Katolička Crkva, prema knjizi Liber Pontificalis, slavi Rođenje Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu još od stoljeća sedmoga, za pape Sergija I. (687-701.). Na Istoku, u Carigradu, koje desetljeće i prije toga.
Prema „Kronici ukazanja župe Međugorje“ u ukazanjima navodna pojava navodno kazuje da joj je 2000. rođendan bio 1984. godine. Tu je izmišljotinu prenio i Papi u Rim i biskupu u Mostar tadašnji kapelan u Međugorju o. Tomislav Vlašić,[1] koji je 2008.-2009. sankcioniran otpuštanjem iz Franjevačkoga reda i iz Svećeničkoga reda. Evo što o tome čitamo u Kronici, koju je pisao o. Vlašić i o. Slavko Barbarić.
Čestitke za Malu Gospu, 8. rujna 1981. Dva su službena izvješća, i to različita: jedno je Vlašićevo a drugo Laurentinovo. Vlašić u Kronici piše: “Viđenja – Djeca su imala susret s Gospom. Mali Jakov čestitao joj je rođendan. Ona je bila sva razdragana i rekla je da joj je ovo jedan od sretnijih dana. Potakla je djecu na ustrajnost u vjeri i molitvi.”
O istom doživljaju sasvim različito R. Laurentin (1917.-2017.), “historiograf” međugorskih fenomena: “Gospin rođendan, 8. rujna, blagdan Rođenja. Djevica se ukazuje s djetetom Isusom. I to u kući Jakovljevoj. Tu je i Vicka: – ‘Draga Gospe, čestitam ti rođendan – kaže familijarno pružajući joj ruku. Gospa uzima njezinu ispruženu ruku, ali Vicka se ne usuđuje isto učiniti, i Jakov, postiđen, zbog njezine smionosti moli je da o tome ne priča”.
– Međutim, Vicka to priča Laurentinu, a on u svoju knjigu.[2]
Čestitke za Malu Gospu: “8. IX. 1982. (Srijeda). Od vidjelaca nedostajale su Mirjana i Ivica [Ivanka]. Ostali su bili na okupu. Imali su viđenje. Gospa je posebno bila svečana. Djeca su joj čestitala rođendan. Posebnih poruka nije bilo” (str. 247).
Dakle 8. rujna 1982. godine „međugorska“ Gospa redovito slavi svoj rođendan, kao što cijela Crkva slavi blagdan njezina rođenja, 8. rujna. Čak je i na vanjski način „posebno bila svečana“. Pa i iduće godine, to će slavlje za rođendan zadržati sjaj posebne svečanosti i sreće:
Svečana i sretna: “8. IX. 1983. (Četvrtak). Četvero vidjelaca imalo je viđenje. Kažu da je Gospa bila posebno svečana i sretna. Posebnih poruka nije rekla” (str. 601).
Pojava je zadržala svečane rođendanske haljine od prošle godine, ali nije bilo nikakvih čestitki od vidjelaca i vidjelica. Očito se nešto iza brda sprema i od strane same ukaze i od strane „vidjelaca“ i od strane „mistifikatora“ Tomislava Vlašića.
“28. V. 1984. (Ponedjeljak). Danas sam posjetio o. biskupa Pavla Žanića. Donio sam mu posljednji dio Dnevnika Jelene i Marijane Vasilj. Također sam mu donio Gospinu poruku datu Jeleni za njega, za sv. Oca i za kršćansku javnost da je Gospin 2.000 rođendan 5. 08. 1984.
O. Biskup – nastavlja Vlašić – od prve odbija poruku tj. u nju ne vjeruje. Meni zabranjuje usmeno da o tome govorim, a reče da će mi i pismeno zabraniti. Poruku će s ostalim materijalom dostaviti Kongregaciji.
Kad sam ga zamolio da shvati nas pastoralce kako ne možemo biti indiferentni prema porukama koje traže od nas da ljude obraćamo, a on je otprilike ovo rekao: ‘Tu nema Gospe. Ja preuzimam odgovornost na se… Nitko nije dužan vjerovati u privatna ukazanja…’
O. Biskup imao je tisuću razloga da ne vjeruje. I nijedan razlog ga ne pokreće na vjerovanje. Tako se držao.
Zamolio sam ga da netko od Komisije ispita i prouči fenomen Jelene (Jelena već 1,5 god. doživljava Gospu a da ni o. Biskup ni ijedan član s njom nisu porazgovarali!) On je odmahnuo rukom govoreći da takvih vidjelica ima na stotine.
