Da bi se pravno obranila Ivana Marić u kontekstu njezinih izjava, može se pozvati na nekoliko pravnih instrumenata i odredbi koje štite pravo na slobodu izražavanja. Ovo uključuje Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljne slobode te druge relevantne dokumente.
1. Ustav Bosne i Hercegovine:
Ustav Bosne i Hercegovine (Annex 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini) garantira osnovna ljudska prava i slobode.
- Članak II (Ljudska prava i temeljne slobode):
- Stavak 3(a): Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu izražavanja mišljenja, primanje i prenošenje informacija i ideja bez miješanja javne vlasti, bez obzira na granice.
- Stavak 3(f): Pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti je zajamčeno. Ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja, kao i slobodu izražavanja vjere ili uvjerenja, privatno ili javno.
2. Europska konvencija o ljudskim pravima (ECHR):
Bosna i Hercegovina je potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR), koja također štiti slobodu izražavanja.
- Članak 10 (Sloboda izražavanja):
- Stavak 1: Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i priopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.
- Stavak 2: Sloboda izražavanja može biti podvrgnuta ograničenjima ili kaznama ako su one propisane zakonom i neophodne u demokratskom društvu, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju, ili radi održavanja autoriteta i nepristranosti sudstva.
3. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine:
Ustav Federacije BiH također osigurava pravo na slobodu izražavanja.
- Članak II.A.2.11: Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti. Ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja, kao i slobodu izražavanja vjere ili uvjerenja, privatno ili javno, putem naučavanja, prakticiranja, obreda i ispunjavanja dužnosti.
4. Pravna analiza obrane Ivane Marić:
Iz pravne perspektive, Ivana Marić ima pravo na slobodu izražavanja koja je zajamčena Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o ljudskim pravima, te Ustavom Federacije BiH. Iako sloboda izražavanja nije apsolutna i može biti ograničena radi zaštite drugih prava, kao što su vjerska osjećanja, ta ograničenja moraju biti nužna u demokratskom društvu i proporcionalna.
U ovom slučaju, izjava Ivane Marić može biti shvaćena kao kritika ili ironija prema vjerskoj praksi, ali takva izjava sama po sebi ne predstavlja automatski govor mržnje niti povredu prava drugih. Da bi se sloboda izražavanja ograničila, mora se dokazati da je došlo do ozbiljne povrede prava drugih, što u ovom slučaju nije jasno jer je riječ o izražavanju mišljenja.
Ivana Marić ima ustavno i zakonsko pravo na slobodu izražavanja svojih misli, uključujući kritiku vjerskih praksi. Njena izjava, iako kontroverzna, nije automatski povreda prava vjernika, već je izraz njenog osobnog stava. Da bi došlo do ograničenja njenog prava, potrebno je pokazati da je ta izjava uzrokovala konkretne i ozbiljne posljedice koje ugrožavaju druge, što u ovom slučaju nije dokazano.
Time se brani njeno pravo na slobodu izražavanja, koje je fundamentalno pravo u demokratskom društvu.