Tražimo li mnogo – da nas se ne preglasava i da budemo ravnopravni?

Ono što se proteklog petka dogodilo u motelu Barka u Istočnom Sarajevu, gdje su Bakir Izetbegović i Milorad Dodik “dogovorili” mehanizam koordinacije, bez apsolutno nikakvog uključivanja legitimnih i legalno izabranih hrvatskih predstavnika u vlasti samo je jedan u nizu grubih kršenja Ustava Bosne i Hercegovine, koju mnogi nazivaju državom ravnopravnih naroda koji žive na njenom području. Da li je preglasavanje svih hrvatskih prijedloga na posljednjoj sjednici Vlade FBiH, ali i preglasavanje na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH bila samo uvertira u ovo što se događa proteklih dana? Što bi se dogodilo da Hrvati imaju priliku to uraditi druga dva naroda? Iste minute bi reagirali iz međunarodne zajednice, ured visokog predstavnika bi se oglasio u rekordnom roku.
Stvara se privid kako je Ustav Bosne i Hercegovine napravljen isključivo da se krši i zanemaruje i to uvijek na štetu onog najmalobrojnijeg naroda u državi.
Jedinstven slučaj u svijetu je da jedan konstitutivni narod drugom konstitutivnom narodu dva puta izabere člana predsjedništva i da se to prihvaća kao dio svakodnevice. Grubo prekšen Ustav BiH i osnovna ljudska prava jednog naroda da bira i da bude biran.
Ogledni primjeri grubog nasrtaja na Ustav Bosne i Hercegovine su uspostavljanje vlasti pod nazivom “Alijansa” sada već davne 2000. godine i „Platforme” 2010. godine kada su Hrvati izabrali legitimne i legalne predstavnike, ali volja hrvatskih birača nije bila po volji Bošnjaka, a očito ni po volji predstavnika međunarodne zajednice, pa su u vlast u dva navrata instalirali svoje satelite – minorne stranke ( neke od njih nisu ni imale hrvatski predznak ) koji su dobili par postotaka glasova Hrvata. U vrijeme trajanja vlasti Alijanse i Platforme većinski hrvatska područja su degradirana po svim osnovama, a nažalost još se i danas osjećaju negativne posljedice djelovanja takve sramotne vlasti. Nije na odmet ponovno spomenuti da je to sve bilo blagoslovljeno od strane međunarodne zajednice, a Valentin Inzko je kao Poncije Pilat prao ruke od svega toga. Pretpostavljamo da će kada završi svoju misiju u BiH, kao i njegovi prethodnici u intervjuima naglašavati kako su njegovi postupci pogoršali poziciju hrvatskog naroda i da mu je žao zbog toga, ali eto tako je moralo biti.
Predstavnici međunarodne zajednice podupiru „dogovoren“ mehanizam koordinacije Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika i ne spominjući da postoji ona treća strana i da se tu treću stranu nije pitalo ni o čemu. I ne čudi kada se pogleda unazad kakve su sve odluke donijeli na štetu Hrvatskog naroda.
No, srećom brzo je reagirao novoizabrani predsjednik HDZ RH Andrej Plenković koji je poručio: “Od svih aktera u BiH očekujemo da se poštuje ustavna ravnopravnost sva tri naroda, uz svesrdnu potporu BiH na putu prema EU, ali i punu uključenost svih razina vlasti kako to propisuje ustavni okvir BiH”, čime je osim što je dao potporu Hrvatima u BiH koja je evidentno potrebnija nego ikada, pokazao da je uistinu europski političar, one Europe u kojoj se poštuje svaki narod i svaki čovjek.
Hrvatski član predsjedništva dr. Dragan Čović je u ime BiH 15. veljače ove godine predao zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Hrvati su prema tome postali glavni pokretač i motor koji ubrzano vode BiH ka toliko željenim europskim integracijama i velikoj europskoj obitelji. Svima je jasno kako Hrvati možda čak i više od ostala dva naroda u BiH žele biti dio Europe, a s ovim grubim kršenjem Ustava i podvalama od strane druga dva naroda biti će predstavljeni kao glavni kočničari na tom putu. Kojeg li apsurda?
Želimo vjerovati da je ovo samo prolazna kriza u koju ponovno ulazi u BiH, želimo vjerovati da Europa poštuje svaki narod, želimo vjerovati da će međunarodna zajednica željeti vidjeti da su Hrvati ti koji čine sve da BiH što prije uđe u EU, Hrvati su ti koji ne žele nešto nemoguće i neostvarivo, oni samo žele da budu ravnopravni, da ih se ne preglasava i da se ovakve i slične krize više ne događaju.
( Analitički tim portala politika24.net )