TKO JE OVDJE LUD? Hitna i policija zdravog Imoćanina otpremili na psihijatriju

“Molim? Kakvo bolničko liječenje?”

“Psihijatrijsko. Uputnicu dala tvoja doktorica!”

“Moja doktorica? Pa nisam mjesecima bio kod nje!”

“Ne znam, ali mi imamo nalog da te privedemo na psihijatriju u Split!”

Tako je Splićanin Ante Bakota prije dvije godine saznao da je “psihički bolesnik kojeg treba hitno i prisilno poslati na psihijatrijsko liječenje u KBC Split jer je opasan za sebe i druge”. Do tog trenutka vjerovao je kako je “s njegovom glavom sve u redu”. I tu počinje Kafka na hrvatski način.

“Bio je vikend. Baš pred Božić. Nad Zagvozdom se spustio mrak. Izašao sam na balkon ne bi li udahnuo malo zraka. U tom trenutku u blizini moje kuće zaustavila su se kola Hitne pomoći, a odmah iza njih i policijski auto. Sve pod plavim svjetlima… Tko li je stradao? Što se dogodilo? Zašto Hitna i policija? Sve mi je to u trenutku proletjelo kroz glavu, ali ni na kraj pameti nije mi bilo da će svi oni pokucati na moja vrata. No, ubrzo sam shvatio da dolaze baš kod mene. I dalje ne shvaćajući o čemu se radi, otvaram vrata, policajci iz Imotskog, koje inače poznajem, pitaju me: ‘Ante, jesi li dobro?’. Pa jesam! Oni opet: ‘Ante jesi li dobro’, i tako nekoliko puta. Ništa ne shvaćam. Nakon opetovanih pitanja, pitam i ja: ‘Što me toliko pitate kako sam?. U trenutku čujem kako mi govore: ‘Ante, došli smo po tebe’. A ja i dalje ne shvaćam pa pitam: ‘Što sam napravio, u čemu je problem?’. Policajac konačno kaže: ‘Imamo uputnicu za tvoje prisilno bolničko liječenje na psihijatriji!’. A ja njima: ‘Zezate se, dečki?. No oni me ‘papirnato’ uvjeravaju da se ne šale – opisuje Ante ono što se događalo tog predbožićnog vikenda prije dvije godine.

Nalog za privođenje

Netko ga je, a da ga nije ni pregledao, uspio na neviđeno proglasiti duševnim pacijentom. O tome svjedoči uputnica i nalog “za privođenje” koju nije tražio ni on niti itko njemu blizak. Još dan prije bio je u Splitu. Šetao svojim kvartom. Kaže da nikog nije ugrožavao, ali to ga nije spasilo od dijagnoze. Uputnicu je izdala njegova liječnica na splitskom Mertojaku “jer je netko rekao da je Ante za ludnicu”. Uputnica je stigla do Imotskog baš kad je Ante stigao u Zagvozd na vikend. Reklo bi se “dobro obaviješteni izvori pratili su njegovo kretanje i u pogodnom trenutku dostavili uputnicu”. Tvrdi da je liječnica uputnicu za prisilnu hospitalizaciju dala njemu nepoznatoj osobi, a možda je to i netko od rodbine s kojom “nije u dobru” zbog imovinsko-pravnih pitanja, što zaista nije rijetkost u Dalmaciji, ali i u cijeloj Hrvatskoj. No, sigurno je bizarno da netko posegne za psihijatrijom da riješi pitanje međe.

– Nisam se opirao. Nisam dečkima htio raditi problem, već sam kratko rekao ‘amo ća do Splita’. Tako sam i saznao da je moja tadašnja obiteljska liječnica Ilonka Kasalo izdala uputnicu 14. prosinca 2016. godine za prisilno liječenje na psihijatriji. Pet dana kasnije, točnije 19. prosinca, bila je nedjelja oko 18 sati, u Zagvozd je po mene došla policija i Hitna. Očito se birala nedjelja da Hitna ne može provjeriti kod liječnice dijagnozu i opravdanost zahtjeva za liječenje. Naime, previše je ‘slučajnosti da bi bile slučajne’ za situaciju u kojoj sam se našao – kaže Ante.

