UBIJA LI SCHMIDT POLITIČKI SUSTAV BIH: Zašto presude Ustavnog suda BIH nisu obvezujuće kada ih ne provode Muslimani?

Kada su Srbi izišli na proslavu Dana RS kojeg OHR smatra neustavnim jer ga je takvim proglasio Ustavni sud BiH, institucija koju navodno OHR štiti,  zaprijećeno je Srbima sankcijama te je isti događaj politički osuđen. A potom su stigle i sankcije. USA, UK itd.

RS je nakon što je Ustavni sud osporio ustavnost Dana RS donijela promijene oko tog zakona, nastojeći ga vratiti u Ustavni okvir (izbrisan je termin “krsna slava”) a Ustavni sud je samoinicijativno osudio održavanje referenduma koji je prethodio donošenju novog zakona.  Novi zakon o Danu RS-a je Ustavni sud opet samoinicijativno bez apelacije proglasio neustavnim, budući da je donešen putem neustavnog referenduma, koji je Ustavni sud BIH također samoinicijativno proglasio neustavnim. Naglašavamo ovo samoinicijativno jer Ustavni sudovi u pravili djeluju pozivajući se na ustavne normative i to samo nakon apelacije ovlaštenog apelanta.

Što se moralo zaključiti iz ovog događaja?

1. Ako je OHR pravedna institucija i ne gleda stvari kroz prizmu nacije, tkla i krvi, za očekivati je da će se OHR u budućnosti ponašati tako prema svakome tko želi provesti neki čin suprotno zakonu i Ustavu. Suprotno odluci Ustavnog suda. Za očekivati je da će se boriti protiv održavanja bilo kakvih procesa i događaja koji se pozivaju na neustavne zakone, činili te procese Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Zaključili smo u slučaju kažnjavanja Srba kako je OHR fanatični poštovatelj Ustavnog suda i jako mu je stalo da se autoritet te institucije očuva.
2. Potom smo zaklučili da si je  Ustavni sud BIH dao moć samoinicijativnog pravnog titranja. Ova instuticija se u slučaju kažnjavanja Srba proglasila živahnim ad hoc tijelom u procesima očuvanja ustavnosti u BIH. Iako je sve do dana RS-a bila praksa da Ustavni sud tek odgovara na apelacije slučaj Dana RS-a nam je pokazao da Ustavni sud BIH jeste interaktivno pulsirajuće tijelo koje nekada, ako poželi, ako se dovoljno naljuti i stisne šakice, može bez apelacije i samo sudjelovati u političkom životu. Kako to znamo? Pa tako što je Ustavni sud BIH samoinicijativno osudio referendum u RS-u i novi zakon o Danu RS-a proglasio neustavnim. Bez da se pozvao na normativ Ustav na osnovu kojeg donosi tu odluku. To je uostalom bio temelj da se kasnije nametnu sankcije političarima iz Srpske jer eto ruše državu BIH tako što proslavljaju dan koji država nije odobrila. Iako su oni taj dan formalno kroz skupštinu RS-a vratili u ustavni okvir brišući onaj sporni termin “krsne slave”. Datum je bio sporan jer se eto odnosio samo na jednu vjersku skupinu i naciju. Sada kada krsne slave više nema zašto je sada sporan? Ustavni sud BIH nije nam dao odgovor na to pitanje.

Nakon ovih zaključaka nameće se sljedeće pitanje: Zamislimo tek kako će onda burno i divlje reagirati OHR u slučaju da netko u BIH raspiše izbore po neustavnom  Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio nevažećim u dijelu koji se odnosi na način izbora delegata u Dom naroda FBIH? Zamislimo kako će pljuštati sankcije OHR-a iziđe li se u FBIH po tom zakonu? Kako bismo mogli uopće sutra donositi nove zakone i izmjene ako bi u Domu naroda sjedili zastupnici izabrani protuustavno?

Kako li će tek oštro reagirati Ustavni sud BIH?

Kakve će stragovito stašne biti kazne  OHR-a za one političare koji odbiju provesti odluku Ustavnog suda BIH o načinu izbora delegata u Dom naroda FBIH?

Tko će sve u FBIH dobiti sankcije? Hoće li možda opet Srbi makar ih je tamo tek jedan promil?

