Ilja Rjepin je krajem 19. stoljeća bio jedan od popularnijih ruskih slikara, ali je i za njega audijencija kod cara Aleksandra III bila velika stvar. Nije ni sanjao da će sa tog prijema otići kao jedan od najbogatijih ruskih slikara.Naime, car je odlučio da otkupi Rjepinovu sliku “Odgovor Kozaka iz Zaporožja turskom sultanu Mehmedu IV“, koja je do danas ostala slikarovo najpoznatije djelo.
Cijena je bila, za to vreme, vrtoglavih 35.000 rubalja, što je rešilo Rjepinove financijske probleme u narednim desetljećima.
Istina, bila je to slika na koju je potrošio jedanaest godina svog života, ali ga je uvela u najviše krugove ruskog društva, u kojima će ostati do kraja svog života, 1930. godine.
Oteto od zaborava
Sliku “Odgovor Kozaka iz Zaporožja turskom sultanu Mehmedu IV” Ilja Repin je pravio od 1880. do 1891. godine.
Kako je slikao historijski događaj o kome je ostalo jako malo konkretnih tragova, Ilja se uputio u samo Zaporožje, te na autentičnim lokacijama pokušavao razlučiti kozačku legendu od istine.
Sama slika opisuje sastanak koji su Kozaci organizirali 1676. godine, da bi se dogovorili kako odgovoiti na pismo tuskog sultana koji im poručuje da se predaju.
Je li se baš takav sastanak i dogodio, kako je tvrdila tadašnja epika, vrlo naklonjena Kozacima, do danas nije sa sigurnošću jasno.
Zna se da konkretno pismo, original koji su Kozaci napisali, nije sačuvano.
Ruski povjesničar Dmitar Javornicki je, nekoliko godina pre nego što je Repin počeo sa stvaranjem svog velikog djela, pokazao slikaru dokument do kojeg je došao.
Bio je to, od riječi do riječi, ispisan odgovor Kozaka turskom sultanu!
Istina, njegov dokument nije bio original, nego kopija nastala u 18. stoljeću.
Danas je nemoguće provjeriti je li tekst pisma autentičan, ali je Ilja Rjepin od tada počeo vlastitu historijsku istragu, pokušavajući saznati što više o događaju koji je odlučio naslikati.
Godine 1675. turska vojska je nadirala na sjever, te je napala teritorije koje su kontrolirali Kozaci u donjem toku Dnjepra.
Međutim, iako brojniji, Turci su bili do nogu poraženi.
Ali, velika imperija kakva je bilo Osmansko carstvo nije mogla biti poražena pobedom u jednoj bitci.
Već sljedeće godine, još veća i opremljenija sultanova vojska bila je spremna izbiti na južnu rusku granicu.
U skladu s običajima svojih predaka, za koje su Turci tvrdili da potiču još od Muhamedovog vremena, Sultan Mehmed IV poslao je pismo neprijateljima.
Ukratko, nudi im opciju da se predaju, daju mu zemlje koje traži, te nastave žvjeti po pravilima nove imperije, koja bi progutala njihovu teritoriju.
Kroz povijest, bilo je iznenađujuće mnogo slučajeva kada je odgovor na ovo pismo bio pozitivan, jer su vladari često na taj način pokušavali sačuvati svoje živote, prestravljeni silom koja se na njih srušila. Na Mehmedovo iznenađenje, kozačka reakcija bila je drugačija.
“Ja Sultan; sin Muhamedov; brat sunca i meseca; unuk i izaslanik Božiji; vladar kraljevstava Makedonije, Vavilona, Jerusalima, gornjeg i donjeg Egipta; car nad carevima; suveren nad suverenima; nepobjedivi vitez; čuvar grobnice Isusa Krista; izabran od samoga Boga; nada i utjeha svih muslimana; zaštitnik kršćana – naređujem vama, Kozacima iz Zaporožja, da mi se pokorite dobrovoljno i bez otpora, i da prestanete da mi pravite probleme svojim napadima.”
— Pismo Sultana Mehmeda IV
Pismo koje su Kozaci primili nije moglo proći bez odgovora. Rjepin je svojim remek – djelom oslikao upravo moment kada kozački prvaci smišljaju odgovor na ovo pismo.
Centralnu poziciju na slici zauzima legendarni kozački ataman Ivan Sirko. Oko njega su njegovi suborci, koji uživaju u vlastitom im odgovoru. Treba istaknuti da je u originalnoj verziji pismo bilo napisano u stihovima, što samo pojačava njegov efekat.
Zaporožjem smeh se ori
Odgovor koji su Kozaci poslali tuskom sultanu glasio je ovako:
“O sultanu, turski đavole, prokleti satanin druže, poslušniče Luciferov.
Kakav si ti to đavolji vitez, kada ni ježa ne bi mogao ubiti golim dupetom? Đavo se*e, a tvoja vojska jede! Nećeš, kurvin sine, porobiti kršćanske sinove; ne plašimo se tvoje vojske, i borit ćemo se protiv vas i na vodi i na kopnu, majku vam vašu!
Ti nekrstu, zvijeri Babilona, skrnavitelju svetog Jeruzalema, kozojebcu iz Aleksandrije, svinjska glavo Egipta (i gornjeg i donjeg), Armenska svinjo i tatarski jarče, konjokradico iz Kanajameta, zlikovče iz Anadolije, unuče đavolov, budalo, ti svinjski brabonjče, magareća guzice, klovnu iz ovog i onog svijeta, mesarsko pseto, nekrštena volino, jebemo ti majku!
Tako ti odgovaraju Kozaci iz Zaporožja, gnjido. Nećeš ti kršćanima ni svinje čuvati, a kamoli nad kršćanima vladati. Mi nemamo kalendar i ne znamo koji je datum. Mjesec je na nebu, godina je Gospodova, a dan je isti ovde kao i tamo. A ti i tvoji Turci poljubite nas u dupe.”
Odgovor je potpisan sa “Ataman Ivan Sirko i bratstvo Kozaka iz Zaporožja“, da bi se i formalno ovaj duhoviti komad mogao nazvati pismom.
A upravo je slika Ilje Rjepina najbolje dočarala atmosferu u kojoj je nastajao ovaj urnebesni tekst.
Malo je ruskih slika na kojima se nalazi tako mnogo osmeha, kao na slici na kojoj su kozački ratnici.
Rjepin je nastavio praviti vrhunske slike, i bio je jedan od najvažnijih ruskih slikara na prijelazu vjekova.
Zanimljivo je da je pokušavao napraviti i drugu verziju, manju po dimenzijama, ali nije uspio završiti ju. To su uradili njegovi učenici, te se druga verzija “Odgovora” danas nalazi u muzeju u Harkovu.
Originalna slika, visoka dva metra i široka preko tri i pol još od kraja 19. stoljeća se nalazi u Državnom Ruskom muzeju u St. Petersburgu, muzeju podignutom u čast upravo Aleksandra III, cara koji je sliku i kupio od Ilje Rjepina.
Autor teksta: Mladen Trbić