Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Hrvatske Darko Horvat jučer je pokazao zavidnu razinu neznanja kada je u pitanju stanje u mostarskom Aluminiju, tvrtci u kojoj Hrvatska ima 12 posto vlasništva. Pokušavajući stvoriti dojam upućenosti u stanje u Aluminiju, Horvat je rekao kako problemi postoje zadnjih 20-tak godina tako da ga “nešto naročito ne čudi stanje”.
Kada bi Horvat imao pojma o čemu govori onda bi znao kako je Aluminiji 2009. godine imao oročenih 50 milijuna dolara, tvornicu koja je radila u punom kapacitetu i nije bila zadužena. Bio je daleko od bilo kakve krize. Odlaskom tadašnjeg direktora Mije Brajkovića i kasnijim izbacivanjem iz tvornice svih onih koji su znali kako sustav funkcionira počeo je sunovart koji je vrhunac doživio prije nekoliko dana kada je posrnulom gigantu ukinuta opskrba električnom energijom.
Ministar Horvat bi trebao znati kako je preko luke Ploče za Aluminiji išlo 450 000 tona materijala kada je gigant radio u punom kapacitetu. I nije samo luka Ploče živjela od Aluminija. Živjele su i Hrvatske željeznice koje su sav taj materijal prebacivale do Bosne i Hercegovine.
Trebao bi se ministar Horvat sjetiti što je sve Aluminiji uradio za šibenski TLM. Samo to bi mu bilo dovoljno kako bi shvatio važnost i veličinu giganta o kojem sada govori.
Nije neko iznenađenje što jedan hrvatski ministar govori ovako o mostarskoj tvrtci. Pitanje je tko službenom Zagrebu dostavlja pogrešne informacije i zašto to rade? Umjesto priča kako kriza Aluminija traje 20 godina i sličnih gluposti, hrvatske vlasti bi se trebale pozabaviti konkretnim načinima pomoći Aluminiju. To je službena dužnost i obveza službenog Zagreba jer rad Aluminija ima veliki značaj za južnu Hrvatsku. Vjerojatno će to shvatiti tek sada kada je gigant ugašen. Prije se nisu brinuli o tome glumeći kako je Aluminiji samo problem BiH. Sada će vidjeti da nije. Pitajte ljude u Pločama i Hrvatskim željeznicama, oni najbolje znaju ministre Horvat.