Budući da će biti tijesna utrka na bošnjačkoj političkoj sceni pokušali smo doći do odgovora koji su to kandidati iz reda bošnjačkog naroda dugoročno najopasniji za suzbijanje hrvatskog pitanja u BiH. Tko je od njih najvispreniji? Tko bi nam dugoročno najviše odgovarao a kog nikako ne bismo željeli vidjeti na poziciji bošnjačkog člana Predsjedništva BIH.
Daleko bismo bili sretniji da radimo analizu “Tko je od bošnjačkih kandidata najveći prijatelj Hrvatima? Tko radi najviše na pomirenju, tko nam nudi budućnost i suživot?
No takvog među njima na žalost nema. Za svake izbore u BIH među bošnjačkim političarima se nametne takav narativ, da onaj koji najviše obećava da će poniziti Hrvate, ili Srbe najviše ima šanse dobiti glasova. Sreća bošnjačkog čovjeka, i njegov uspjeh, prema onom što govore bošnjački političari, nije izgleda u tome da taj bošnjački čovjek živi dobro, da mu dijete ima perspektivu, nego je sreća bošnjačkog čovjeka ostvarena ako bošnjački lider zaustavi Hrvate. Ili Srbe. I to je taj mračni dio BiH, stvarnosti.
Ovaj tekst pak ne bavi se time što je dobro za Bošnjake. Bošnjaci će sami izabrati tko će biti njihov predstavnik u predsjedništvu.
Ovaj tekst se bavi time, tko je od bošnjačkih kandidata za Predsjedništva dugoročno opasan za Hrvate a tko je kratkog dometa i tek samo kratkoročno opasan.
“Politika je kurva”, kaže stara narodna uzrečica. U BIH je politika daleko veća “kurva” nego u nekim normalnijim društvima. Često se u politici stvari koje su “očite” na terenu pokažu kaa potpuno pogrešne, a potpuno “pogrešne” kao činjenično točne. Tako je i s bošnjačkim kandidatima.
Šefik Džaferović – SDA
Predstavlja spoj tvrde i umjerene struje SDA. On , ukoliko zasjedne, bit će nastavak političke doktrine kuće Izetbegovićevih. I ponašat će se „toplo hladno“ prema Hrvatima. To je nešto što nam je poznato i na što smo navikli. Svodi se na praksu: “Dok surađuju puštaj im mrvice. Ako ne surađuju, zatvaraj im dotok kisika.” Praksa SDA je praksa polaganog kuhanja Hrvata kao susjeda žabe. Dugoročno najopasnija strategija za nas. Ona nas iscrpljuje na način da nam ne dopušta izlaz. Ne daje nam mogućnost da se branimo. Islamskim rječnikom kazano SDA nas drži u permanentnom stanju “sabura”. Šuti i trpi, ako ti se ne sviđa, sikter.
Džaferović osim neprovjerenih peripetija iz doba rata, ima jedan neizbrisiv teret koji nosi sa sobom. On se zove upravo SDA. SDA naime ne kotira nimalo dobro na međunarodnoj sceni.Upravo zbog Bakirove pogreške sa uzdizanjem Erdogana i susretima sa, SAD-u jako mrskim organizacijama u Palestini. Kao i u šturim odgovorima američkim sigurnosnim službama na upite o povratnicima sa sirijskog ratišta. Mnoštvo SDA-ovaca je danas na crnim listama. Mnoštvo ih je mirno gledalo kako se organizacije sa US crnih listi nastanjuju u Sarajevu. Sve to, dugoročno od SDA čini pokret s ozbiljnom manom.
Džaferović je dakle lider oslabljenog kapaciteta. Jer preuzima teret prošlosti na sebe. I kuće Izetbegovićevih i stranke.
Opet, SDA je ogromna stranka. Pa ga ta struktura čini itekako opasnim.
S druge strane pitanje je hoće li SDA ostati velika stranka pobjedi li Džaferović.
Jer kako znamo, i kako to već biva, ne postoji slučaj predsjednika koji bi preuzeo tron države a ostao sluga onima koji su ga postavili.
SDA već potresaju raskoli. Džaferović će nakon izbora pokušati s Bakirom svakako konsolidirati stranku. Trebat će mu za to puno energije i vremena pobijedio on ili ne. No rat s Izetbegovićevim strukturama ukoliko pobijedi, čini se jako izvjestan. Bakir će ga nastojati iskontrolirati. On će se, kad osjeti moć oduprijeti. Kao i svi koji su se našli u novoj poziciji moći.
Pitanje je što će se događati na Balkanu. U prvom redu na Kosovu, Makedoniji. Hoće li u tom smislu Džaferović i SDA strateški vući Bošnjake ka Hrvatima, nastojeći da odnosi u FBIH budu stabilni kako bi se mogao posvetiti “istočnom pitanju” i SDA-u uvijek važnom Sandžaku, ne znamo.
