Stolni bošnjački grad u BIH, iz godine u godinu postaje sve atraktivnija turistička destinacija za turiste iz zapadne Evrope, ali i ostatka svijeta. Jedni od najbrojnijih u posljednje vrijeme su turisti iz Italije, koji u Sarajevu pronalaze egzotičan spoj Istoka i Zapada, tradicionalnog i modernog.
Talijanski portali objavili su danas reportažu jednog Talijana koji se nakon dugo razmišljanja odlučio na posjetu Sarajevu. Potaknut sadržajem knjige “Venuto al Mondo”, spisateljice Margaret Mazzantini, a po kojoj je u Sarajevu prošle godine snimljen istoimeni film s Penelopom Cruz u glavnoj ulozi, te filmovima bh. reditelja “Ničija zemlja” i “Grbavica”, konačno se zaputio u bh. prijestolnicu.
“Sve ono što sam pročitao i vidio, u kombinaciji sa dramatičnim sjećanjima tv izvještaja, potaknuli su me na razmišljanje o apsurdnosti tragedije jednog naroda koji nam je toliko blizak. Naročito sam razmišljao o našoj udaljenosti, fizički tako maloj, a moralno ogromnoj. Naša ravnodušnost i nezainteresiranost za tragediju koja je zadesila te ljude bi trebala biti kažnjiva”, započinje ovaj neimenovani turista svoju reportažu.
Sarajevo je, kaže, grad u kojem nedostaje puno stvari, u kojem nema dovoljno posla za sve stanovnike, u kojem ne postoji perspektiva, industrija, nema političkih stranaka koje su voljne raditi za narod, ali ne nedostaje grobalja. Možete ih vidjeti posvuda, čak i ako ih ne tražite. Jedini grijeh Sarajlija je što su živjeli u gradu koji je zahtijevao svoju nezavisnost, koji je htio živjeti vlastitim životom nakon raspada Jugoslavije.
“Po dolasku u Sarajevo vidio sam nepogrešive znakove rata, ali i osjetio zaraznu atmosferu slavlja i velike želje za zabavom i za novim početkom. Pokazuju to na stotine mladih, ali i muškarci i žene svih dobi, koji svaku noć zakrče glavna šetališta u centru i starom dijelu grada. Kroz razgovor sa onima koji su preživjeli rat i stradanja, jasno vam je da oni ne mogu zaboraviti. Ne mogu zaboraviti da su najbolje godine proveli pod bombama i snajperima, strahujući za vlastite živote i živeći u gradu u kojem je falilo svega: hrane, vode, odjeće, lijekova, električne energije….”, piše on.
Obilaskom sarajevskog ratnog tunela postajete svjesni ratnih strahota, ali herojstva ljudi koji su danonoćno kopali 750 metara dug podzemni prolaz kroz koji su Sarajlije u grad i svoje domove dopremali oružje, lijekove, brašno, šećer…i za koji se može reći da je spasio Sarajevo.
“Neke od fotografija koje se mogu vidjeti prikazuju Srebrenicu, još jednu sramotu naše drage Evrope. Sarajevo je grad koji svojom multikulturalnošću daje svijetu primjer da je moguć harmoničan i miran suživot među narodima i religijama. Posjetite Sarajevo, ne samo kako biste obišli grad već da biste otkrili jedan srdačan i velikodušan narod”, kraj je reportaže.
wpDiscuz