Tužan međunarodni Dan tolerancije u zemlji bez tolerancije…

Zamislimo sljedeću situaciju. Valonija smatra da je Flandrija genocidni dio Belgije. Belgija smatra da je Valonija kriva za rat. Njemačka zajednica u Belgiji smatra da nemaju nikakvih prava.
TV postaje u Belgiji optužuju jedni druge. Intelektualci na Tv postajama samo su oni koji odgovaraju ovom il onom režimu. U tri školska sustava njeguju se tri povijesti i tri interpretacije istine. Posljedica javnih optužbi jeste govor mržnje u javnom prostoru.
Bi li se međunarodne organizacije u Belgiji bavile govorom mržnje ili uzrokom govora mržnje? Bi li učili mlade Belgijance da se vole, ili bi belgijske politike kazale kako je vrijeme da pronađu zajednički jezik?
 
U BIH je danas OSCE organizirao, vjerujemo u dobroj namjeri proslavu svjetskog Dana tolerancije. Ministrica tolernacije dala je proglas. Kazala je kako je tkivo BIH oduvijek bilo nabrijano na toleranciju. Ljudi su ovde čak i u ratu, mogli bez hrane, municije, ljekova, al bez tolerancije nikako.
Kažu i Mladić kad je ušao u Srebrenicu, prvo je bacio teferič s lokalnim stanovnicima, popio kavu, napričao se ko čovjek, a onda kazao, dobro, upitali smo se ko ljudi, jesmo tolerantni nema nas svijet, samo Bosna ovo ima, no drugovi  posao ne smije patiti. Potom je dao naredbu da se “posao uradi”.
Posljedice tog posla su ono što je danas BIH. Zemlja puna ratnih rana. Zemlja u kojoj je glavna parola “Ne zaboravi!”.
Srbi galame  – Ne zaboravi , i uvijek budi spreman
Bošnjaci govore – Nikad ne zaboraviti.
Hrvati govore – Tko zaboravi svoje korijene zaboravio je tko je.
 
I tako u općem trendu nezaborava, spremni za nove izljeve mržnje. već sutra, danas, ćemo zaškiljiti, jer  smo  ko fol i mi dio svijeta. Uvijek volimo kada nam kažu da smo dio svijeta.
Najveća zabluda međunarodnih organizacija, koje su u BIH potrošile milijune na projekte pomirbe je šta su s pomirbom išli odozdola, s najniže razine dok su istovremeno puštali da se o pomirenju nikada ne otvori javni narativ na najvišim razinama.
Šta bolan znači kada u Jajcu organiziraš priredbu povodom svjetskog dana tolerancije, a godinama sukreiraš jedan od najratobornijih RTV servira u Europi?
Šta znači vikend tolerancije u Čemernom, Jajcu. Kalesiji, Brezi, među djecom, kad ćeš već sutra sjediti među liderima nepomirljivih i nedodirljivih politika na razini BIH, koji će se posve tolerantno ophoditi jedni s drugima, no neće odstupiti milimetra od zacrtanih vlastitih ciljeva. Bošnjaci od unitarne BIH i svoje istine o Bosni, Srbi od Srpske i svoje istine o srpskoj i Hrvati od jednakopravnosti,  i svoje istine o samima sebi i svojoj ulozi u BIH.
Nema tolerancije u BIH, na nekoj široj razini, nema obnove suživota, dok je u sam sistem ugrađena netolernatnost kao dio tog sistema.
Da su strane organizacije svoju energiju uložile u jačanje dijaloga, pronalaženje kompromisnog rješenja na najvišem nivou BIH. Od vlasti, državnih medija, pa naniže, sve to do danas bi se reflektiralo na BH društvo. No oni to nisu učinili. Zašto? Zato što se tog recimo nisu sjetili. Ili im jednostavno nije bio cilj.
Rješenje za toleranciju u BIH društvu je jednostavno. Potrebno je da politike u BIH pronađu kompromisno rješenje za Novu BIH. Potom da se umjesto kulture nezaborava nametne kultura pomirenja. A onda da se unutar takve nove BIH krene i sa javnih medija širiti suživot umjesto što se broje jame.
Nedavno smo pisali o jedinom mogućem konceptu nove BIH. Teško da će OSCE to pročitati. Al eto čuda su uvijek moguća…
Poskok.info