Pregled redakcije Klix.ba, preneseno uz kritički okvir
Nakon što je Milorad Dodik javno ponudio „zamrzavanje“ zakona NSRS pod uvjetom poništavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, Klix.ba je reagirao u maniri tipičnog terapeutsko-čaršijskog novinarstva — svedenjem kompleksnog poteza na psihološki motiv i pravnu paniku.
„Dodik se pokušava izvući od presude“ – i kraj analize
U Klixovom članku osnovna tvrdnja glasi:
“Dodik pokušava trgovati zakonima kako bi izbjegao kaznu.”
Ovo je srž njihove “analize”, koja preskače međunarodni kontekst, ignorira sve pravne prijepore oko Schmidtove funkcije te izostavlja geopolitičku dinamiku u kojoj se Njemačka sve više gura van regije. Uz to Klix ne prepoznaje retoričku i diplomatsku dubinu Dodikovog poteza.
Dakle, Klix u Dodikovom pozivu na dijalog ne vidi nikakvu simboliku, nikakav međunarodni manevar, nikakvu ozbiljnu strategiju – samo instinkt za preživljavanje, kao da se radi o sitnom političkom prevarantu koji pokušava zamazati oči vlastitoj publici.
Klix potpuno promašuje ključni aspekt Dodikovog narativa: presuda nije razlog za uzmak – ona je politička municija. U njihovom tekstu, Dodik izgleda kao lik koji se znoji pred zatvorskim vratima i nudi kompromis da ga ne odvedu. Nigdje se ne postavlja pitanje: Što ako on želi presudu, kako bi osporio sud, Schmidta i međunarodni mehanizam? Što ako mu presuda pomaže da “izvozi” narativ političkog mučenika, kako to već godinama koristi Orban, Erdogan, pa i neki akteri na Zapadu?
Klix ignorira da je Dodikov istup prvenstveno signal međunarodnim silama, a ne domaći monolog. Nema analize odnosa Francuske i Njemačke oko BiH, nema pitanja o pravnom vakuumu Schmidtovog mandata, nema osvrtanja na Mađarsku, nema šireg EU konteksta.
Za njih je sve to — smetnja u narativu.
Najdublji problem Klixove interpretacije nije samo površnost, nego funkcionalna zabluda:
Oni ne pišu da bi analizirali, već da bi umirili. Ne tumače stvarnost, nego filtriraju ono što njihova čitateljska baza želi čuti. Oni su Ramo Isak na aparatima. Njihova uloga nije medij, već psihološki servis za političku bazu. Zato svaki Dodikov potez mora biti smiješan, očajan, kukavički – jer sve drugo stvara nelagodu u narativu.
Klix ovom “analizom” nije pobio Dodika – nego je razotkrio vlastitu nemoć da misli politički izvan zadanih okvira. I to je ono što bi moralo brinuti njihovu publiku.
U vremenu kad se globalna igra mijenja, kada OHR gubi legitimitet, kada se međunarodna zajednica rekalibrira, najčitaniji portal na 23% BIH svojim čitateljima nudi infantilnu verziju događaja, kao da ih treba sačuvati od stvarnosti, a ne pripremiti za nju. Ma kakva god ona bila.
Kao što je nekad Hadžifejzović ljudima umjesto vijesti prodavao “rahat medijske lokume”, tako danas Klix umjesto analize prodaje čaršijsku mantru – da je Dodik glup, a Schmidt vječan. Svarnost je naravno potpuno obrnuta no napisati to, znači ne poslužiti šećer uz kavu. Raji u komentarima. A taman su ju zalili.
Merhametli nacija. Definitivno.
/POSKOK/
wpDiscuz
