Tvrtko vijest pišu srpski mediji oni će naglaasiti riječ “Srbi, Srrbljem, kralj Raške” u tituli kralja Tvrtka. Srbljanski mediji ignoriraju Šubićevu plemićku krv u krunii kralja Tvrtka, stide se akcentirati gotovo fantastične odnose hrvatskog pobunjenog plemstva s plemstvom srpskim. I to onim najslavnijim. Nemanjićevim.
Naime, hrvatsko pobunjeno plemstvo okupljeno oko Šubića loze, preko loze kneza Nelipca, kneza Sinjske krajine, najvećeg među najvećima, također ignoriranog Hrvatskoj, jerbo bijaše jedini koji se opirao Kolomanu, te knezovi i banovi zapadnih strana, Donjih kraji, Zapadnog Huma i Zahumlja, svi su oni odbiliži priznati Pactu Conventu i mađarsku sječu glave Petru Snačiću, te su stali planirati šta i kako dalje. U tajnoj misiji prvo će osnovati banovinu potom će Ban Stjepan pripremati mladog Tvrtka za kraljevsku krunu. Na kraju će Šubići i Nemanjići stvoriti novu kraljevinu a u svemu tome kao siva eminencija glavnu ulogu u osptanku kraljevine igrat će Hrvoje Vukčić Hrvatinić.
Tvrtko je bio istureni igrač dok je Hrvoje bio zapravo stvarni vladar Bosne, Huma, Zapadnih Strana, Primorja i Hrvatske. Ako se pogledaju njihovi prvi ratovi vidjet ćemo da vojska Hrvojeva i Tvrtkova nastoji osloboditi sjedište pale Hrvatske. Područje Nina, Zadra, Knina, Šibenika. Došli su međutim tek do Splita. Uzeli su otoke i sve. Ali u Nin i Zadar nisu ušli. Hrvoje se jedno vrijeme prozvao i hercegom Splitskim.
Ta intencija da se oslobode pale hrvatske zemlje od Ugara poklapa se s intencijom Nemanjića da isto tako sjeverno od Semberije povrate što više krajeva og Ugara.
Ako o Tvertku pišu mediji iz Ugarske Hrvatske, točnije Austrijske iliti pak Unicredit Hrvatske, ili Intesa San Paolo Hrvatske, kako vam koji kolionijalist bio draži, oni će čak pokušati prepustiti kralja Tvrtka Sarajevskom Teatru Mladih. Jerbo Perecija pati valjda od viška slavne prošlosti?
Ne. Nego joj slobodnjački kraljevi, oni koji su se opirali, kvare opći usvojeni narativ robosljavlja. Slično kao i u Bošnjaka. Naime i UgroHrvati i TurkoBošnjaci prihvatili su povijest svojih mladih porobljenih nacija, kao služanjsku a sebe su prihvatili kao moderne štokholmske sindrome Europe, koji su i dalje spremni pucati po slavenskoj braći ako će im Brussels ili Ankara udijeliti štogoć sadake.
Doista Zagrebačku županihju, Bihaćku krajinu bez Kladuše, Donju Maoču i Kanton Sarajevo trebalo bi sjediniti u jednu državu. Državu bijednih. Ili Izdajničku republiku. Bez nekih naročitih okolišanja u imenu,
U Pereca naime prolaze samo kraljevi koji su se sagnuli pod Ugare i Habsburge, ili pod talijanske žabare. Recimo Usraše ili Pristaše (pravi naziv za ustaše) su čak dovele svog kralja, nekog talijanskog metrića i dali mu ime Tomislav II. Popljuvavši tako ime Tomislava Prog tim talijanskim homoseksualcem.
Iako su danas protiv LGTB ideologije Pristaše (pravi naziv za Ustaše) nikad neće priznati da su naciji nametnuli uz nacistu Hiću i fašistu Mussolinija i talijanskog vojskovođu u boroletama i karminom na usnama, za posljednjeg hrvatskog kralja. Perece, iliti Tuđmanistan turističku zajednicu koja se državom proglasila ne zanima kralj koji se uzdiže na principu slobode, a ne na principu služanjstva.ke i Ne zanima ih Tvrtko , plod Šubića i Nemanjića otpora, jerbo u tom svemu im i Srba pa se Perec ne bi prljao tim dijelom povijesti.
A Tvrtko bijaše , iako po jednoj strani i Srbin, .stvarni nasljednik krune Zvonimirove. Svi ostali u RH koji su prihvatili Kolomana odrekli su se te krune te slagali narod da je osnovano Hrvatsko-Ugarsko krlajevstvo. Ako jeste zašto je onda Hrvat plaćao porez Mađaru a Mađar Hrvatu nije?
