- Na fotografiji: Nerkez Arifhodžić, čovjek koji se izjasnio kao Hrvat da bi dobio diplomatsko mjesto u Italiji. Na sudu se potom izjasnio kao Bosanac. Iako je obnašao dužnost kao Hrvat. Još uvijek neoptužen. Prema natpisima sarajevskih medija dotični je u doba agrsije na BIH bio diplomat na plaći Beograda. Alija ga nikada nije htio za diplomatu. Al jest Komšić. Koji je od njega “Hrvata” načinio.
Većinom glasova na izvanrednoj sjednici Skupštine BPK Goražde s pozicije zamjenika predsjedavajućeg Skupštine BPK Goražde smijenjen je Muamer Omanović iz SBB-a, a na njegovo mjesto je imenovan Edim Fejzić, zastupnik Stranke dijaspore.
Ono što je interesantno. I nije prvi puta, je to da je Edim Fejzić i zastupnik u Domu naroda Federalnog parlamenta, kao tobožnji Hrvat. Član je Stranke dijaspore BiH, a iako je krajem 2015. govorio da će “biti vlast i glasati uz SBB“, podržao je smjenu SBB-ovog Omanovića.
Međutim, smijenjeni Omanović je također imao želju, ali neispunjenu, da se deklarira kao Hrvat. U kraj mu je stao Sud BiH koji je presudom iz 2014. odbio ovjeru kandidacijske liste zastupnika Muamera Omanovića za izbor izaslanika iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz Skupštine Bosansko podrinjske županije jer se “predloženi kandidat na općim izborima 2010. izjasnio kao Bošnjak“.
Usprkos tome, Omanović je u Skupštini BPK član Kluba hrvatskog naroda.
Nije ovo prvi puta da se u BiH zloporabi pitanje nacionalnosti, odnosno manipulacije nacionalnošću. Još davno se direktor policije federalnog MUP-a Zlatko Miletić izjasnio kao Hrvat po nacionalnosti, a njegov otac zvao se Jovan, a majka Ajša, piše Slobodna Dalmacija.
Naime, veliki broj osoba u BiH 1991. godine izjašnjavale su se kao Jugoslaveni ili “ostali”. Na prvom demokratski izabranom Predsjedništvu Republike BiH njih je “predstavljao” Ejup Ganić. Međunarodna zajednica je nakon rata nametnula zakone kojima je pokušala uravnotežiti zastupljenost naroda u tijelima vlasti, ali, i posljednji izbori još jednom su pokazali da ti, kao i mnogi drugi zakoni u BiH, postoje samo da bi se zloupotrebljavali.
Kako, naime, načelnik općine i predsjednik Općinskog vijeća, po spomenutim zakonima, ne mogu biti iz istog naroda, u Lukavcu je još 2005. godine za predsjednika Vijeća izabran, Suljo Suljević, po nacionalnosti Bosanac, a u sarajevskoj općini Centar bivši vratar FK Sarajevo, Muhamed Alaim, koji se izjasnio kao – Musliman. U obje te općine načelnici su bili bošnjačke nacionalnosti, a konkretan cilj, kao i sada u slučaju Skupštine u Goraždu, je izbaciti nebošnjačke kandidate iz vlasti.
Da ovo nisu jedini slučajevi zaobilaženja zakona, odnosno da je postalo skoro pa pravilo, valja se podsjetiti primjera nogometnog trenera Ivice Osima, koji je, kao dogradonačelnik Sarajeva, a funkciju je obavljao iz Austrije!), zauzimao mjesto namijenjeno Hrvatima, iako je sam tvrdio da je Bosanac (zapravo je poljskog podrijetla!). Tako su zakonske odredbe o zastupljenosti naroda postale samo moneta za potkusurivanje, a na konkretan i dugogodišnji problem izvrtanja tih odredbi skoro nitko i ne reagira./HMS/