Ovo su pitanja koja se nameću u odgovornoj pravnoj državi. Jer u pravnoj državi pravni principi vrijede isto na svakom njenom pedlju i provode se jednako nad svakim čovjekom bez obzira koje nacije on bio.

No u državi BIH ne.

Posve ista situacija, potpuno različite reakcije.

Ustavni sud BIH naime trenutno kategorički šuti, dok OHR silovito prijeti da se izbori moraju održati po neustavnom zakonu. I ne prijeti sankcijama Bakiru, niti ikome iz SDA ili DF-a.

Oni su čak šutjeli dok su SDA i DF vrijeđali konstitutivne narode i pozivali državne institucije da se stave u službu njihovih politika, kojima trebaju pomoći rušenje Ustava BIH. Tada je već bilo jasno da OHR sam ruši Ustav BIH.

Dakle sada kada Bošnjaci čine isto što je činio Dodik, imamo potpuni zaokret u odnosima, potpuni rašomon u ponašanju samozvanih bonskih ovlaštenika, tih rigidnih kršitelja međunarodnog prava,  vladara prava i pravičnosti u našim životima.

Jedan je zakon proglašen neustavnim, jedne političke opcije pozivaju da se održi događaj prema neustavnom zakonu, Ustavni sud šuti, i time postaje politička a ne pravna institucija, OHR ne prijeti sankcijama političarima koji nisu donijeli izmjene Izbornog zakona.

Europa ne govori o tome kako će Bakiru Izetbegoviću, zbog zaustavljanja donošenja tog zakona i odbijanja provedbe odluke Ustavnog suda BIH nametnuti sankcije.

Pogledajmo istu  situaciju u slučaju Dodika.

• Zamislimo da je Ustavni sud BIH donio odluku da Srbi u RS-u nemaju prava nametati Hrvatima i Bošnjacima predstavnike u Vijeće naroda i da su to institucije koje moraju popuniti legitimni predstavnici ta dva naroda.
• Zamislimo da u pregovorima o tome kako ubuduće birati Hrvate i Bošnjake, ali i Manjince u Vijeće naroda Republike Srpske sudjeluje Dodik koji minira svaki prijedlog koji Hrvati, Bošnjaci i Manjinci predlože.
• Zamislimo da on kao uvjet za pristanak na izbor legitimnih Hrvata i Bošnjaka u to tijelo kaže sljedeće: Ok pristajem da ih birate na taj način ali moj uvjet je da Vijeće naroda više nema moć ulagati veto, zaustavljati zakone i slati apelacije na Ustavni sud Srpske, nego ja predlažem Vijeće naroda  postane obično političko tijelo koje može dati svoje mišljenje o nekom zakonu.
• Zamislimo dakle da u pregovorima o vraćanju ustavne nadležnosti Vijeću naroda Srpske , Dodik uvjetuje dogovor, potpunim urušavanjem smisla same presude Ustavnog suda, potpunim urušavanjem uloge Vijeća naroda?

Možemo li zamisliti da na takvo njegovo ponašanje OHR zašuti? Da EU ne reagira? Da US Ambasada to sve odšuti?

U Federaciji se dogodilo upravo to.

• Izetbegović je minirao provođenje presude Ustavnog suda koja striktno nalaže micanje bošnjačkog utjecaja iz hrvatskog, srpskog i kluba mnjaina, i to na način da je kazao kako se Dom naroda prvo treba samourušiti pa će on pristati na dogovor.
• Ukratko kazao je “nemam ništa protiv tog da se vi Srbi , Hrvati i Manjinci doista birate u Dom naroda ali pod uvjetom da Dom naroda prestane biti važna institucija”.

Niti jedne reakcije OHR-a, niti jedne reakcije US ambasade.

Iako u Ustavu BIH stoji da su odluke Ustavnog suda BIH obvezne i neodgodive!

Možemo li stoga zaključiti da je OHR rasistička institucija koja različito reagira na događaje u BIH ovisno od toga koje je nacije ili vjere političar koji krši zakone? Možemo.

Neka nas OHR ispravi ako griješimo no u slučaju kada kršćani krše presudu Ustavnog suda BIH stižu im sankcije. Kada to čine muslimani nema sankcija. 

Idemo dalje jer ovo nije sve.

Postoje i drugi dokazi da se OHR ponaša na principu musliman/nemusliman kršćanin/nekršćanin.