– Vozimo se prema Splitu. Dečki objašnjavaju da nisu krivi, da rade samo svoj posao i u tom razgovoru stižemo kod dežurnog psihijatra. Gleda me doktorica, gledam ja nju. Pita žena u čemu je problem, a ja kažem nemam pojma. Pita zašto sam došao, a ja opet – nemam pojma. Što ste učinili sebi ili nekom drugom? Ništa, kažem. Gleda uputnicu, gleda mene i shvati da zapravo nisam njezin pacijent, odnosno da ne trebam psihijatrijsko liječenje, kako se tvrdi u nesretnoj uputnici, ‘jer sam opasan za sebe i druge’ – vrlo smireno govori Ante.

– Idite kući, gospodine. Ovo još u svojoj karijeri nikad nisam doživjela. Priveden pacijent bez razloga – prisjeća se Ante svog susreta s “letom iznad kukavičjeg gnijezda” prije dvije godine u splitskom KBC-u. Uvjerava da nikad nije bio psihijatrijski bolesnik, da se nikad nije liječio na psihijatriji.

“Ante, jesi li dobro?”

– Vratite čovjeka kući. Ispričajte mu se. Vama, gospodine Ante, vraćam uputnicu. Meni ne treba. Poduzmite pravne korake i riješite ovaj problem jer to nije normalno – rekla je psihijatrica Anti te nedjeljne večeri.

Ante se vratio u Zagvozd uznemiren činjenicom da ga je netko otpravio na psihijatriju tako lako i jednostavno, bez dijagnoze i bez povoda, bez liječnika… No, još se nisu slegli dojmovi, a već dan kasnije novi šok.

– Sutradan evo njih opet s interventnim nalogom za Hitnu i policiju. Došli su iz Šestanovca gdje je najbliža Hitna Zagvozdu. Opet pitaju: ‘Ante, jesi li dobro?’. Dašta sam nego dobro. Pitanje se ponavlja nekoliko puta kao i moji odgovori i na kraju su otišli neobavljena posla ili bolje rečeno nisu me ponovno vodili u Split – kaže Ante.

– No, nakon svega odlučio sam se za pravnu bitku. Uzeo sam odvjetnika. Obratio sam se Udruzi hrvatskih pacijenata gdje mi je rečeno da obiteljsku liječnicu prijavim Hrvatskoj liječničkoj komori jer nije smjela dati uputnicu osobi s kojom nema nikakve veze. Ako je imala prijavu da sam tako teško bolestan, mogla je doći i sama se uvjeriti i postaviti dijagnozu. Mogla je zvati Hitnu pomoć da se vidi što mi je, ali ne, ona je jednostavno, bez moje zdravstvene iskaznice, izdala uputnicu ne samo za liječenje, već i za prisilu uz intervenciju policiju – kaže Ante.

Dodaje da je 24. siječnja 2017. slučaj prijavio HZZO-u, a u njihovu odgovoru piše: “prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama uputnica se izdaje nakon osobnog pregleda i napisane propisane isprave o tom pregledu, što vaša izabrana doktorica nije učinila”, čime su potvrdili da su učinjeni propusti.

Potom je Ante prijavio doktoricu Hrvatskoj liječničkoj komori koja mu je odgovorila da se u njegovu slučaju “primjenjuje Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, za što HLK nije nadležna dati mišljenje pa smo vaš predmet proslijedili Ministarstvu zdravstva”.

– No, tu ‘prosljeđivanju’ nije kraj jer je i Ministarstvo zdravstva zaključilo da nije nadležno pa je ‘predmet proslijedilo Ministarstvu pravosuđa’ i još čekam kakav-takav odgovor pozitivan ili negativan, a njega nema – kaže Ante. Naime, u studenome prošle godine Ministarstvo zdravstva uputilo je požurnicu Povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, ali odgovora još nema, što znači da su Anti vezane ruke u nekom daljem sudskom sporu, a od nemilog je događaja prošlo više od dvije godine. Dodaje da je u međuvremenu promijenio liječnika obiteljske medicine, ali mu i dalje nije jasno kako se to uopće moglo dogoditi.

