Titov Bunker – Genijalna ludost u srcu Balkana zbog koje bi svaki lider danas išao u zatvor

Prvi dojam: Pas, vojnik i metalna vrata

Do bunkera se dolazi putem koji vodi uz Neretvu, kroz krajolik koji djeluje kao da ga je netko iz bajke ubacio u stvarnost. Dolazimo do neugledne kuće, gdje nas dočekuje vojnik s puškom, dva psa i širokim osmijehom. Jedan pas laje na gume našeg automobila, drugi nas ignorira kao da smo mu dosadna statistika. „Neće vam ništa, samo voli posjetitelje,“ kaže vojnik. Nisam sigurna misli li na psa ili na sebe.

U toj neuglednoj kući kriju se ogromna metalna vrata iza kojih počinje podzemni svijet koji može izdržati šest mjeseci bez vanjskog kontakta. U bunkeru je bilo predviđeno da preživi 350 ljudi, uključujući Tita i Jovanku, dok bi ostatak Jugoslavije ostao prepušten vlastitoj sudbini. Taman kad pomislim da je to najnevjerojatniji dio priče, vodičica mi objasni da su svi radnici na projektu, njih tko zna koliko, dovođeni s prekrivenim očima. Doslovno nisu znali gdje rade. Povjerenje, kažeš?

Unutrašnjost: Gdje se luksuz susreće s paranojom

Unutra temperatura ostaje konstantna, ugodnih 21-23 stupnja, dok hodnici odjekuju svakim našim korakom. Prvo što me pogađa jest koliko je bunker zapravo funkcionalan. Klima uređaji, spremnici vode, agregati, cisterne za naftu – sve radi i danas, što je više nego što se može reći za većinu mojih kućanskih aparata.

Prostor je podijeljen u 11 blokova. Blokovi za dekontaminaciju, bolnice, vojne spavaonice, pa sve do luksuznog Titovog bloka s vlastitim sustavom klimatizacije. Tu je i kuhinja, gdje sam gotovo očekivala da će me poslužiti bečku šniclu s Jovankinim potpisom.

Blok 8: Titov VIP raj

Blok 8, Titov blok, posebna je priča. Dva kata luksuza za njega i političku kremu. Ironično, jedina žena predviđena za boravak u bunkeru bila je Jovanka, dok su svi drugi morali ostaviti obitelji iza sebe. Emocije su, očito, bile zabranjene. Bunker nije bio predviđen za suze, već za hladnu efikasnost. Zamislite vojnu i političku elitu koja raspravlja o sudbini svijeta, dok su im obitelji negdje na sigurnom (ili ne).

Cijeli projekt koštao je 4,6 milijardi dolara, što u današnjoj vrijednosti iznosi 26 milijardi. To je treći najskuplji projekt bivše Jugoslavije, iza podzemnog aerodroma Željava i luke Lora u Splitu. Sve je to bilo zaštićeno tako strogo da je za postojanje bunkera znalo samo četvero ljudi. Čak ni Tito, prema nekim pričama, nije nikad kročio unutra.

Spašen od uništenja

Kad je Jugoslavija počela pucati po šavovima, JNA je dala naređenje da se bunker uništi. Eksploziv je bio postavljen, sve spremno, ali dva vojnika, očito s višim moralnim standardima od svojih zapovjednika, sabotirala su detonaciju. I tako je bunker ostao netaknut, zajedno s pričama koje su ga pratile.

Muzej i umjetnost

Danas je bunker otvoren za javnost, a osim turističkih tura, postao je i dom za suvremenu umjetnost. Zamislite – hodnici dizajnirani za preživljavanje nuklearnog rata sada su galerije. Tu se organiziraju Bijenale umjetnosti, a Vijeće Europe proglasilo je projekt kulturnim događajem godine.

Kako posjetiti?

Posjet bunkeru zahtijeva malo planiranja. Ulaznica košta 20 KM, a rezervacija ide preko lokalnih turističkih agencija. Posjete su moguće samo uz vodiča, što je srećom, jer bez vodiča biste se izgubili u ovoj podzemnoj utopiji.

Titov bunker nije samo turistička atrakcija; to je lekcija iz povijesti, arhitekture, i ljudske upornosti. Šetajući tim hodnicima, ne možeš se ne zapitati – gdje prestaje genijalnost, a počinje ludost? I dok razmišljam o tome, gledam originalne tapete iz 70-ih i razmišljam – Tito je možda bio kontroverzan, ali njegov bunker je apsolutno fascinantan.

Tanja Janković l poskok.info