Turska, važan geopolitički igrač i članica NATO-a, pokazuje veliko zanimanje za odnose sa Srbijom. Pitanje koje se nameće glasi: što stoji iz tako dinamičnog razvoja međusobnih odnosa dviju zemalja?
Veliki broj posjeta na vrhu svjedoči o vrlo živoj diplomatskoj i gospodarskoj aktivnosti između Srbije i Turske. Ako je suditi samo prema broju uzajamnih susreta srpskog i turskog predsjednika Aleksandra Vučića i Recepa Tayyipa Erdogana, Turska se po tom kriteriju svrstava u neke od najvažnijih političko-ekonomskih partnera Srbije.
Tome u prilog idu i konkretne brojke koje je na početku dvodnevnog posjeta Beogradu iznio turski predsjednik: robna razmjena dviju zemalja dosegla je 1,2 milijarde eura, turske tvrtke zapošljavaju 8.000 ljudi u Srbiji, turske investicije su od jednog milijuna dolara 2011. godine dostigle 200 milijuna dolara 2018. godine, kada je Srbiju posjetilo i oko 100.000 turskih turista.
To su i dalje relativno skromne brojke u odnosu na ključne vanjskopolitičke i trgovačke partnere Srbije, ali, kako su istakla dvojica predsjednika, odnosi dviju zemalja su nikad bolji i postoji veliki prostor za daljnji napredak.
Turska na Balkanu
Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Dragan Đukanović primjećuje za DW da je „nakon zahlađenja odnosa 2013. godine i prekida trilaterale Ankara-Beograd-Sarajevo, sada ponovo ojačala uloga Turske na Zapadnom Balkanu. Čini mi se da je kao rezultat neke zaštitničke uloge Turske prema bošnjačkom faktoru sada poboljšan odnos i prema službenom Beogradu”.
Profesor Đukanović dodaje da se zanimanje Turske ne zaustavlja samo na Srbiji i misli „da je Turskoj generalno Balkan veoma bitan. Sasvim je evidentno da su najbliži odnosi s bošnjačkim, i u nekoj mjeri albanskim političkim elitama, ali Turska ipak Srbiju percipira kao veoma značajnu, ako ne i najvažniju zemlju Zapadnog Balkana”, kaže Đukanović.
Unutarnjopolitička korist Erdoganu
Visoku razinu i obujam posjeta turskog predsjednika Srbiji direktor Instituta za europske poslove Naim Leo Beširi vidi, između ostalog, i kao dio Erdoganovih aktivnosti okrenutih unutarnjim prilikama u samoj Turskoj. Beširi za DW ističe da „turski predsjednik Erdogan nema baš mnogo prijatelja u svijetu. On stoga ovaj posjet koristi kako bi na unutarnjem planu poslao poruku kako on ima posjete na visokom državnom nivou i to mu svakako služi za unutrašnju propagandu”.
Vučić je primio Erdogana uz vojne počasti
S druge strane, nastavlja Beširi, pojavio se prazan prostor koji Turska vješto ispunjava: „U vrijeme kada se SAD i Europska unija ne mogu suglasiti oko bitnih pitanja budućnosti regije, Turska vidi mogućnost za pojačan utjecaj u toj regiji. Tako Erdogan suradnju sa Srbijom predstavlja kao pozitivan utjecaj na stabilizaciju Bosne i Hercegovine i tu Erdogan ponovo dobiva bodove na unutarnjem planu”, naglašava Beširi.
Utjecaj Turske u regiji
Kako se primjećuje u Beogradu, Srbija od Turske očekuje da pozitivno utječe na bošnjačku stranu u Bosni i Hercegovini, ali i u Sandžaku, kako bi se lakše riješila neka sporna pitanja.
„Turska svakako ima velik utjecaj na bošnjačku zajednicu i očekujem da će se to nastaviti, iako je sada čitava regija zaokupljena odnosima Beograda i Prištine”, ističe Dragan Đukanović. On kaže da je „teško dati jednoznačnu ocjenu tog utjecaja, točnije je li bio pozitivan ili negativan, jer se on razlikovao od etape do etape. Ali, čini mi se da vrlo često bošnjačke političke elite postaju bliže Ankari nego Bruxellesu, što na neki način remeti širu europsku perspektivu čitave regije Zapadnog Balkana”.
Sumnjičavost Zapada
Turska je svojim aktivnostima uspjela na neki način približiti političare u Beogradu i Sarajevu i, ako ništa drugo, dovesti ih za zajednički stol da razgovaraju, napominje Naim Leo Beširi.
„Turskoj je svakako stalo do cjelovite BiH i do dobrih odnosa Beograda i Sarajeva i ona je tu vidjela neku svoju političku moć. To zapadni diplomati mogu vidjeti kao neku vrstu svog poraza, jer je Erdoganu uspjelo ono što njima nije, a to su bolji odnosi Beograda i Sarajeva”, ističe Beširi.
Zapad svakako pažljivo promatra pojačan utjecaj Turske u regiji, koja doživljava sve više kritika od svojih saveznika zbog nedemokratskih poteza, ali i zbog sve češćeg i primjetnijeg okretanja Moskvi. Stoga se i aktivnosti Turske na Balkanu gledaju sa sumnjičavošću, iako Dragan Đukanović primjećuje da „Zapad izražava zabrinutost, ne samo zbog Turske, već i zbog Rusije i Kine kada se pojavljuju u regiji. Ali, to se svakako pažljivo prati i sigurno će se dodatno ocjenjivati u daljnjem procesu europskih integracija Srbije”, smatra Đukanović.
Društvo loših đaka
Ako se tome doda da po frekvenciji susreta s Aleksandrom Vučićem Erdoganu može parirati samo mađarski premijer Viktor Orban, vidljivo je kako je srpski predsjednik najčešće u društvu političara kojima stižu svakodnevne optužbe za autoritarne tendencije i manjak demokratičnosti.
Naim Leo Beširi kaže da se „zbog toga na Srbiju gleda kao na lošeg đaka koji se druži s isto tako lošim đacima. Iako Srbija ima prijatelje u EU-u koji možda mogu zanemariti ove loše poteze, dugoročno gledano to samo može negativno utjecati na brzinu poboljšanja života građana u Srbiji. Kratkoročno Srbija može dobiti ponešto od susreta s nedemokratskim liderima, ali to je dugoročno i strateški jako loše”, zaključuje direktor beogradskog Instituta za europske poslove.