U tom devetom mjesecu nikad ne znaš, kao da se ni on sam ne može odlučiti je li ljeto ili je jesen. Hoće li nas sunce grijati ili ćemo od pljuskova kisnut? Mi ovdje oko Zdenine kuće i ne razmišljamo puno o tome jer ili ‘lilo k’o iz kabla’, ili ‘užeglo k’o u Sahari’, problem nam je samo hoćemo li piti kavu na terasi ili unutra.
Na sreću, ludo smo proslavili ljeto pa nam taj prevrtljivi rujan nije donosio puno sekirancije iako smo izgubili od Furije 6:0. Podnijeli smo to muški mamurno mada smo, priznajem, uputili poneku ‘sočnu’ psovku reprezentativcima. Ništa u smislu zlonamjernog, mi psujemo i najboljim prijateljima umjesto ‘dobro jutro!’ U nas ćaće ne zovu sinove imenom, već ukrašenicama poput konjino, magarče, trupino… Ako te ćaća gleda kada igraš lopte, s tribina ćeš sigurno čuti ‘ima li damara u tebi?’, ‘odbija se od tebe ko od suvozdinu’ ili čak ono najgore kada kaže razočaranim glasom ‘bacio se na mater!’.
Vjerojatno je i Zdena tako podrio svog malog. Ma ne vjerojatno, već sigurno! Jer samo takvim stimulansima s tribina postaje se igračina. A, njegov mali je ovog studenog postao igračina. Ovog mjeseca, kada mi još oko njegove kuće ne znamo je li ljeto ili jesen i ovog mjeseca u kojem se taj mali i rodio.
Ono što je viđeno na Maksimiru 15. studenog sigurno će ostati upisano u anale hrvatskog sporta kao najslađa osveta. Možda ste nas dobili sa 6:0, ali mi opet u svojim ‘nogama’ imamo prolaz. I kako smo do toga došli?
Pa, potopio Furiju Zdenin mali! Jao, kako sada smiješno izgledaju oni Španjolci kada brže-bolje vade loptu iz mreže pri izjednačenju i nose ju na centar. Možda ih Zdenin mali i ne bi potopio u onom ludom finišu jer bi nestalo vremena. Ali, neka se oni sada misle. Bolje je što su i oni sanjali to prvo mjesto pa se nisu valjali po terenu u agonijskim bolovima dvije minute kako što su znali u prošlosti.
Ovako Vatreni u prekrasnom ambijentu Maksimira slave s 3:2. U svom rodnom gradu ih je potopio Zdenin mali. Stoper, desni bek, ma sve… Sinoć ipak kao lijevi bek, ali meni se nekako čini da mu ni ta pozicija nije prirodna već da smo našli zamjenu za Mandžu.
A, njegov otac Zdenko Jedvaj, naš Mostarac, ima ponajviše razloga za slavlje. Nisam ga zvao da čujem impresije jer bi bilo jako čudno da se uopće u toj impresivnoj noći mogao javiti na telefon. Zdena je za mostarski Velež odigrao 107 utakmica i zabio jedan gol, a evo sada je njegov Tin u samo 17 nastupa u kockastom dresu zabio duplo više.
A, i da se javio garantiram da bi rekao ovo: “Ponosan sam majke mi, nije se bacio na mater!”
Dnevnik.ba
wpDiscuz