Također sam ga zamolio da porazgovori sa svim vidiocima, jer oni daju naslutiti uskoro velike događaje. Odgovorio je da on s njima nema što više razgovarati” (str. 835).
– Evo svečane najave „Gospina rođendana“, 5. kolovoza 1984. Ako je, dakle, Gospin međugorski 2000. rođendan bio 1984., to znači da je ona rođena 16 godina prije početka Nove ere, tj. prije Krista. Dakle bilo bi joj 16 godina kada je rodila Isusa Krista. Ovako se sada, prema povijesnim dokumentima, Isusovo rođenje smješta u 7. ili 6. godinu “prije Krista”. A to znači da tih 6-7 godina treba oduzeti od Gospinih godina. Po toj bi međugorskoj izmišljotini, Gospa rodila Isusa u svojoj 9. ili 10. godini života! Eto kakve zablude rađaju Vlašićeve izmišljotine. Ali međugorski fanatici vjeruju i u najapsurdnije izmišljotine!
Samo što nije ni u tome ni tu točka, nego dvotočka:
“14. VI. 1984. (Četvrtak). 6 – Izjavu-poruku o 2.000 rođendanu Gospinu za sad nećemo govoriti dok crkvena vlast to ne odobri, ili se nebo samo pobrine da taj dan bude evidentno pripravljen” (str. 854);
– Međutim, crkvena vlast to nije odobrila ni tada ni sada. Ali je Vlašićeva ukaza uskoro zatražila da se njezin 2000. rođendan posebno proslavi.
“27. VII. 1984. (Petak). Vidioci su imali viđenje zajedno. Posebnih poruka nije bilo. Ivan je i večeras imao viđenje na mjestu ukazanja. Viđenje je bilo u 22,30. Gospa mu je rekla ovo: ‘Ja i dalje želim ostati sa svojim izabranicima u crkvi, da tu preko njih širim Radosnu vijest…’ (Gospina želja odnosi se na htijenje biskupa Žanića da se vidioce odmakne iz crkve). ‘Budite u ovo vrijeme smireni i nemojte se uzbuđivati jer moj Sin Isus u ovo vrijeme snažno djeluje u ovoj župi i narodu koji dolazi ovamo…’ Također, Ivan kaže, da je Gospa rekla da se za njezin 2.000 rođendan, tj. 5. VIII. 1984. pripremimo posebno. Tražila je da se kroz ove dane moli i odriče, da se u nedjelju primi pričest čista srca, kako bi Isus u osobama mogao djelovati. Ivan je rekao da je Gospa rekla da će biti obraćenja i znakova na ljudima“ (str. 905-906).
– Međugorska pojava ide izravno protiv Biskupove odredbe i da se djeca odmaknu od crkve sa svojim „ukazanjima“, i da se ne širi izmišljotina o Gospinu liturgijskom rođendanu. Međutim, nakon Biskupove intervencije, tjedan dana prije navodna rođendana, nije bilo oglašivanja rođendana:
“29. VII. 1984. (Nedjelja). Mi nismo najavljivali Gospin rođendan (2.000) za 5. VIII. jer nam je biskup zabranio. Samo smo potakli ljude da taj dan, prva nedjelja – nedjelja pomirenja, zaista bude dan pomirenja“ (str. 908).
– I Vlašićeva se ukaza pokorila Biskupovoj odredbi, ali samo taktički. Rekla je da “se s oltara ne govori radi biskupa”, da ga se ne ljuti.
