Jedna od tema je bila i igračka karijera, te trauma vezana za sezonu 1973/74. Te sezone Hajduk i Halilhodžićev Velež završili su s jednakim brojem bodova (45), ali su Splićani postali prvaci zbog bolje gol razlike.

U posljednjem kolu Velež je pobijedio Sarajevo sa 3:1, a Hajduk je slavio kod OFK Beograda 2:0. Na kraju je Hajduk imao +28 gol razliku, a Velež +20.

– Generacija u kojoj sam igrao, iako sam bio mlađi, i ova druga s Tuceom, Kajtazom… To su, vjerojatno, dvije generacije koje su morale biti prvaci, ali smo pokradeni. Moja je generacija pokradena od Hajduka. Ja znam da su kupili utakmicu u Beogradu protiv OFK Beograda, Borota golman. Sve to znam – rekao je Halilhodžić u emisiji (Ne)uspjeh prvaka.

Smatra Halilhodžić da je bilo još nepravde u njegovoj igračkoj i trenerskoj karijeri. Bio je jedan od najboljih igrača tadašnje Jugoslavije, ali nije imao važnu ulogu u reprezentaciji na Mundijalu u Španjolskoj 1982. godine.

– To mi je jedna od mojih sportskih trauma, uz ovo što mi se dogodilo kao treneru, da me tri puta nakon izborenog SP-a maknu. Malo me to pogodilo. Jedini sam igrač koji nije dobio dozvolu da ode iz države s 28 godina, otišao sam van s 29 i pol godina.

Plasirali smo se u teškoj grupi s Italijom koja je kasnije bila svjetski prvak. U toj selekciji sam proveo devet godina, a imao sam možda petnaestak nastupa, možda tek sam desetak bio standardan.

Bio sam proglašen najboljim igračem, a bio sam rezerva. Tu je politika imala velik utjecaj. Morali su igrati neki igrači. Posebno su igrači Hajduka i Crvene zvezde imali jaku privilegiju – poručio je Halilhodžić, prenosi Index.