Osim toga djeca u Turističkoj zajednici Hrvatskoj već su frustrirana činjenicom da im se najprviji kralj išaao kruniti 400km južno od Manduševca, mjesta gdje je spravljena prva debrecinka i di se prvi put zajdolalo u Hrvata. Pizdeki Zegeja, maleni Turistički zajedničari pizde na taj podatak i traže od Nevena Budaka da ispravi to i da se od sutra uči kako Tomislav nikad nije kročio na Tebižat, niti na Blidinje i da s Hercegovinom nije imao niš.
Al Jazeera ili neki drugi Al medij, Al FTV , Al BHRT, Al Klix ili Al Av Av onda je Tvrtko bio bosanski kralj. Iako im se realno lik gadi zbog onog “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” i iako to čine uz jasan prijezir Al Qaede u BIH – SDA, oni Tvrtkom pokušavaju prisvojiti pravo na Bosnu kao eksluzivno pravo Bošjnjaka. Naroda koji zapravo ludi za turskim serijama u kojima zgodni sultani masovno ševe putene Bosanke.
No unatoč svima. I Srblju, i Perecima i Poturima, titula kralja Tvrtka pohranjena je u dubrovačkim arhivima tako sjajno i tako pitko da ju nitko ni austropurgerska, ni turkoSDA-ovska nit serbljočetnička ideologija ne mogu prisvojiti eksluzivno samo za sebe.
Nigdje u njegovoj tituli nećete naći podatak da je bio bosanski kralj. Bosanski je pridjev i nigdje pridjeva bosanski nema u njegovoj tituli. Titule su obično pisane tako da kralj prisvaja a ne tako da je kralj prisvojen. Nije dakle isto piše li srpski, hrvatski ili bosanski kralj ili krlaj Bosne, Raške, Hrvatske. Nije isto piše li bosanski kralj ili gospodar Bosanaca.
Jerbo bosanski kralj implicira da je Tvrtko bio Bošnjak, Bosanac ili Bošnjanin, dok kralj Bosne implicira da je Tvrtko mogo biti bilo tko al je bio gospodar Bosne.
Tvrditi da je bio bosanski kralj isto je što i tvrditi da je Žigmund Luksemburški bio hrvatski pa kasnije i bosanski kralj. I nećete vjerovati Perevi u svojim TV kalendarima i danas lažu kako je “hrvatski kralj Žigmund” porazio vojsku nekog tamo Hrvoja Hrvatinića, i nekog tamo Tvrtka, u bitci kod Dobora. Valjda su po istoj toj logici “hrvatski vojnici” odsjekli glave nekim tamo plemićima od Usore Mati, Luki, Jozi, koji su valjda bili agresori na Hrvatsku.
Nevjerojatna je sličnost u toj bijedi modernog hrvatskog i bošnjačkog povijesništva.
Srećom Tvrtkove titule, njegovo proglašenje kraljem tako je iscrpno i precizno dokumentirano da štovatlji El Mudžahidovih Zlatnih Ljiljana, i ekipa koja inače svake godine tulumari od sreće povodom svake godišnjice rušenja WTC-a , skupa s mladim mudžahidom Murpheyem, prvim Amerikancem u BIH koji se isilizirao, i koji vlastitu vladu obmanjuje samo da zaštiti All Qaedu u Bosni, neće moći pobosančiti Tvrtka. Čarobni napitci iz Hollyday Inna naprosto na njeg ne djeluju. Predobro se naš kralj zaštitio, kao da je bio svjestan koliko će mu potomytvo biti kvarno.
Ukratko udarili su na prilično renomirano ime, koje slavi i kojem se divi ono istinsko i hrvatstvo i srpstvo, i ono istinsko nedžihadizirano bosanstvo, ono što je ostalo od plemstva bosanskog. A nitko tako dobro kao Humljani, Hercegovci, ne shvaćahu u ne prihvaćaju to ime kraljevsko iz dviju slavnih loza koje je poteklo, na radost plemstva Humske zemlje koje mu se svojevoljmo pripojilo u ideji zajedničke borbe protiv stranog okupatora. Priznavši kralja iz loze Šubića i Nemanjića kao svog. Humska zemlja naime bijaše i pravoslavna i katolička i ideja obnove krune koja bi bila dodatno ojačana snagom Nemanjića činila im se kao nešto što moraju poduprijeti. Isto je učinila i Paganija, Dolina Gusara te Republika Dubrovačka koja je strateški i diplomatski podržala cijelu stvar i kojoj je Tvrtko potom povjerio svoje najsmjelije diplomatske ciljeve.
Prvi bosanski kralj Tvrtko više od 600 godina nakon smrti postao je žrtvom političkih igara u zemlji kojom je nekada vladao pa njegov kip u jednom zabačenom mjestu mjesecima čeka na dopuštenje za postavljanje u glavnom gradu Sarajevu. Kip Tvrtka I. Kotromanića, koji je 1377. godine postao prvim kraljem Bosne i slovi za najistaknutijeg vladara te zemlje koji je njene granice proširio sve do Šibenika i Korčule, sada “krasi” prostor ispred ljevaonice u mjestu Donja Tramošnica, između Gradačca i Orašja.
