Dragiša Nedović, talentirani tekstopisac i glazbenik, bio je poznat po stvaranju pjesama koje su dirale srca mnogih, ali je jedna od njih zamalo imala mračan epilog. Njegova životna priča počinje 1916. godine u Kragujevcu, a već sa 20 godina stvorio je legendarnu pjesmu “U lijepom starom gradu Višegradu”. No, tu se njegova sudbina ne završava.
Godine 1941., kada su nacističke snage provele surove represalije u Kragujevcu, Dragiša je zajedno s ostalim građanima izveden na strijeljanje. Već poznat kao tekstopisac, njegova sudbina je iznenada promijenjena – izdvojen je iz grupe i deportiran u radni logor u Njemačkoj, gdje je proveo četiri godine u Dormagenu.
Nakon povratka u Jugoslaviju i suočavanja s teškom bolešću – tuberkulozom, Dragiša je napisao pjesmu “Pluća su mi bolna”. U njoj je opisao borbu s bolešću i osjećaj tuge koji je obuzimao ne samo njega, već i mnoge druge koji su se poistovjećivali s pjesmom. Zaim Imamović je prvi snimio pjesmu, no njezin je utjecaj postao toliko dubok i depresivan da su mnogi pod njezinim utjecajem počinili samoubojstvo. Ta sugestivna moć riječi izazvala je pravu paniku.
Centralni komitet, po naredbi Josipa Broza Tita, zabranio je izvođenje pjesme. Cenzura je trajala gotovo deset godina, sve dok Jovanka Broz nije osobno naručila pjesmu na svadbi, gdje ju je legendarna Nada Mamula izvela, vraćajući pjesmu iz sjene zaborava.