uznemiravao kolegice. Žao mi je, liječim se.” Slatko. Ovo još nismo čuli. Siročić se “prijavio na liječenje”.

Znate poslovicu, bolje se roditi bez kurca nego dobrog advokata. Već stižu poruke podrške. Sad će kod zlostavljača žena i alkoholizam i bijeli nos biti olakotna okolnost.

Kako znam da će se sve zaboraviti? Tko će kamenom na pokajnika? Ljubi bližnjega svoga kao što je on ljubio bližnje svoje. Matanić nije neki divljak iz seoske birtije koji svaku ženu doživljava kao pičku željnu kurca dobroga. Gospodin je kralj hrvatske kulture. Snimio je serije… Dobio je nagrade… Sklopio je ugovore…

Kad tamo… Ne znam kome se siroti Matanić zamjerio pa ga ovako razapinju na križ. Zašto on, zašto on? Brani se “bolešću”. Nepotrebno. Mogao je šutjeti dok frka ne prođe.

Ne tako davno na stolu za seciranje bio je profesor Akademije dramskih umjetnosti, takozvane ADU, zove se Ozren Prohić. I njega sirotoga napalo. Nevinoga. Da je bio kriv sigurno ne bi bio vraćen na posao, bio je nešto sitno suspendiran.

I on je mlatarao kurcem, vrijeđao studente, gnjavio studentice i njegova su se jaja tresla kad ga otkrilo. I? Što se rodilo? Akademija dramskih umjetnosti objavila je Pravilnik o stegovnom postupku za zaposlenike, a već je prošao savjetovanje te se čeka mišljenje i glasovanje na Vijeću. Ovo sve prepisujem iz Večernjaka.

Prema tom nacrtu, verbalno seksualno uznemiravanje bi se tretiralo kao “lakša povreda” dok bi se zabranilo i anonimno prijavljivanje spolnog uznemiravanja. Bravo dečki sa ADU, možda je u crtanju “nacrta” sudjelovala i neka ženska, vjerojatno moje godište. Sad se u skladu sa novim Pravilnikom svaki profesor može glasno razbacivati kurčevima i pičkama, “olakotno će mi biti” i ako nekoj anonimki stavi “dobar kurac”.

Nemojte se čuditi. Nedavno je jedna sutkinja silovatelju kao olakotnu okolnost ocijenila činjenicu da je bio “dragovoljac” Domovinskog rata. I? Ženska još uvijek radi kao sutkinja a ni “dragovoljac” ne hoda Hrvatskom suhog kurca. Zašto i bi kad mu je to “olakotno”?

Jadni Matanić postao je “meta” zato jer je se od “kulturnjaka” ne očekuje da se ponašaju kao hrvatski sabornici, generali i “dragovoljci”, nepoznati kućni zlostavljači. “Kulturnjaci” moraju biti kulturni. Kad nisu onda se izglasa pravilnik pa postanu ma koliko na poslu štipkali, psovali, vrijeđali i jebali.

Formalno pripadam krdu hrvatskih pisaca. Jednom sam nazvala jednu rektoricu jednog sveučilišta. Primjećujete li koliko sam hrabra? Prijavila sam  jednog profesora koji voli jahati studentice. Gospođa mi je rekla da je upoznata s “problemom”, gospodin nije samo profesor nego i pisac, ona će me nazvati čim “stvar” ispita. Bilo je to davno. Gospođa još “ispituje” a gospodin profesor jebe, pretpostavljam “samo” verbalno, doduše javno, ali nikoga nije briga.

U socijalizmu je kolala izreka da “nitko ne jebe nego Srbi i lučki radnici”. Nemojte me pitati zašto baš ovi, zaboravila sam.

Nova država, novo vrijeme, novi jebači. Srba nema. Danas u Hrvatskoj nitko ne jebe nego “dragovoljci” i kulturni radnici. Žalosno je što nikako da najebu.

Vedrana Rudan