Teška je glupost isticanje priče da je HVO spašavao BiH

Najviše se laže u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji rekao je, otprilike, davno, jedan veliki europski državnik i jedan od najvećih svjetskih državnika ikada – Winston Churchill. Bit ću slobodan pa dodati – i kada Hrvati iz Hrvatske, na političkoj razini, govore o Hrvatskom vijeću obrane.

Što se sve tu laže – rat, lov i kampanja su male mace. Ovih je dana dostojanstveno i vrlo čestito prosljavljen 30. rođendan HVO-a. Bilo je zaista divno biti svjedok takvom jednom činu. Parada koja se održavala ispred Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače ni po čemu se posebno nije razlikovala od drugih parada koje se drugdje obilježavaju na slične godišnjice i manifestacije, međutim, ovo je imalo jednu posebno dirljivu notu.

Je li to bilo zbog činjenice što je Milanović HVO vratio na oltar među velike hrvatske simbole, je li to bilo zbog samih emocija koje su se mogle čitati s lica običnih ljudi – nekadašnjih vojnika, koji su došli na rođendan svojoj vojsci, zbog govora pojedinaca ili cijele ukupne situacije u BiH i energije koja je visila nad Mostarom – teško je reći. Bit će da je razlog sve ovo na istoj hrpi.

Mit o spašavanju BiH

Jako se teško oteti dojmu kako se o HVO-u, zapravo, dosta lagalo. Posebno su te laži bile primjetne dok su izlazile iz usta pojedinih političara u Hrvatskoj, ali i nekih novinara, analitičara i, generalno, promatrača naše društvene zbilje. Puno se, naime, govorilo o tomu da je HVO spašavao Bosnu i Hercegovinu, a sam kontekst takve izjave je velika laž.

Ljudi koji su se unutar te vojske borili uopće nisu bili time motivirani. Nitko nije uzeo pušku, otišao na neko od brda gdje su se držale kote, i mislio u sebi pri tom: ‘Joj, kako li sam, majko, ponosan jer ovim činom spašavam Bosnu i Hercegovinu!’

To o spašavanju BiH je licemjerna, poduplana laž. Time se želi poručiti nešto i Sarajevu, ali i unutar samog hrvatskog naroda, kako u BiH, tako i u RH, stvoriti svojevrsnu samoobmanu. A istina je drugačija. HVO jest spasio BiH, ali HVO nije spašavao BiH niti mu je to bila primarna uloga ni namjera. HVO se borio za Herceg-Bosnu, a to je u tom trenutku bila plemenita i logična politička ideja. HVO je i nastao kao svojevrsni dodatak teritorijalne obrane bh. Hrvata s obzirom na to da su ostatke teritorijalne obrane SR BiH pograbili prvo Srbi a potom i Bošnjaci.

Herceg-Bosni i slobodi – HVO nas vodi – kaže stih himne HVO-a koju je na 30. godišnjici maestralno prepjevala Klapa “Sveti Juraj” Hrvatske ratne mornarice. Trideset godina nakon rata, iz čiste političke infantilnosti i nadanja u neki politički plus govoriti o tomu da je HVO spašavao BiH krajnje je licemjerno. HVO nije negacija Bosne i Hercegovine, HVO se nije borio protiv Bosne i Hercegovine, ali temeljna zadaća HVO-a bila je zaštititi hrvatski narod u BiH koji se u tim vremenima samoorganizirao kroz Herceg-Bosnu, a potom i kroz HVO.

Govoriti o HVO-u kao o spasitelju BiH je licemjerno, jadno i ponižavajuće prema samom HVO-u. Istinu treba reći, koliko god se ona činila nepopularnom, a ovdje je istina jasna, čista i potpuno i politički i ideološki opravdana.

Milanović nije nasjeo

Milanović, primjerice, nije upao u ovu zamku. U svom govoru, 17-minutnom, niti jednom nije izvalio ovu glupost. Nije jasno ni rekao ono što jest bila primarna uloga, što je shvatljivo, ali nije bar pričao gluposti poput nekih koji su se uhvatili spašavanja BiH.

HVO jest bio jedan od spasitelja Bosne i Hercegovine, ali kada 30 godina nakon rata vidimo kako ta BiH izgleda, kako u njoj vladaju politike koje ne žele dobro ni njoj samoj, ni bh. Hrvatima, postavlja se sasvim logično pitanje čija je “briljantna” ideja propagiranje priče o tomu da je glavna funkcija HVO-a spašavanje BiH!?

Takve ideje zvuče gotovo sablazno, one nisu utemeljenje u relanosti i čak su i zlonamjerne. Bosanskohercegovačkim Hrvatima je u tim vremenima bio važan goli opstanak. Ljudi se se samoorganizirali kroz HVO da bi spasili svoje njive, šljive, vinograde, krave, koze, ovce… Jezera i dio mora koji imaju, mater i ćaću, mlađu braću i sestre, služili su djeci, pravdi, vjeri, a nisu ginuli za neku imaginarnu političku ideju što je u tom trenutku bila Bosna i Hercegovina.

Sviđalo se to nekom ili, bilo mu politički štetno ili korisno, o HVO-u treba reći onako kako je bilo. Forsiranjem priče o HVO-u kao nekom tko je spašavao BiH i čija je to politička nit vodilja bila se pljuje u lice svim onim Hrvatima koji su sami stradali ili nekog izgubili tijekom rata. 99 od 100 njih danas, da se mogu ustati i čuti što se priča o HVO-u u kontekstu spašavanja BiH, hladno bi se vratili nazad u grob.

Politika je opet uspjela obezvrijediti jednu čistu hrvatsku priču. Jedini pokret otopora u Europi nakon Drugog svjetskog rata, vojsku koja je ratovala s pretečom ISIL-a i Alkaide, vojsku koja se oduprla četničkoj i JNA agresiji. Svoditi to danas na “ne bih se štel nikom zamerit” je najodvratnija ideja od svih odvratnih ideja nastalih u zagrebačkoj političkoj kuhinji. Onaj tko je to osmislio bi trebao znati da se ne valja igrati s pljuvanjem po mrtvim kostima. To uvijek, na ovaj ili onaj način, dođe na naplatu.

Ivan Crnjac l vecernji.hr