Kada se presude koje dobije Musliman na Ustavnom sudu BIH ne provedu OHR nameće amandmane, kojima dodatno pojača položaj muslimana, dakle uradi i više nego presuda traži. Kada presudu dobije Ljubić, katolik, OHR ne nameće amandmane nego nastoji odgoditi provedbu presude kako bi opet profitirala većinska muslimanska opcija u BIH.

Neka nas OHR demantira ako ovo nije istina.

Evo dokaza:

Kada je Alija Izetbegović, musliman, na Ustavnom sudu BIH dobio presudu kojom se ima provesti odluka o konstitutivnosti svih na cijelom teritoriju BIH, OHR je , nakon što nije postignut dogovor u parlamentu , sam, samoinicijativno donio izmjene Ustava i Izbornog zakona (Petritchevi protuustavni amandmani).

Štoviše OHR je iskoristio tu odluku na način da je pojačao muslimansku poziciju a oslabio poziciju kršćana. Kako?

OHR je prema presudi Ustavnog suda BIH morao u RS uvesti Bošnjake i Hrvate u neki oblik konstitutivnosti, dok je u FBIH morao uvesti Srbe.

Proveli su to na način da su ispoštovali ustavnu strukturu RS-a , tada je u u RS-u bila vlast kojoj se OHR i EU nisu htjeli zamjeriti, ispoštovali su ustavnu strukturu RS koja je građanska, i u nju su uveli tijelo zvano Vijeće naroda.

Istovremeno u FBIH nisu ispoštovali ustavnu strukturu, koja je konsocijacijska, nego su oslabili poziciju katolika a sve srpske  pozicije su predali na kontrolu muslimanima.

Ukratko u FBIH su poremetili zadanu ravnopravnost dva naroda osnivača Federacije i od Hrvata načinili slabiji federalni narod iako je prema Daytonu hrvatski narod ustavotvorni narod FBIH.

Umjesto da su kao i Hrvatima i Bošnjacima u Srpskoj, Srbima dali Vijeće naroda a odnos snaga Bošnjaka i Hrvata ostavili istim,  ili pak Srbe uveli u potpunu ravnopravnost s ostala dva, što bi značilo 33% pozicija, ali na način da Srbi sami biraju te pozicije,  oni su napravili rušenje Ustava FBIH.

Bošnjaci su dobili sve srpske pozicije i sve manjinske pozicije.  OHR je čak petljao i s izvršnom vlasti. Zapovjedio je da broj ministara u Vladi FBIH mora biti takav da u njoj mora sjediti 8 Bošnjaka 5 Hrvata i 3 Srbina. S tim što su Srbi postali bošnjački Srbi.

Uz toliku prevlast u izvršnoj vlasti, uz potpunu kontrolu srpskog kluba doma naroda,kao i kluba Manjina, otvoren je trajni rat između Bošnjaka i Hrvata. Bošnjaci od tada žele potpunu kontrolu nad FBIH, i pretvaranje FBIH u Republiku Srpsku za muslimane. OHR im u tome pomaže.

Iako nigdje u presudi Ustavnog suda u slučaju Izetbegović ne stoji da se imaju smanjiti prava Hrvata u FBIH   te ojačati prava Bošnjaka, nego tek da se imaju uvesti Srbi, OHR je to učinio. Kršeći međunarodno pravo i Washingtonski sporazum.

Presuda u slučaju Ljubić je u suštini tek minimalna ispravka nepravde koju je učinio Petritsch svojim amandmanima. Od OHR-a bi se stoga morala očekivati minimalna korektnost po ovom pitanju. Da zaustavi Izetbegovićeve ucjene i omoguću Srbima, Hrvatima i Manjinama da sami biraju svoje predstavnike u svoje klubove. Točno onako kako je to propisao Ustavni sud BIH.

No umjesto toga OHR sjedi u Sarajevu i čeka nove naredbe SDA.

Od Ustavnog suda BIH bi se očekivalo da baš onako kako su reagirali u slučaju Dana RS-a sad iziđu s priopćenjem da je provođenje izbora za razine zakonodavnih tijela FBIH neustavan čin, no oni šute.