Ante kaže da nikad nije bio psihijatrijski pacijent, a završio je na psihijatriji. – Evo pred sobom imam liječničku svjedodžbu iz svibnja 2016. koju mi je izdala ta ista liječnica kad sam trebao produljiti vozačku dozvolu. U njoj lijepo piše da ne bolujem od akutnih, kroničnih i duševnih bolesti. Nikad se do tada u životu nisam liječio na psihijatriji. Nisam trošio neke lijekove, a onda je krenulo. Na žalost, do dana današnjeg liječnica mi se nije ispričala. Isprika je ipak stigla od ravnatelje Hitne pomoći. No, i dalje čekam da se riješi ovaj moj slučaj premda sve više gubim nadu da će liječnica snositi bilo kakve konzekvence – zaključuje svoju priču Ante.

Dodaje da nakon tog događaja više od tjedan dana nije mogao spavati. – Bio sam u potpunom stresu. Nije mi preostalo ništa drugo nego da i sam potražim psihijatrijsku pomoć – zbog nespavanja. Liječnik mi je tada dao Normabel, ali srećom nitko to nije okvalificirao kao potrebu za prisilnom hospitalizacijom. Sve to vrijeme čekao sam da čujem pravorijek nadležnih na ono što je učinila liječnica, ali na kraju će biti vuk pojeo magare – kaže Ante.

Kad je shvatio da se ništa neće dogoditi, odlučio je prije šest mjeseci promijeniti liječnika. Uzeo je svoj karton i nada se da ambulantu koja mu je priuštila toliko stresa više neće vidjeti.

Nakon nekoliko pokušaja uspjeli smo dobiti ambulantu Mertojak u Splitu, a namjera je bila čuti “drugu stranu”. Na telefon se javila medicinska sestra liječnice Ilonke Kasalo i rekla da je “doktorica zauzeta”. Naravno, inzistirali smo na razgovoru i u jednom trenutku čuli liječnicu kako kaže sestri da neće davati nikakve komentare. Nedugo potom medicinska sestra nam je rekla kako nam je liječnica poručila da “ne daje nikakve komentare na nikakve slučajeve”.

No, sigurno je da je u ovom slučaju došlo do povrede nekoliko propisa kojima se reguliraju prava pacijenta bez obzira na to radi li se o psihijatrijskom ili “običnom” pacijentu. Postoje pravila zaštite pacijenta koja se ne smiju zaobići nikad i ni zbog čega, a najmanje zbog nekoga koji eventualno “tako namjerava riješiti neki spor”.

Prošlo je 12 sati

Naime, kad bi Ante bio psihički bolesnik, onda je nužno postupanje liječnika po Zakonu o pravima pacijenata s duševnim smetnjama, a to traži provedbu vrlo komplicirane procedure i isključuje to da uputnicu liječnik može dati drugoj osobi i to bez pregleda pacijenta. A da se to dogodilo u Antinu slučaju, potvrdio je u svom dopisu i HZZO.

– Da bi se nekog privelo na liječenje, nužno je da liječnik utvrdi na terenu da je pacijent opasan za sebe ili druge. Tek u tom slučaju može zatražiti prisilnu hospitalizaciju, ali nikako ga se ne bi smjelo uputiti u bolnicu bez pregleda – objašnjava psihijatar prof. dr. Vlado Jukić.

Ako nije riječ o duševnom bolesniku, onda je sigurno prekršen Zakon o pravima pacijenata po kojem opet liječnik ne smije dati uputnicu za bilo koju vrstu liječenja “trećoj osobi” bez da zna što se dogodilo i da ne pregleda pacijenta jer se time ugrožava njegovo ljudsko pravo.

– Kako bi to bilo da ljude koji nam se ne sviđaju na neviđeno trpamo u psihijatrijske ustanove i ostavljamo ih tamo ‘zatočene na neko vrijeme’? Uz to, čovjeku bi bila privremeno oduzeta sloboda i prilijepljena dijagnoza i jasno je da bi to bio šok od kojeg bi se teško oporavio. Svatko može pogriješiti, ali liječnik mora pregledati pacijenta prije tako teške odluke, a odlučiti na neviđeno sigurno je nedopustivo – objašnjava prof. dr. Jukić.

No, kako je od slučaja Bakota prošlo više od dvije godine, sve u očekivanju da će nadležni nešto poduzeti vezano uz liječnicu koja je sve to pokrenula, sad bi se moglo reći da je odavno “prošlo dvanaest sati” za bilo kakvu intervenciju. Pravnici nam kažu kako bi Ante još jedino mogao pokrenuti građansku parnicu za naknadu štete proizašle iz tog nevjerojatnog pokušaja da ga se zatoči na psihijatriji, prenosi jutarnji.hr