”U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja”.
Tekst je to Povelje bana Kulina, koja je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanskohercegovačke povijesti. Napisana je 29. kolovoza 1189. godine.
Pisana na starobosanskom jeziku i bosančicom, najstariji je pronađeni bosanski državni dokument. Sadržaj povelje svjedoči uređenoj bosanskoj državi i prijateljskim odnosima s Dubrovnikom.
Primjerak za koji stručnjaci pretpostavljaju da je original nalazi se u Rusiji, u Sankt Peterburgu. Postoje i dvije prepisane verzije koje se čuvaju u Dubrovniku. Rusija je odbila vratiti original povelje Bosni i Hercegovini.
Povelju, kao i sve u BiH, prate raznorazna svojatanja pa je tako bilo objavljeno da je pisana srpskim jezikom a u Tuzli je na spomeniku izostavljen dio koji ukazuje na kršćansku povijest Bosne.