Hektičan ritam na svim frontovima. Tuđman je bio domaćin večere za svoja dva amigosa (Izyja i Slobu) u časničkom klubu. Ostajem zapanjen njihovom sposobnošću da u društvu uključe svoj šarm, a istovremeno rigaju otrov tijekom pregovora. Izyjeva nesposobnost da okupi svoju delegaciju oko ujedinjene pozicije prijeti uspjehu Daytona… – tim riječima visoki američki časnik Don Kerrick započinje jedno svoje izvješće o mirovnim pregovorima u Daytonu, napisano 14. studenog 1995., ali sve do nedavno označeno visokom oznakom tajnosti.
CIA ga je, naime, deklasificirala na zahtjev predsjedničke knjižnice Billa Clintona u listopadu 2013., ali do sada nije prenošeno u medijima u Hrvatskoj ili susjedstvu. Istoga dana, posebni američki izaslanik za Balkan Richard Holbrooke piše također klasificirano izvješće o napretku pregovora i tvrdi “četrnaestog dana mi smo ondje gdje smo trebali biti osmog ili devetog dana”.
– Najviše zabrinjava to što smo imali niz emotivnih rasprava o zemljovidima, tijekom kojih su Bošnjaci konstantno mijenjali mišljenje. Dok su Bošnjaci na neki način prijatelji koji testiraju čovjekovo strpljenje, Milošević je često otvoreno lagao oko činjeničkih podataka ili mijenjao svoju poziciju nakon što bismo pomislili da smo nešto uglavili. Što se tiče Tuđmana, on brzo postaje Kralj Daytona (tek nakon što je Strobe preselio u Cleveland, naravno) – piše u tom tajnom izvješću.
Strobe je vjerojatno tadašnji zamjenik državnog tajnika SAD-a Strobe Talbott. Malo dalje u svojoj bilješci Holbrooke navodi da Tuđman “obično drži aseve u ovoj igri”.
– Bošnjaci su se i dalje borili s Hrvatima oko mnogih pitanja, a Tuđman je vješto navodio jednu stranu protiv druge režući dijelove teritorija za svoje ljude. Izy je danas bio u očajnom raspoloženju i odbijao je vidjeti i Miloševića i Tuđmana, dok je Tuđman odbijao vidjeti Miloševića – piše Holbrooke u izvješću naslovljenom na državnog tajnika Warrena Christophera.
– Sve strane žele mir, ali još ne znaju kako da do njega dođu. Nadaju se da ćete im Vi pomoći da se ne poubijaju međusobno. A i mi također (se nadamo, op.a.) – zaključuje Holbrook. Deset dana ranije, u tajnom izvješću od 4. studenog 1995., američki časnik izvještava o tome kako je protekao treći dan mirovnih pregovora. Nema pomaka na ključnim pitanjima, ali zato ima raskošnih večera i druženja.
– Petak navečer večeralo se pod krilima zrakoplova B-52 i Stealth F-117, s pogledom na projektile Tomahawk, u zrakoplovnom muzeju, što je bilo prigodno okruženje za mirovne pregovore. Smijeh i drugarstvo među svim stranama, s ponekim zanimljivim razgovorima sa strane (Chris Hill-Krajišnik, Slobo-Haris, Kerrick-Koljević itd). Središnja pitanja ostavljena netaknutima – piše na početku tog izvješća, koje je također CIA deklasificirala u listopadu prošle godine.
Večer kasnije, u subotu, Milošević je bio domaćin večere priređene u časničkom klubu za američku delegaciju.
– Chris Spirou organizirao je da se dopreme jastozi iz Mainea. Milošević nas je svakog pojedinačno zadirkivao – piše u bilješci. Jastozi iz savezne države Maine, čija je obala udaljena oko 1500 kilometara od Daytona u Ohiju, smatraju se najboljim jastozima u Americi, a po nekima i u svijetu.
Dayton 1995-11-04, Don Kerrick to Tony Lake Re Dayton SITREP 2 November 4, 1995, 1020pm