No Džafeorvić, ma koliko ga neki u Sarajevu nastojali predstaviti kao slabog kandidata, predstavlja jaku razinu opasnosti za Hrvate. I može ga se nazvati svakakvim, osim slabim kandidatom.
Osobne mane: Predstavlja stariju generaciju političara, informatički i politološki usporen, nedovoljno brz za praćenje dinamike politike koja se odvija u BIH i svijetu.
Prednosti: Džaferović je mudar i jako iskusan političar, sve poteze pripremati će doduše sporo no precizno i u konzultacijama s ogromnom strukturom stranke koja stoji iza njega.
Ocjena razine opasnosti – 3.5/5
Šansa da bude izabran – 3.7/5
Denis Bećirović – SDP
Denis Bećirović ima ono što Džaferović nema. Crveno lice dječaka i crvenu knjižicu SDP-a. No niti je dječak a još manje SDP-ovac. On je izvorni SDA vuk u janjećoj koži SDP-a. Primjetilo se to i u kampanji. A još i od ranije. Kako bude dolazio finiš kampanje nacionalizam koji bude izlazio iz Denisa bit će jači i od Džaferovićevog i od Komšićevog. I prerast će u klasični nacionalistički diskurs. Taj diskurs je tu već no za sada ga drži u građanskom celofanu. No, ipak i kratkoročno i dugoročno Hrvatima bi više odgovarao Bećirović od Džaferovića. Zašto?
Bećirović je eksplozivan političar. A nama treba eksplozivan političar. Netko tko će kod Hrvata izazvati iskakanje iz pozicije “žabe”. Koju SDA polagano kuha. SDP je u tom smislu, kao i sve građanske opcije, jako važan blok političkih stranaka za Hrvate. Da nije bilo tzv. bosanske ljevice, ne bi bilo ni artikuliranog međunarodnog hrvatskog pitanja. Koliko god nam je sam Bog poslao Komšića, poslao je i Bećirovića. Svaki njihov istup, svaka retorička figura njihovog šovinizma, jača naše argumente u lobističkim centrima zapada. Status quo u kojem nas drži SDA nas umrtvljuje i u tišini iseljava, doktrina šoka i nagle promjene, revolucionarne agende kojima prijete SDP i slični nešto su što nam je do sada valjalo. Jer nas je to budilo, davalo do znanja da je vrijeme da se trgnemo.
U tom smislu Bećirović predstavlja slabiju opasnost za nas od Džaferovića, no u slučaju da kod Bošnjaka prevagne “ljevica” Bećirović je od svih kandidata ljevice najopasniji. Zašto? Zato što će u slučaju pobjede, kompletne SDA obavještajne i paraobavještajne strukture stati u njegovu službu. Neće mu kontrirati. On je prvi kandidat ljevice kojem stare SDA-ove strukture plaćaju kavu. U njemu ne vide Lagumdžijinog učenika. Nego svoje čedo, koje je godinama uspješno špijuniralo u SDP-u.
Mane su mu zapaljivost i neiskustvo liderstva. Trebat će mu mjeseci dok se uhoda u ulogu ako dobije funkciju predsjednika. U kombinaciji s Dodikom, čini se na prvu, kao netko tko će mu oštro parirati. Opet Bećirovićevu impulzivnost Dodik bi mogao izvrsno zloupotrijebiti. I dovesti instituciju Predsjedništva do potpunog besmisla postojanja upravo preko Bećirovića. Bećirović sigurno nije netko tko će moći voditi bilo kakav pristojan dijalog s Dodikom u Predsjedništvo. Jer izbore nastoji dobiti na retorici rata i pobune. U izboru između Džaferovića i Bećirovića Dodik zasigurno više priželjkuje Bećirovića. I preglasavanje Hrvata Komšićem. Dodik to nikada javno neće reći. No to je zapravo, najidealniji scenarij kod Bošnjaka koji Dodik priželjkuje. Preglasavanje Hrvata i verbalno ratobornog bošnjačkog člana Predsjedništva. Dodiku sasvim dovoljno.
Šanse za izbor Bećirovića 3.5/5
Razina opasnosti 3.5/5
Senad Šepić – disident iz SDA
Ironija je da možda dugoročno najvispreniji i najopasniji kandidat kojeg Bošnjaci mogu izabrati zapravo ima najmanje šansi. Disidenti ne prolaze kod Bošnjaka. Kod Hrvata da. U nas postaju ugledni akademici, vođe stranaka,dobijaju minutaže na FTV-u. Sve putem bošnjačkog nacionalizma. No kod Bošnjaka će Senad Šepić teško proći.
