U Srbiji im se gubi svaki trag: Tko je ubio braću Bitići?

Đorđević ispunjava uvjete za prijevremno puštanje na slobodu 17. lipnja, a pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen je na 27 godina zatvora zbog ratnih zločina na Kosovu. U žalbenom postupku je kazna smanjena na 18 godina zatvora, a trenutačno je izdržava u Njemačkoj.

Zastupnici obitelji Bitići označili su ga kao osobu uključenu u prikrivanju zločina srpskih snaga na Kosovu, kao i glavnim osumnjičenim za ubojstvo trojice braće u Petrovom selu na istoku Srbije.

Dva tjedna nakon završetka rata na Kosovu, jugoslavenska policija uhitila je trojicu mladih Albanaca. U zarobljeništvu su mučeni i kasnije ubijeni. Osamnaest godina kasnije, sukob je većinom zaboravljen, ali najmlađi brat ubijenog trojca nastavlja svoju usamljenu borbu za pravdom.

Ili, Agron i Mehmet Bitići pratili su jednu romsku obitelj krajem lipnja 1999. godine. Braća su ih pratila zato što su im životi bili ugroženi, a u Srbiji su se mogli skloniti na sigurno. U blizini sela Merdare, nešto je pošlo po krivu. Nakon što su prešli na jugoslavensku stranu granice, policija ih je uhitila zbog nezakonitog ulaska u državu. Odležali su dva tjedna u zatvoru u Prokuplju, a kad su izišli iz zatvora čekao ih je bijeli automobil bez registarskih oznaka. U automobilu su bili muškarci u civilnoj odjeći i braću su prebacili u bazu jedinice specijalne policije u Petrovom selu, u blizini granice s Rumunjskom.

Braća Bitići su nestala bez traga. I tu je počela potraga Fatosa Bitićija kako bi odgonetnuo sudbinu braće.

Starija braća rođena rođena su Americi, u saveznoj državi Illinois, ali Fatos je rođen nakon što su se roditelji vratili u Prizren 1979. godine. Kad je Fatos imao 19 godina, braća Ili, Agron i Mehmet su se pridružili Oslobodilačkoj vojsci Kosova i to Atlantskoj brigadi u kojoj je bilo četiristotinjak Amerikanaca koji su se pridružili OVK u borbi za samostalnost.

Braća su zakasnila i nisu sudjelovala u borbama, ali i dalje su bili članovi OVK. Na dan uhićenja, trojica braće Bitići imala su oznake OVK i američke vozačke dozvole što je dovelo do teorije da su ih sumnjičili za špijunažu.

Nedugo nakon njihovog nestanka, organizacija za ljudska prava iz Beograda uspjela je dobiti dokumente kojima se dokazuje da su braća puštena iz zatvora. Kasnije je Fatos, zajedno s majkom, posjetio Prokuplje gdje su saznali za bijeli automobil. Međutim, trebalo je još dvije godine da se otkrije sudbina braće Bitići.

U ljeto 2001. godine njihova tijela pronađena su u masovnoj grobnici u Petrovom Selu zajedno s još 67 muškaraca i sedam žena s Kosova. Budući da su tijela pronađena na vrhu grobnice, pretpostavlja se da su braća posljednja ubijena i ubačena u već spremnu masovnu grobnicu. Nakon šest godina istrage, FBI je zaključio samo da postoji opravdana sumnja da su braća mučena prije smrti zato što su pronašli tragove električnih šokova na koži.

Danas Fatos ima 38 godina, živi i radi u blizini New Yorka gdje su braća živjela prije rata. Gotovo mu je postao ritual jednom godišnje posjetiti Srbiju, pitati srpsku policiju što rade kako bi uhvatili ubojice njegove braće, pitati američko veleposlanstvo što rade kako bi natjerali Srbiju da uhvati ubojice njegove braće. Istrage su proveli u Srbiji, istragu su proveli čak i iz FBI-a, ali sve i dalje stoji na starom mjestu. Braća su mrtva, a ubojice su na slobodi i nitko ne zna tko su.

Glas Amerike prenosi izjavu Iljirija Bitićija, jednog od preživjele braće, koji smatra da Đorđević ne smije dobiti prijevremeni izlazak iz zatvora sve oke ne pokaže da se rehabilitirao.

Prenose i izjavu Pravina Madhiraja, predstavnika nevladine organizacije “Prava pritvorenih” koja zastupa obitelj Bitići da se na Kosovu traga za još “1.654 osobe, od toga 1.092 Albanca, kao i 562 Srba i Roma”. “Postoje masovne grobnice koje još nisu pronađene. Đorđević zna kako ih otkriti. Priznao je i sve elemente odgovornosti za ubojstva Bitićija i dok ne pruži dokaze, ne bi smio izići na slobodu”, tvrdi Madhiraj.