Turska mržnja prema Kurdima – ne samo na bojišnici

Napad Turske vojske po odluci turskog predsjednika Redžepa na Jedinice za odbranu kurdskog naroda (YPG) u Siriji ne veliča  se samo preko poslušnih turskih medija, nego ga podržava i velika većina građana Turske: nacionalna osjećanja ključaju. Ovakvo raspoloženje otvara put i diskriminaciji i rasizmu protiv kurdskih građana u Turskoj. Sve je više medijskih izvješća o napadima na Kurde i to daleko od bojišnice.

To je i slučaj Ekrema Jaslija (naslovna fotografija). 74 su mu godine i kad je 15. listopada doveo svoju suprugu na pregled na Sveučilišnu bolnicu u Čanakaleu, fizički ga je napao muškarac koji je bio u čekaonici samo zato jer je Jasli sa svojom suprugom govorio kurdski. “Ovo ovdje je turska republika”, prvo mu je rekao i onda je napustio prostoriju, vratio se sa jednom staklenom bocom i razbio je na glavi starca.

Usprkos prosvjedima i upozorenjima iz inozemstva, u Turskoj ova vojna operacija protiv Kurda u Siriji među etničkim Turcima velikom većinom uživa podršku.

Počinitelj oslobođen

Žrtva je podnijela krivičnu prijavu, ali bez rezultata. Državno odvjetništvo Čanakalea smatra kako nije dokazano da je povod napadu bilo što je žrtva govorila kurdski i to smatra „apstraktnom tvrdnjom”. Tako niti posve očiti fizički napad onda Odvjetništvu nije bio razlog za tužbu.

Jaslijeva odvjetnica Nedžibe Indži Indžesahir konstatira kako je njen štićenik „zadobio tešku povredu u predjelu glave”, ali obzirom da nije obavljen uviđaj, nema informacija o eventualnoj istrazi. Njen štićenik je jedino uvjeren kako je osoba koja ga je napala navodno psihički poremećen. Ali niti on ne zna, je li ikad priveden.

Psihički poremećaj je argument i gradonačelnika tog grada, objašnjava nam odvjetnica, koji uporno tvrdi kako to „nema veze sa rasizmom.” No Indžesahir smatra da čim bi bilo jasno da je tu riječ o rasističkom napadu kako bi tursko pravosuđe moralo uputiti jasnu poruku kako to neće trpjeti.

Nije domoljublje nego rasizam

Odvjetnica nam tvrdi kako je sve više takvih rasističkih ispada i diskriminacije protiv Kurda, osobito od kako je počela vojna operacija na sjeveru Sirije. Polarizacija postaje još dublja pogotovo kad neki kurdski političari budu osuđeni na zatvorsku kaznu i kad se svi Kurdi proglašavaju zločincima, objašnjava odvjetnica. O napadu na Mehmeta Jaslisa se oglasio i njegov sin koji objašnjava kako njegova majka uopće ne govori turski: „I to je onda dovelo da neki čovjek napadne mog oca od 74 godine. To nije nikakvo domoljublje, to je rasizam!”

No takvi šovinistički napadi nisu počeli tek ovom vojnom operacijom: još prošlog prosinca se dogodio mnogo teži incident: u Sakariji je 43-godišnji Kadir Sakacij na ulici razgovarao sa svojim 16-godišnjim sinom – obzirom da su Kurdi, razgovarali su i na svom jeziku. Tada im je pristupila nepoznata osoba i pitala ga „jesu li su Kurdi ili Sirijci”?

Duga praksa mržnje i nasilja

Kad su rekli da su Kurdi, napadač je na njih započeo paljbu. Otac je odmah poginuo, a sin je teško ranjen i još uvijek je u bolnici. I u tom slučaju je tamošnji guverner kategorično tvrdio kako napad „nema etničku pozadinu”, a odvjetnik koji sa organizacijom za ljudska prava IHD zastupa taj slučaj nam objašnjava kako je i državno odvjetništvo pokušalo čitav slučaj prikazati kao „obično” ubojstvo. No obzirom da žrtve uopće nisu poznavale napadača, još se vodi spor i sud će o motivu napada odlučiti tek – koncem ove godine.

Sirin Tosun je bio posve običan mladić koji je krenuo sa obitelji u branje lješnjaka. Ali ga je doslovce linčovala skupina od šest osoba – i još ga na kraju ustrijelila.

U turske medije je dospio i slučaj Sirina Tosuna: 19-godišnjak je još koncem kolovoza u Adazapanu sa obitelji krenuo u branje lješnjaka, kad ga je brutalno napadnut od šest – i na koncu su ga još i ustrijelili. I tu se nameće objašnjenje da je napadnut samo zato jer je bio Kurd. Nakon 50 dana u bolnici je podlegao povredama, samo nekoliko dana nakon početka vojne operacije Turske na Kurde u Siriji, piše DW.

Eren Keskin, dopredsjednica organizacije za ljudska prava IHD je uvjerena: govor mržnje i rasizam u turskom društvu plodno tlo za ovakve brutalne napade. Keskin smatra da je ovakvih slučajeva sve više jer država dosljedno ne kažnjava počinitelje. Nasilja protiv Kurda je bilo uvijek. Osobito u devedesetima prošlog stoljeća kad je i država nasilno krenula protiv Kurda, ali se tada još trudila prikriti to nasilje. Danas se nasilje protiv Kurda vrši posve otvoreno, smatra Keskin.