“30. VII. 1984. (Ponedjeljak). Ivan je imao ponovno viđenje na mjestu ukazanja u 22h. S njim je bila molitvena grupa, nekoliko sestara, svijeta i ja“ – piše Vlašić – „Ukazanje je trajalo 15 minuta. U jednom trenutku Ivan je rekao da je Gospa rekla da svatko u tišini iznese svoje probleme i želje. Svi smo tiho molili. Nakon ukazanja Ivan mi je rekao da je Gospa rekla da se o njezinom 2.000 rođendanu s oltara ne govori radi biskupa, ali da se svijet potiče na obraćenje i molitvu. Kaže da je posebno tražila od župne mladeži povećanu molitvu. Također je rekla da će njezin Sin Isus sam ljude ovdje privući“ (str. 909).
– Ali će i ukaza kao i Vlašić, mimo crkvenih odredaba, „privatno“ ipak proslaviti „rođendan“.
“5. VIII. 1984. (Nedjelja). Svih petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Svi kažu da je Gospa bila neobično sretna, kao rijetko kad. Pojedinim vidiocima rekla je posebne riječi.
Marija: ‘Molite! Otvorite mi svoje srce i tražite. Ja ću moliti svoga Sina Isusa da vam udijeli milosti. Molite s vjerom.’ Čestitali smo joj rođendan. Ona je cvjetala od sreće” (str. 917).
– Očito je i Vlašić, promotor, propagator i mistifikator međugorskih ukazanija, svoju ukazu u viđenjima vidjelaca oblikovao prema svojoj tvrdoglavosti, dvoličnosti, mistifikaciji.
Kako je onda s Bezgrješnim začećem?
„8. XII. 1983. (Četvrtak). Petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Gospa je bila svečano obučena, kao i za sve velike svetkovine“ (str. 677).
– Ako međugorska ukaza mijenja rođendan pravoj Gospi, koji se slavi 8. rujna, onda bi joj morala promijeniti i Bezgrješno začeće s 8. prosinca na 5. studenoga, da se koliko-toliko uskladi s rođendanom. Jer, ako se uvede da je rođena navodno 5. kolovoza, onda znači da joj je bilo manje od 8 mjeseci kada je rođena.
Crkva nije ništa prihvatila od međugorskih poruka, objava i ukazanja, osim što je službeno proglasila da na temelju svih komisijskih istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“.
Spomenimo usput da se u spomen toga izmišljenog rođendana počeo organizirati Mladifest, festival mladih. Dolaze mladi iz svijeta da pojavi čestitaju rođendan!
Prvi susret mladih: “5. VIII. 1989. (Subota) U 18 sati je počelo u kapelici u groblju na Kovačici vječno klanjanje organizirano od mladih. Sutra počinje devetnica Gospi sa mnogo mladih, jer završava godina mladih, koju je Gospa tražila na blagdan Uznesenja 1988, na koncu Marijanske godine” (str. 209-210)
– Kakva liturgijska zloporaba da se u kapelici u groblju Kovačici organizira “vječno klanjanje”? Komu je pala na pamet ta ideja i čijim crkvenim dopuštenjem i odobrenjem?
– Iz teksta proizlazi da su to “klanjanje organizirali mladi”, da je bilo “mnogo mladih”, da je to bilo na kraju “godine mladih”, da je prethodne godine, na svršetku Marijanske godine (1987.-1988.) “međugorsko“ ukazanje” izričito tražilo da se zakaže “godina mladih”, koja je, prema Kronici, trajala od Velike Gospe 1988. do Velike Gospe 1989.
Drugi susret mladih, 1990. “Fra Tomislav Vlašić vodi cijeli tjedan.” Čitamo pod nadnevkom od 30. srpnja 1990. Na svršetku “festivala” pod nadnevkom 6. kolovoza upisano je: – “U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore.”
– Odatle se zaključuje da fra Tomislav, koji nije u Hercegovini od 1987. I dolazi iz Italije, nije samo izravno upleten u “međugorski fenomen” još uvijek i 1990., nego je toliko familijaran sa zajednicom u Međugorju da on osobno vodi cio tjedan i “festival mladih”.
Treći susret mladih, 1991. Kroniku ukazanja od 1991. vodi fra Slavko Barbarić, inače službeno kapelan na Humcu. Pod nadnevkom 6. kolovoza 1991. u Kronici je upisano: “Mnogi su mladi ostali cijelu noć i pričekali sv. misu. U 5,15 smo počeli pjevati litanije, te ‘Došli smo ti, Majko draga’. Sv. misu je predvodio fra Tomislav Vlašić. Govorio je pobudno o križu i miru, i o preobraženju. Koncelebrirao je 21 svećenik. Našega svijeta je bilo dosta, a sve skupa oko 1500-2000”.
