Ne preglasavajte mi Hrvate u Bosni, ako ih pozovem, doći će ih milijun na izbore – samo je jedna jedina rečenica Marka Perkovića Thompsona koja je izazvala opće oduševljenje na društvenim mrežama Hrvata BIH i i njigove dijaspore te s druge strane zabrinutost određenih političkih krugova u Sarajevu, koji su s Hrvatima računali kao s narodom na izdisaju.
“Zovi, samo zovi, to se čekalo legendo, Marko kralju, Zovi mi smo spremni, Svi će Sokolovi itd.” tipični su komenatri su na ovu rečenicu, tisuća facebook korisnika koji ne prestaju komentirati njegovu izjavu. S druge strane javljaju se drugi koji negoduju na ovaj poziv.
Možda će Stipe Mesić i slični kazati da je ovo i miješanje stranog pjevača u unutarnja pitanja BIH?
Perković je ovu izjavu dao u jednom od brojnih interviewa nakon koncerta u Mostaru koji je protekao bez incidenata kakve mu inače podmeću.
Idući koncert je u Novom Travniku 29.lipnja i za taj koncert Perkoviću prijete otkazivanjem.
No nakon ove izjave ništa neće biti isto.
Naime, Thompson doista ima ogroman, možda i najveći agitacijski kapital među Hrvatima u BIH i još veći među dijasporom BH Hrvata. I on sam je sin dijaspore. Jedan je od rijetkih javnih osoba u Hrvatskoj koji nikada nije dijelio Hrvate i za kojeg avnojevske granice ne predstavljaju imperativ šutnje o položaju njegovog naroda u BIH. Onako kako su puna dva desetljeća predstavljale hrvatskim političarima u Zagrebu. Za Thompsona je BIH uvijek bila i hrvatksa država a u jednoj izjavi kaže “Kada je Hrvatska, poptisala pakt s Mađarima, Bosna i Hum ostale su pod Kotromanićima i Hrvatinićima, to su bile još nekoliko stoljeća jedine dvije slobodne hrvatske zemlje”.
Jasno je da kada bi Thompson pozvao sve protjerane Hrvate da se na dan izbora, za obranu hrvatskih ognjišta pojave na svojoj djedovini u Lašvi i širom Bosne, da bi ga stotine tisuća protjeranih Hrvata iz Bosne poslušale.
Odmah su se nakon ove rečenice javili komentatori koji kažu da Hrvata iz Bosne toliko nema.
No je li to baš točno da ih toliko nema?
Prema službenim statistikama ima ih daleko više.
Procjene su da u dijaspori živi preko milijun Hercegovaca, a da je broj Hrvata Bosanaca kudikamo brojniji. Gotovo dva milijuna.
Kada bi se samo trećina BH Hrvata iz dijaspore organizirala na Thompsonov poziv, preglasavanje Hrvata u BIH ostao bi samo pusti san majorizatorskih politika u BIH. Ako bi se organizirali svi, pitanje je bi li Hrvati iz BIH uopće bili najmanji narod Bosne i Hercegovine? BIH je naime kolijevka Hrvata. U BIH su najstarije hrvatske nadbiskupije. Hrvati iz BIH znaju otkud su. Pokoljena BIH Hrvata rastu na samo nekoliko sati vožnje od ognjišta svojih djedova. Samo o njihovoj volji ovisi hoće li se u BIH nastaviti njihovo maltretiranje ili neće.
Pjesma će ti reći sve odakle ti prezime
Stoga je Thompsonova izjava i više nego vizionarska. Daleko više vizionarska nego što ju ima većina hrvatskih političara i biskupa u BIH.
Biskupi u pravilu kukaju, no kada smo zadnji put čuli “Kletvu kardinala Komarice?” da parafraziramo Thompsonovu pjesmu.
Da je taj sveprisutni Komarica ikada kazao ” Nek mi je proklet svatko tko mi ne dođe tu na izbore, tko mi ne dođe tada ne treba ni o Božiću ni o Uskrsu, jer za ovu zemlju je netko mogao umrijeti a ti nisi u stanju doći s olovkom u ruci” pojavile bi se tisuće.Možda bi se čak pojavio i Komaričin brat na izborima. Čovjek koji živi u Zagrebu i kojeg Franjo nikako da vrati u Banja Luku.
Povremena gostovanja na TV možda zadovolje Komaricu, al interes naroda koji je njegova pastva sigurno ne. Umjesto vapaja Komarice i Puljića, umjesto da podižu narod pozitivnim prkosom, narod kojem otvoreno prijete nestankom, s druge strane čujemo njihovu apatiju i malodušnost, te glasne provokacije par odmetnutih daidža. svećenika koji služe većinskom nacionalizmu, Babiće i Šarčeviće, kako na dnevnoj bazi ubijaju bilo i ponos naroda i tjeraju ga da hoda ponižen i posramljen.
Stoga Thompsonu, svaka čast na srčanosti. I hvala mu , do neba mu hvala, na ovoj rečenici, koja mu je trebala ko žednom voda.
wpDiscuz