U tim je pogonima i izliven po zamisli kipara Stijepa Gavrića koji je svojim radom pobijedio na natječaju za izradu spomenika što ga je 2021. godine raspisala gradska uprava Sarajeva.
Zamisao je bila da se spomenik, u ovom slučaju statua, postavi u neposrednoj blizini zgrade u kojoj je sjedište Predsjedništva BiH. Gavrić je na raspisanom natječaju pobijedio ponudivši svoju brončanu viziju prvog bosanskog kralja s krunom i podignutom desnom rukom u znak pozdrava, dok u drugoj ruci drži štit s ljiljanima, heraldičkom oznakom dinastije Kotromanića.
– Nagrađeni rad vjerno prikazuje snažan lik i autoritet kralja, s podignutom rukom i otvorenom šakom, koja ujedno i pozdravlja i zaustavlja. Mač za pojasom simbolizira spremnost na borbu, a štit s ljiljanima na obranu države Bosne. – opisala je sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić razloge zbog kojih je izabrano Gavrićevo rješenje.
No ispostavilo s kako je najlakše bilo doći do umjetničke vizije lika i djela kralja Tvrtka, a da je znatno veći problem dobiti dopuštenje da se taj spomenik postavi na planiranom mjestu.
Veto na postavljanje spomenika kod Predsjedništva BiH uložila je Angelina Ošap Gaćanović, jedna od tri člana Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH.
Članovi tog tijela morali su dati suglasnost na lokaciju što ju je predložila gradska uprava s obzirom da je uže središte Sarajeva ranije proglašeno zaštićenom arhitektonskom cjelinom. Ošap Gaćanović, koja je u komisiju delegirana iz Republike Srpske, svoju je suglasnost uskratila s obrazloženjem da se spomenik ne uklapa u krajolik, ali i da Tvrtko nije bio bosanski nego srpski kralj odnosno da ga u Sarajevu kane lažno predstaviti.
“Tvrtko I. Kotromanić je bio ban Bosne, ne kralj, to je namjerno pogrešna interpretacija. Stefan Tvrtko I Kotromanić je bio kralj Srbljem Bosne, Pomorja i zapadnih strana”, napisala je u obrazloženju Ošap Gaćanović koja traži da naručitelj spomenika navede Tvrtkovo ime i titule u cijelosti jer smatra da djelomična interpretacija sa stajališta zaštite kulturnog nasljeđa nije prihvatljiva.
Ono što se danas smatra etničkim identitetom u slučaju kralja Tvrtka zapravo je puno kompleksnije pitanje nego što ga postavlja Ošap Gaćanović. Po svojoj majci Jeleni Šubić bio je praunuk hrvatskog bana Pavla Šubića, imao je krvno srodstvo sa srpskom dinastijom Nemanjića, ali i ugarskog kralja Bele IV iz dinastije Arpadovića. Sam se prozvao kraljem Raške ( današnje Srbije), Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.
Komentar gradonačelnice Karić na očitovanje Ošap Gaćanović bio je da zabrana predstavlja jasan politički čin čiji je cilj osporiti državnost BiH, na što ne želi pristati pa je počela tragati za drugim lokacijama za postavljanje spomenika no na prihvatljivu još nije naišla.
Međutim država Tvrtkova daleko nadilazi državu BIH i ono u što Benjanima Karić pokušava ukalupiti Tvrtka. Država Tvrtkova predstavlja ranu slavensku preteču države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i po svemu je negacija države kakvu želi Karićeva i krug koji ju je postavio – Nacionalne države Bosanaca. Sama njegova titula tome je najveći svjedok.
Tvrtko nije bio bosanski kralj. Bio je kralj Bosne, Raške. Srba, Primorja i Hrvatske.
Ukratko on je preteča posljednjeg hrvatskog i srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića a ideja njegove krune bila je stvaranje jedne kraljevine od Alpa do Rumunije što će tek uspjeti mnogo godina kasnije Stjepanu Radiću i Aleksandru Karađorđeviću.
zaključak: Benjanima ne zna povijest a džihad politike našle su krivi povijesni punkt za bosančenje istog.
Iliti ponavljamo: Poštovani izdavači bosanske putovnice bin Ladenu, magija iz Hotela Holliyday Inn ne djeljuje na Tvrtka. Nađite nekog drugog. Ili pišite muhminu Murpheyu da gađa NATO bombama sve građane BIH koji u Tvrtku vide i Hrvata i Srbina. Možete i Selmi. Jednako je to.
wpDiscuz
