ULAZIMO U KASAPOVIĆKINU FAZU BOSNE I HERCEGOVINE: "Sarajevo će nuditi Hrvatima ono što je potpisano, i što Hrvati godinama traže, pitanje je hoće li biti kasno"

Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine  Dragan Čović nedavno je razgovarao s visokim predstavnikom Valentinom Inzkom i njegovim prvim zamjenikom Bruceom Bertonom.
U razgovoru je posebna pažnja posvećena pismu koje je hrvatski član Predsjedništva BIH uputio Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira (PIC), u kojem je upozorio na sistemsku i višegodišnju neravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, što generira jedno neustavno stanje suprotno svemu onome što nalaže ustavna kategorija konstitutivnosti, a to je prvenstveno ravnopravnost naroda u BiH.
U tom smislu, Čović je naglasio da je ravnopravnost Hrvata, kao najmalobrojnijeg naroda, nužna za obranu bh. ustavnosti, vladavine prava, uspostavu povjerenja bez kojeg je teško zamisliti normalno funkcionisanje države, ali i temeljnih vrijednosti i načela Europske unije. Stoga su neodložne reforme koje će omogućiti racionalnija rješenja i osigurati ravnopravnost u skladu s najvišim demokratskim i civilizacionim standardima stajalo je u pismu, koje je političko Sarajevo prešutjelo ili napalo dok je u europskim krugovima shvaćeno više nego ozbiljno budući da je došlo kao glas razuma u razdobolju najave referenduma u Srpskoj , događaja koji prijeti da eskalira budući da mu se pridodaje veći značaj nego što stvarno ima.
Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je Inzkov odgovor.
Inzko se zahvalio na pismu u kojem su jasno izneseni problemi i stavovi o čemu su informirane sve članice PIC-a, te je, imajući u vidu sadržaj pisma, utvrdio da je potrebno sagledati odstupanja od prava koja su zagarantirana Washingtonskim i Daytonskim sporazumima. Zajednička je ocjena da je riječ o krajnje ozbiljnim pitanjima koja zavređuju posebnu pažnju, kao i da su BiH nužne reforme koje traže visok stupanj odgovornosti i političkog konsenzusa.
Ovo je prvi put da je Inzko priznje postojanje odstupanja od Daytonskog i Washingtonskog sporazuma otkada postoji autoritet Visokog predstavnika u BIH.
Je li bilo potrebno da Srbi zaprijete referendumom, i referendumom na referendum pa da ured OHR-a shvati koliko je važno imati uređene odnose među Bošnjacima i Hrvatima i koliko je važno zadovoljstvo Hrvata Bosnom i Hercegovinom ukoliko se BIH želi očuvati?
Mirjana Kasapović, još je prije nekoliko godina, objavila znanstveni rad u kojem je predvidjela današnji razvoj događaja. “Doći će vrijeme, kada će političko Sarajevo Hrvatima nuditi ono što godinama traže – pitanje je hoće li Hrvati na to tada pristati.” – pisala je Kasapović no malo tko ju je čuo.
Danas Kasapovićkine  riječi zvuče kao proročanstvo.
Malo tko ju od tada i zove za izjave u BIH.
Zapravo i nema potrebe.  Budući da su redovni komentatori svih politički događaja, u BIH, kad su Hrvati u pitanju  Slavo Nadzorni odbor Kukić, DF Slavo  Kukić , nezavisni SDP Slavko Kukić. Te navodni akademik Kukić. Iako nije jasno zašto njih četvorica. Budući da su sva četvorica u političkoj  praksi dokazani i istaknuti bošnjački nacionalisti.
Zašto BH mediji ne bi ponekad za hrvatsko pitanje upitali za mišljenje i pokojeg hrvatskog intelektualca? Čemu strah od hrvatskih intelektualaca? Čemu strah BIH generalno od Hrvata?
Ušli smo, dakle, u Kasapovićkinu fazu BIH.
Podsjećamo, prema izvornom Daytonu, Federacija BIH je zamišljena kao zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata. Odnosi koji su utvrđeni Washingtonskim sporazumom prekopiran su u Dayton. Prema izvornom Daytonu Hrvati u BIH uživaju političku ravopravnost. Prema onome što je ostalo nakon udara OHR-a na Ustav koji je OHR bio dužan štiti Hrvati u FBIH više nisu ravnopravan narod.
Uslijed političke krize, i perioda nestabilnosti koji prijeti Bosni i Hercegovini, netko bi mogao konačno shvatiti, da ako želiš imati hrvatsku potporu za jaku, nedjeljivu, i stabilnu BIH, onda moraš prihvatiti da su Hrvati u BIH također sinovi BIH i da se njihova kolektivna prava, i ono što je potpisano mora poštovati.
Ironija je da su upravo Visoki predstavnici , i pojedini ambasadori Najdraže ambasade u BIH služili ne kao stabilizatori, nego kao generatori krize, uporno podržavajući najmnogobrojniji nacionalizam u zemlji. Naivno vjerujući kako unitarna ideja većinskog nacionalizma može očuvati zemlju, slijepo su slušali određene krugove u Sarajevu. No čak ni tada nisu slušali mišljenja autentičnog Sarajeva nego su se oslonili na stavove onih krugova koji su 90-ih uništili i bivšu Jugoslaviju.
Poskok.info