Iako bi dugoročno bio jako opasan član Predsjedništva. On trenutno ima snažnu uzlaznu putanju u očima međunarodne zajednice upravo zbog sukoba sa SDA jezgrom i narativa o potrebi novog BH društva. On je SDA-ovac s poželjnim rječnikom. Zašto je Šepić sišao sa SDA broda? Je li njegova kandidatura prosto pozicioniranje za neka buduća vremena ili čisto pokušaj da se pomogne Bećiroviću da pobjedi Džaferovića? Ne znamo.
No u scenariju da bude izabran, a koji je jako malo vjerojatan, Šepić bi predstavljao jako nezgodnu političku figuru i Srbima i Hrvatima. Šepić bi za kratko vremena pomogao da se stvori imidž Bošnjaka ne kao naroda sklonog skrivanju ekstremista, nego kao ekstremnog proreuropskog naroda, koji vuče BIH naprijed, i koji je okrenut pomirbi i suživotu. Takav imidž je jako važan imidž u današnjim modernim politikama. I jako moćno oružje. Teško je Bosni koju predstavlja Šepić imputirati radikalizam, i sve ono loše što je SDA nosio sa sobom. Šepić je moderan, naočit, brzomisleći političar. Nešto što srećom, Bošnjaci uopće nisu prepoznali.
Šanse za izbor 1.5/5
Razina opasnosti 3.5/5
Fahrudin Radončić – SBB
Radončić – Na prvu on je prijatelj Hrvatima. Predstavlja se kao pomiritelj dok ne dođe u Stolac ili Mostar. Tada možemo naslutiti pravo lice Radončića. On je političar s pedeset lica. Voli govoriti o europskoj BIH, o potrebi okretanja leđa bošnjačke politike Turskoj i istočnim zemljama dok istovremeno pokušava stvoriti direktne kontakte s Ankarom. Ako bi preuzeo funkciju člana Predsjedništva oteo bi Čovićevu najvažniju političku igračku. Eurofiliju.
Dolaskom na vlast ne bi postao opasan samo za SDA nego i za mnoge druge. Tako i nas. Teško da nakon preuzimanja vlasti ne bi pomeo SDA mrežu moći, kao i neslužbeni kanal komunikacije s Erdoganom. Erdogana bi formalno stavio u drugi plan, pojašnjavajući mu koliko je štetna njegova sjena nad Bosnom. No dolaskom Radončića ta sjena bila bi jednaka, možda čak i veća.
Radončić je nešto kao bosanski Berlusconi. Daj mu prst i uzet će ti ruku. Nema sumnje da bi s vremenom, nakon potapanja SDA napravio plan za potpunu uzurpaciju hrvatskih resursa u BIH. Hrvati koji misle da bi s njim sjajno surađivali su naivčine. Mnogobrojne Hrvate na svojim listama već ima, kao i u Domu naroda.
Prosječan Hrvat zaključit će kako nam Radončić najviše odgovara. Do kada ćemo biti naivni?
Postavimo si pitanje – Što bi ostalo od hrvatske argumentacije o ugroženosti u FBIH i što bi ostalo od naših zahtjeva za novi Ustav i novu federalnu BIH kada bi Radončić bio izabran?
Radončić se formalno predstavlja kao političar koji “razumije hrvatsko pitanje”, koji “osuđuje” da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva. Međutim želi li to radi nas Hrvata, ili radi tog da u funkciji hrvatskog člana Predsjedništva nema konkurenta koji kontrolira jedan dio bošnjačkog biračkog tijela? Gdje, uostalom Radončić nije preuzeo i zagospodario kad je imao priliku?
Dolaskom “blagonaklone figure” u Predsjedništvo ispred Bošnjaka hrvatske kritike postaju teže opravdane pred svijetom. A zahtjevi za federalizmom teže pojašnjivi. U Radončićevoj Bosni Hrvati bi ušli u još dublji proces “kuhanja hrvatske žabe” i to bi dugoročno moglo biti jako opasno.
Suštinska razlika između njegove politike i politike SDA je u tome da je Radončić za nas, opasan koliko i SDA samo sa značajno suptilnijom strategijom djelovanja.
Dugoročno predstavlja najveću prijetnju hrvatskim političkim interesima ali i ekonomskim resursima kojima gospodare. Naime za Radončića na vlasti, ne postoje bošnjački ili hrvatski prostori u FBIH. Nego prostori s manjim ili većim Radončićevim utjecajem. Ako bude izabran Hrvati će se suočiti sa jednim potpuno drugačijim protivnikom.
Srećom on ima manje šanse za izbor od SDA kandidata, jer biračko tijelo na koje pucaju je slično a SDA je veća stranka od SBB-a, sa za sada, jačim utjecajem na agitaciju birača.
Razina opasnosti ako bude izabran 4/5
Šanse za izbor 3/5
.
Poskok.info
wpDiscuz