Vjerojatno ste nebrojeno puta prilikom projekcije nekog filma zastali i pomislili kako je izjava nekog lika prilično inspirativna ili dubokoumna. Neki od tih citata postali su i svjetski poznatima pa se tako rečenica „Frankly, my dear, I don’t give a damn“ već smatra općom kulturom prosječnog filmoljupca. Međutim, u čitavom oceanu dobrih filmskih uradaka uvijek postoji neki citat koji se, igrom slučaja, i nije toliko proslavio, ili je izrazito bitan pa ćemo ovom prilikom ponoviti utvrđeno gradivo.
„I guess it comes down a simple choice: Get busy living, or get busy dying.“ (The Shawshank Redemption, 1994)
Premda se navedena rečenica Andyja Dufresnea (Tim Robbins) može protumačiti kao opća mudrolija, iza nje krije se, po mojem skromnom mišljenju, veoma bitna poruka. Izuzmemo li kontekst radnje ovog filma, moglo bi se reći da je navedeni lik svoje viđenje življenja protumačio kroz alternativu – istinski život s jedne, a životarenje s druge strane. Ovakva bi se poruka mogla interpretirati kroz dvije vrste ljudi. Jedni će se zadovoljiti životom unutar konvencija koje im društvo (ili oni sami) određuje, dok će drugi istupiti iz svoje komfor zone te proživjeti život kao putovanje, avanturu i vječno preispitivanje sebe, preuzimanje izazova i novih iskušenja. Tako će potonja vrsta ljudi uistinu pronaći svrhu svojega postojanja i ostvariti (ili barem pokušati) sve svoje potencijale, dok će oni prvi surovo preživljavati iz dana u dan.
„I hope that when the world comes to an end, I can breathe a sigh of relief, because there will be so much to look forward to.“ (Donnie Darko, 2001)
Jedan od izrazito paradoksalnih, no istovremeno i inspirativnih citata, dolazi iz kultnog klasika Donnie Darko. Ukoliko navedenu izjavu smjestimo o filozofsko-religijski kontekst, evidentno je da se radi o postojanju zagrobna života, ili barem „onog drugog svijeta“. U takvo nešto vjerovao je i sam Platon, koji je dušu držao besmrtnom, a i koncepti hinduističke, kršćanske i drugih religija često su utemeljeni na tome da smrt ne predstavlja stvarni kraj. Izrazito pozitivna očekivanja nakon završetka svijeta stoga su rezultat vjerovanja da je ovozemaljski život materijalan i konačan, a onaj koji slijedi duhovan i beskonačan – mnogo bolji i istinski stvaran. Reinkarnacija i/ili postojanje zagrobnog života tema je oko koje malo ljudi ostaje ravnodušno, pa vjerujemo da nećete ni vi.
„This life is exactly what you make it.“ (A Girl Like Me: The Gwen Araujo Story, 2006)
Istinita priča o zločinu iz mržnje nad transrodnom osobom po imenu Gwen Araujo prije desetak godina dobila je svoju ekranizaciju. Izrazito kontroverzne i osjetljive socijalne tematike, pitanja mržnje i opstanka u društvu, ovaj je film svakako morao biti popraćen snažnim dijalogom. Navedeni se citat, laički rečeno, jednostavno svede na slobodu volje i odlučivanja. Pokazuje kako su svi ljudi zapravo tvorci svoje sreće, a ponekad i nesreće, svojeg uspjeha ili uspjeha. Postoji izreka da se 10 posto života sastoji od onoga što nam se dogodi, a 90 posto od naše reakcije na to, a to se čini kao prikladna analogija spomenutom citatu.
U kontekstu tematike kojom se bavi, ovaj je film zasigurno dirnuo mnoga srca i barem malo natjerao ljude da preispitaju svoja uvjerenja, pa je tako i ovaj citat izrazito važan kako za članove LGBT populacije, kao i za sve ljude općenito. Jednima pokazuje kako strah i skrivanje zbog onoga što jesi ne bi nikako trebao biti moto života, a drugima da shvate kako smo na kraju dana svi isti ljudi i kako svatko ima pravo na život kakav zaslužuje. Slobodan.
„Men do not naturally not love. They learn not to.“ (The Normal Heart, 2014)
Vjerojatno jedan od najboljih, dirljivih i snažnih uradaka koji obrađuju epidemiju AIDS-a i gay populaciju u ’80-ima, dobio je sjajne kritike i evidentno ostavio utjecaj na sve koji su ga pogledali. The Normal Heart tako je i neiscrpan izvor inspirativnih, dubokih citata, a ovaj izdvajamo kao poseban jer je njegov autor Felix Turner (Matt Bomer) u jednoj rečenici sažeo problem postojanja homofobije. Znanstveno je poznato da se homoseksualnost javlja u oko 500 životinjskih vrsta, a homofobija, naime, samo kod ljudi. Tu se savršeno odražava odnos „prirode i društva“ pa iz svega možemo zaključiti kako su odgoj, društvene norme i konvencije, razlog ljudskom neprihvaćanju različitog, osudama i sličnom malicioznom ponašanju, na što ovaj citat i upućuje. Premda smo očito rođeni kao homoseksualci ili heteroseksualci, vrlo su male šanse da se rađamo kao ljudi koji mrze, već to nažalost naučimo kroz život.
„If you live an ordinary life, all you’ll have are ordinary stories.“ (Passengers, 2016)
U filmu koji tematizira mogućnost naseljavanja drugih planeta zaista je rijetkost pronaći neku specifičnu mudroliju. Međutim, lik Aurore Lane (Jennifer Lawrence) kao novinarke koja putuje na drugi planet samo kako bi se sto godina kasnije vratila na Zemlju i ispričala doživljaje, neiscrpan je izvor inspiracije. Ona je ovom rečenicom htjela pokazati kako u životu uvijek trebamo težiti avanturi, izazovima i turbulencijama jer ćemo u protivnom naša priča biti utopljena u masi svih ostalih priča. Aurora pokazuje način kako su povijesne ličnosti postale povijesnim ličnostima, revolucionari revolucionarima, a to je odvajanje od običnog i svakidašnjeg. Na kraju dana, život se svodi na jedno jako dugačko putovanje, a kuda ćemo, s kim, gdje i kako putovati, ostaje nama na izbor.
wpDiscuz