Ljubav koja za Seana Vatchera nije prestala od1993. godine trajala je samo pet mjeseci.
U svom domu u američkoj državi Michigan, 27-godišnja Collette Webster vidjela je potresne slike ratom razorene Bosne i Hercegovine.
Odlučila je spakovati svoje stvari, iza sebe ostavila svoj siguran svijet i svoj mir pa krenula u susret nekom tuđem nemiru.
S druge strane okeana, u svom domu u Velikoj Britaniji, i 26-godišnji fotograf Sean Vatcher vidio je slike ratom razorene, ranjene Bosne i Hercegovine.
I on je znao što mu je činiti. Putevi su im se sreli u Međugorju u januaru 1993. godine.
Svugdje unaokolo vladala je smrt, a oni su pronašli ljubav.
Juli 1993. Foto: Colletewebster.com
Njihova ovozemaljska priča, međutim, trajala je samo pet mjeseci, ali dovoljno je snažna da živi i danas, 20 godina nakon tragične pogibijemlade humanitarke Collette Webster, prve američke civilne žrtve rata u Bosni i Hercegovini.
Upravo na godišnjicu njezine smrti, 27.septembra njen zaručnik Sean Vatcher vratio se u Mostar i otkrio spomen-ploču u parku ispred zgrade gdje je Collette poginula. Trebalo je, priznaje, puno hrabrosti vratiti se na mjesto gdje je izgubio ljubav svog života.
“Bila je divna osoba. Bez obzira na stranu, pomagala je svima”, prisjeća se Sean za Federalnu televiziju.
Na mjestu Collettinog stradanja, Sean je uz pomoć prijatelja i građana Mostara postavio spomen-ploču. Želi da se i mostarci, kao i on, sjećaju Anđela Mostara, kako su je mnogi zvali.
“Ovdje će biti i dječije igralište u njeno ime”, poručuje Sean.
Otkrivajući spomen-ploču svojoj ubijenoj zaručnici, Sean je podsjetio kako ne želi da to bude mjesto prisjećanja na ružna vremena, nego mjesto na kojem će se djeca Mostara osjećati sigurno i sretno.
Snovi o porodici
Amerikanka i Britanac prošli su cijelu Hercegovinu: Posušje, Čitluk i Međugorje, sve dok se nisu stacionirali u Mostaru jer je Collette odlučila pomagati i u zbrinjavanju ranjenika u tamošnjoj bolnici.
“Naših pet mjeseci provedenih zajedno bili su jači od svega što smo ikada osjetili i doživjeli, postali smo nerazdvojni. Bilo je tako snažno to što smo dijelili, da smo odmah počeli planirati zajednički život. Možda će neko reći da je bilo prerano, ali mi smo već razgovarali o porodici, koliko djece želimo, ali i o tome da ćemo najprije otputovati u sve ratne zone i donijeti olakšanje i utjehu nevinim žrtvama oružanih sukoba širom svijeta “, prisjeća se Sean.
Bio je 7. septembar 1993. kad je ostavio usnulu Collette u hotelu u Čitluku i, skupa s prijateljima stranim dobrovoljcima, otišao u akciju. Prije odlaska, na komadu papira napisao joj je poruku i ostavio na jastuku.
“Volim te više od sebe – ako budemo zajedno i za pet godina, učini nešto za mene”, pisalo je u poruci, na koju je bio zalijepljen komadić papira sa uputom: “Podigni tek kad budeš sjedila”. Ispod tog komadića papira napisao je: “Udaj se za mene”.
“Od tog dana smo se smatrali zaručenima. Dvadeset dana poslije, Collette više nije bilo”, priča Sean Vatcher.
Bljesak s Bulevara
27. septembra oko devet ujutro, njih dvoje popeli su se na vrh zgrade u Franjevačkoj ulici, odakle su mogli vidjeti porušeni istočni dio Mostara, piše BBC. Sean je fotografirao, Collete je kroz prozor gledala uništeni grad. To je bilo zadnje što je vidjela u životu.
“U jednom trenutku vidjeli smo bljesak iz pravca mostarskog Bulevara, a nakon toga, u hiljaditom dijelu sekunde raketa je proletjela između nas dvoje, udarila u zid iznad nas i eksplodirala”, prisjeća se Sean trenutka kada su geleri teško ozlijedili Collette u predjelu trbuha i podlaktice. Nekoliko sati poslije preminula je od posljedica teškog ranjavanja.
Tek osamnaest godina nakon njezine pogibije, osjetio se dovoljno snažnim da podijeli svoje misli, pa je pokrenuo internetsku stranicu koja nosi njezino ime. Uz svoju ispovijest, ondje objavljuje njene fotografije, njena pisma i tako čuva uspomenu. A onda je za svoju Collette poželio i puno više od toga.
Odlučio se nakon 20 godina vratiti u Mostar i obnoviti dječije igralište pokraj zgrade u kojoj je poginula. Sean i njegovi prijatelji upriličili su podizanje spomen-ploče s njenim imenom i riječima jedne od stotina pjesama koje je napisala tokom rata u Bosni i Hercegovini obilježili godišnjicu Colletina stradanja.
“Mogla je biti sa mnom danas i prisjećati se rata. Trebalo mi je mnogo vremena da skupim snage da ponovo dođem ovdje, i ne znam kada će se to ponovo dogoditi”, kazao je Sean Vatcher za BBC.
Moja ljubav sada doseže i do drugog svijeta. Udaljenost između dvaju svjetova, njenog i mojeg, neće učiniti da uspomene ikada izblijede…
Radiosarajevo.ba
wpDiscuz