U slučaju Izbornog zakona sada vidimo da se OHR ponaša opet promuslimanski i suprotno od princoipa onog OHR-a iz ranijih godina kada su reagirali drugačije, samo zato jer je to tada išlo u korist muslimanima:

1. OHR ne prijeti sankcijama političarima koji žele izići na izbore u FBIH putem neustavnog zakona jer su svi oni redom muslimani a ne Srbi ni Hrvati.
2. OHR ne donosi amandmane na Izborni zakon sukladno presudi Ustavnog suda BIH, koja nije provedena a što je činio ranijih godina, samo zato jer ti amandmani nisu u muslimanskom interesu.

*Možda je ovo posljednje i dobro, jer tko zna moža Schmidt poput Petritscha napravi  ustavnu blasfemiju svojim amandmanma pa presudu Ustavnog suda u slučaju Ljubić, presudu oko Izbornog zakona preinači na način da proglasi Bakira kalifom a FBIH šerijatskim sustavom.

*Nije se ničemu čuditi iz OHR.-a. Ako su imperativ suda da uvedu Srbe u konstitutivnost FBIH iskoristili na način da su kaznili Hrvate, zašto presudu u slučaju Ljubić ne bi iskoristili da nagrade Bakira?

Jednako nema veze s bilo kakvom pravnom logikom. Što OHR-u nije problem i imaju dugu tradiciju ismijavanja prava, ustava i poticanja međunacionalne mržnje u BIH.

Imamo još jedan primjer iz povijesit koji dokazuje OHR-ov promuslimansku petrodolarsku servilnost:

Kada je Ustavni sud BIH srušio Statut grada Mostara, kao i dio Izbornog zakona BIH koji se odnosio na Mostar, sve do donošenja novog Statuta grada Mostara i novog načina izbora vijećnika nije moglo doći do izbora u Mostaru. Održavanje izbora na osnovu neustavnih pravila koja su,  uz nevjerojatno  protivljenje OHR-a ipak oborena, i to  na Ustavnom sudu odlukom pravne države BIH,  nije bilo moguće.

Sada na  razini FBIH OHR radi nonsens. Imamo oboreni zakon , a OHR poziva na izbore.

Valja dodati i da je OHR grčevito branio neustavni Statu Grada Mostara i nejednakost glasa i to zamislite na lokalnoj razini! Iako je prema Ustavu jednakost glasa na lokalnoj razini strogi imperativ.

OHR pak , kad je riječ o FBIH želi provesti ono što je obarao na razini Mostara. Uvesti jednakost glasa i prostu građansku demokraciju. Iako je nejednakost glasa za institucije koje predstavljaju konstitutivne narode te konsocijacija FBIH strogi ustavni imperativ ovog entiteta.

Ukratko tamo gdje su muslimani manjina, tamo je OHR zagovarao posebne modele zaštite (Mostar), na razini gdje su muslimani većina, (FBIH) tamo zagovara preglasavanje , ukidanje modela zaštite i vraćanje u praksu zakona koji je oborio Ustavni sud.

OHR je nešto kao SDA-ova javna kuća. SDA tamo uđe, plati, donese napisanu svoju odluku i amandman, a OHR to potpiše. I oni u OHR-u to više ne kriju.

Prošlog tjedna su OHR akindžije dobili od SDA dva nova zahtjeva, da smijene Bevandu i nametnu proračun za Izbore.

Schmidt ako mu je do ćevapa , ovaj tjedan doista ima pune ruke posla.

Zemlju u Srpskoj je lijepo preorao po volji Bakira Izetbegovića i stavio na nju SDA zastave, još ovaj tjedan neka rokne Bevandu i nametne proračun , i zaslužio je lijep egzotičan iftar u Abdulaha Skake.

Pravi je to čovjek na pravom mjestu.

Na Skaku mislimo.

U svakom slučaju ovakvo licemjerno , nacioalističko i rasističko djelovanje OHR-a najviše će naštetiti samom Schmidtu. Pored Srba koji OHR ne priznaju niti hrvatski političari u BIH više neće imati nikakvog razloga ići na razgovore sa šefom OHR-a. Žalosno je što ih je na takvo nešto prisilio sam Schmidt svojim selektivnim odlukama.

Jer da drže do sebe i svog naroda i da su svjesni nepravde koju je OHR učinio Hrvatima od 1995 do danas,  to su morali učiniti i prije Schmidta.I daleko prije Schmidta.