Nakon što su reaktivirali istragu o likvidaciji Cvijana Radića iz Bihaća, srpskog povratnika koji je odveden u zgradu MUP-a USŽ-a i ubijen koncem siječnja ‘97., a za što se u Sarajevu trenutačno sudi tadašnjim policijskim šefovima u Bihaću, te nakon što su preuzeli slučaj brutalnog silovanja i ubojstva recepcionarke iz Sanskog Mosta Amine Šabanagić, za što je, tek nakon deset godina, na 35 godina osuđen njezin sugrađanin, inspektori Federalne uprave policije su, poslije višegodišnjih opstrukcija, preuzeli u jesen 2012. i pri kraj doveli istragu o misterioznom nestanku hrvatskog generala Vlade Šantića. Njemu se u noći između 8. i 9. ožujka 1995. izgubio svaki trag.
Posljednji dani
Posljednji je put viđen živ u hotelu Sedra kod Bihaća, na proslavi Dana žena, odakle su ga odveli pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH. Iako je iz hotela izveden naočigled tridesetak gostiju, nitko od prisutne krajiške vojne elite kasnije nije znao ili nije htio otkriti gdje je završio njihov ratni suborac. Tijelo zapovjednika bihaćkog HVO-a, i pored brojnih potraga, ni do danas nije pronađeno. Uzalud se ronilo koritom Une, kopalo po obali, tražilo po bačvama… O dosadašnjem angažmanu Županijskog tužiteljstva u Bihaću najbolje svjedoči činjenica da su istragu o ubojstvu Šantića službeno otvorili u ljeto ‘96. Ništa učinkovitije nije bilo ni Tužiteljstvo BiH, budući da su isti predmet u ladici držali ravno šest godina. Članovi generalove obitelji kažu da je Šantić dva dana prije nestanka, zajedno s tadašnjim konzulom RH u Bihaću Bernardom Jurlinom, trebao putovati u Zagreb. No, pred sami polazak iz improvizirane zračne luke u Ćoralićima, dobio je naređenje od generala Atifa Dudakovića kako se mora vratiti u Bihać. Šantić je tek pretpostavljao da se sprema vojna operacija. Poznato je također, da je privođenju generala Šantića prethodila pucnjava koja se istog dana dogodila u kafiću Flamingo. Tada je vojnik 502. brigade Denis Zulić pucao u Salku Džanića, pripadnika HVO-a, i ranio ga u kralježnicu. Nakon posjeta u bolnici, njegov zapovjednik Šantić je odveden iz Stožera HVO-a u upravnoj zgradi tvrtke Tempo, a čitavu akciju je navodno predvodio Hamdija Abdić Tigar. Obitelj generala Šantića je iz Bihaća u Zagreb evakuirana helikopterom 22. ožujka 1995. nakon što im je general Armije BiH Ramiz Šuvalić, koji je tih dana došao iz Sarajeva, kao član zajedničkog vojno-policijskog povjerenstva, rekao kako je za njihovu sigurnost najbolje da što prije odu iz grada?!
Prikrivanje zločina
Nekoliko dana kasnije uhićena su tri vojnika 502. brigade, Jasmin Topal iz Bihaća, te Ramiz Bajramović i Ramiz Ružnić iz Cazina, koji su, navodno, odveli hrvatskog generala. Nakon pola godine pritvora, sva trojica su oslobođena zbog nedostatka dokaza.
– Cijela priča vrti se oko nekoliko osoba kojima moraju biti poznate okolnosti Šantićeva izvođenja iz hotela, mučenja i lišenja života. Istraga je usmjerena prema Topalu, Bajramoviću i Ružniću, a vjerujemo kako će u optužnici biti obuhvaćene i neke visokopozicionirane osobe iz svijeta politike i Armije BiH. Prije nekoliko dana posjetio sam nadležnog tužitelja Huseina Hajdarevića i stekao dojam da se radi o stručnom i odlučnom čovjeku koji će i, pored opstrukcija, ovaj predmet konačno dovesti do kraja. Također, doznao sam da se protiv Huseinova kolege, tužitelja Idriza Begića, provodi istraga zbog kaznenog djela pomaganja počiniteljima. Naime, sumnja se da je utjecao na svjedoke i savjetovao im kako će i što govoriti. Zapravo, savjetovao im je kako prikriti detalje koji su bitno vezani za ovaj kazneni predmet. Prijavu je podnio FUP, dok je Županijsko tužiteljstvo u Livnu ovlašteno za vođenje istražnog postupka protiv tužitelja Idriza Begića – kaže zastupnik oštećene Šantićeve obitelji, odvjetnik Josip Muselimović, piše Vecernji.ba. Inače, u istrazi se spominje da je upravo tužitelj Begić svojevremeno bio viđeniji član ove brigade.
vecernj.hr
wpDiscuz