Četvrti susret mladih, 1992. Piše fra Slavko u Kronici: “5. VIII. 1992. (Srijeda) – Gospin rođendan. – U 21,30 je počeo festival u čast Gospina rođendana. Crkva je bila puna. Išlo je sve u najboljem redu. Sudjelovali su pojedinci i skupine. Pjevali su mladi iz Međugorja, te Elvirina zajednica, Pero i Mile, koji su vodili pjevanje za vrijeme festivala, otpjevali su sa mladima također dvije pjesme. Njemačka skupina je također nastupila. Pojedinci su bili Mirko sa Čitluka, Gino iz Italije, Dajan iz Amerike, Cristina iz Argentine. Časne sestre su otpjevale također jednu pjesmu. Sve su to bile pjesme Gospi. Dvojica redovnika, Francuz i Talijan, članovi zajednice ‘Blaženstva’ pjevali su na hebrejskom, te skupina mladih iz Irske. Na koncu je sve oduševila mostarska klapa. Otpjevali su tri pjesme: Gospi, dalmatinsku i U boj… Oduševili su sve. Nakon ovog programa podijelili smo svima cvijeće i u procesiji pjevajući stavljali pred kip Gospin. Bilo je vrlo dirljivo, doživljeno. Oko 11,30 smo završili. Mnogi su mladi iz crkve krenuli na Križevac.”
Pod datumom 6. kolovoza 1992. u Kronici je ubilježeno: “Mnogi su prenoćili na Križevcu moleći i pjevajući. Točno u pet sati je počela zajednička molitva. Molili smo slavna otajstva krunice. 5,45 s izlaskom sunca počeli smo svetu misu. Predvodio je fra Slavko. Koncelebriralo je 15 svećenika. Skupilo se oko 1500 hodočasnika i župljana. Sve smo prevodili na talijanski, njemački, engleski i francuski. Na koncu je Marija Pavlović molila Vjerovanje i 7 Očenaša. Oko 7 sati smo završili. Mladi su ostali pjevati. Tako je završio 4. festival mladih u ratnim okolnostima. Bogu hvala po Mariji. Mladež je ponovno otvorila Međugorje.”
– Iz ovoga pisana dokaza očito je da su barem neki franjevci u Međugorju čvrsto odlučili slaviti “rođendan” izmišljene pojave 5. kolovoza, mimo svega pravovjernoga katoličkog svijeta, prema “ukazanjima” koje Crkva nije odobrila, organizirati i dozivati mlade iz svijeta da slave “festival u čast rođendana Gospina” da “čestitaju Majci rođendan”, nudeći im usput i druge sadržaje…
Zaključak. Početkom kolovoza 2009. na jednom „katoličkom“ portalu osvanula je ova vijest: „Tema: Mladi fest u Međugorju. U Međugorju kod župne crkve sv. Jakova apostola, počeo je tzv. festival mladih, koji organiziraju tamošnji oci franjevci, koji tvrde da se u njihovoj župi ukazuje Gospa i svijetu daje poruke već skoro 30 godina.
Mostarski biskup je nedavno izjavio da će ovaj festival biti zadnji jer da će ga zabraniti.
Eto šteta da se više neće moći tako svečano i prigodno slaviti tzv. Gospin rođendan 05.08, prema objavi ‘vidjelice’ Vicke.
Inače njima nije ništa značilo što crkva to slavi 08.09. Ipak je njima ‘vidjelica’ Vicka veći autoritet.“
Na to reagira jedan od čitatelja portala: „Da li će i ove godine biti rođendanska torta Gospi i hoće li se pjevati Happy birthday za vrijeme mise?“
– Biskup nije nigdje izjavio da će ovo biti „zadnji“, ali jest više puta izjavio da se taj Mladifest organizira bez znanja i odobrenja mjesnoga ordinarija, da se organizira u okviru zabluda i fantazija oko navodna Gospina rođendana.
Biskupski ordinarijat Mostar
wpDiscuz