Tko su ‘žuti prsluci’ koji su okupirali Pariz i ruše Macrona

Scene barikada koje gore, suzavca i policije s “dugim cijevima” posred Champs-Elyséesa usred Pariza pod lupu javnosti stavio je takozvane ‘žute prsluke’ (gilets jaunes). Ime referira na svijetleće jaknice (prsluke) koje, po francuskom zakonu mora biti u svakom automobilu, a sada je postao zaštitni znak pokreta. Pokret i prosvjedi, piše Economist, počeo je ovog mjeseca kao prosvjed protiv rastuće cijene goriva, no preuzeo je “širu ulogu”, i žuti su prsluci sada simboli nezadovoljstva s predsjednikom Emmanuelom Macronom.

Prosvjed je počeo radi porasta cijene nafte, u kombinaciji s ovogodišnjem porastom poreza na gorivo, od 7.6 centi, koji je rezultirao time da je gorivo izrazito skupo. Putnici u velikim gradovima Francuske služe se relativno kvalitetnim javnim prijevozom, ali u drugim djelovama zemlje mnogo se vozi kako bi se došlo na posao, ili odvelo djecu u školu. Vlada kaže da je porez i rast cijena dio plana da se stane na kraj klimatskom zagađenju i približi ciljevima Pariškog sporazuma.

“Radije bih oporezivao gorivo nego rad“, kaže Macron i nadodaje kako “oni koji se žale radi visokih cijena goriva također žele zdraviji zrak jer im djeca oboljevaju”.

Oni van metropola, daleko od metroa, Ubera i biciklističkih sustava gradova ne vjeruju u “zeleni argument”. Misle da je ovaj porez kazna za obitelji koje se trude spojiti kraj s krajem, i dokaz predsjednikovog prezira prema “običnim, radnim ljudima“. Oko 280.000 “žutih prsluka” sudjelovalo je u prvom danu prosvjeda 17. studenog, na način da su blokirali ceste i raskrižja. Pola od tog broja došao je 24. studenog kada su prosvjedi, radi manje skupine problematičnih koji su se infiltrirali, postali nasilni. Pokret, koji je “narasao” preko društvenih mreža, preuzima mnogo dramatičnih revolucionarnih emblema i simbola, a cilja na nezadovoljstvo onih koji vjeruju da Macron “vlada” u ime bogatih slojeva Pariza, buržoazije.

Koliko dugo prosvjed može trajati ovisi i o tome može li preživjeti “mutaciju” u organiziraniji pokret. “Žuti prsluci” su trenutno bez strukture i bez vođe, što je u isto vrijeme snaga ali i potencijalna slabost. Interna rivalstva i različiti ciljevi mogu razlomiti pokret na frakcije ako se radikalizira. Za razliku od prosvjeda koje vode vođe sindikata, amorfni oblik pokreta “žutih prsluka” otežati će državi pregovore s njima. Macron će morati braniti principe svog “zelenog eko-poreza”, kao i imidž odlučnog lidera kojeg neće “pokoriti cesta”kao što se desilo njegovim prethodnicima, dok u isto vrijeme dokazuje da mu je na pameti i sudbina “malog čovjeka”.