U Sarajevu je sunce. Ili barem sijaju reflektori političke propagande. Zrak miriše na konačne presude – naravno, bez suda, ali s moralnim pravom “vascelog civiliziranog svijeta”, kako se to u Predsjedništvu voli reći kad netko iz EU zavrne nos na Dodika.
Njemačka i Austrija su, uz malo gunđanja i nekoliko rasklimanih sastanaka, odlučile zabraniti Dodiku da dođe u… gdje točno? U Beč? U Düsseldorf? U diskontu ga već ne žele, a sad ni u Palais Epstein. Sankcije, kažu, simbolične, ali “poruka je jasna”. Naravno da je jasna – Dodik ne smije u Europu osim kad dođe avionom iz Moskve preko Budimpešte u Pariz.
Jer ključ je u Parizu. Dodik to zna. Igra šah s maketama garnizona i diplomatskih garnitura. Francuska je još uvijek garant Dejtona – ne onaj garant koji vadi pištolj, već onaj koji piše saopćenja u pet paragrafa i nada se da će ga pročitati netko iz BBC-ja.
U međuvremenu, Sarajevo je odlučilo da je sada trenutak za moralno uzdizanje. Da, trenutak kad sve puca, kad Bošnjaci sve više mrze Hrvate, a Hrvati ih gledaju kao ljute partnere u propasti. E to je vrijeme kad je najvažnije – kazniti Dodika. Ne zbog čina, već zbog ideje. Jer ovaj put, gle ironije, možda on stvarno ima pravo da pita: “Je li Schmidt zakonodavac ili lik iz reklame za pivo?”
Dok Dodik provocira, Sarajevo traži njegovo uhićenje. Ne zato što je prekršio zakon – nego zato što se ne slaže sa zakonom koji je netko drugi napisao, usput, bez sabora, bez parlamenta, bez ijednog papira izdanog u BiH. Dakle, zakon kao akt političkog božanstva. I tko god ga spori – terorist!
U tom lunaparku pravne logike, Dodik ispada racionalniji od Schmidta. I naravno da je smiješno, ali i tragično. Jer dok EU glumi novu Ameriku, a Schmidt novog visokomoralnog Gandhija, sve se raspada – ne zbog Dodika, već zbog toga što je bošnjačka politika uvjerena da je državništvo u tome da ponižavaš Srbe i Hrvate, dok ti stranci pišu zakone.
Zar bi ijedna ozbiljna država, ako uopće želi biti država, dopustila da se unutar nje pokušava uhititi lider druge konstitutivne strane bez ijedne prave rasprave, bez pristanka, bez pokušaja dogovora?
Francuska to ne bi dopustila. Belgija bi dobila građanski rat. Ali u BiH, Sarajevo traži da se “uhiti kralj Flandrije”. Jer ovdje je sve moguće – dok je Schmidt tu i dok EU misli da može glumiti Ameriku sa štambiljem za zabranu ulaska u Šengen.
Ali najgore je to što ni njemački mediji više ne prenose ništa o Dodiku. On im je irelevantan. Schmidt još manje. Ovdje se vodi igra za domaću publiku – igra lažne državnosti i lažnog morala, u kojoj se sve više vjeruje da je zemlja spašena ako se Dodik ne može ukrcati na Lufthansa let iz Banjaluke.
I na kraju, istina: Dodik nije problem. Problem je što Sarajevo više ne zna što znači pokušati nešto riješiti sam, bez Schmidta, bez EU, bez Amerike. Problem je što ne shvaćaju da Europa više ne mari – osim možda Pariza.
A Pariz… Pariz još šuti. I gleda. Jer zna da će kad-tad morati reći – ili BiH kao zajednica naroda, ili BiH kao problem koji se više ne da sakriti čak ni iza bonova za sankcije.
A sada šok za Klixovce:
Jel toliki problem bio malo pogledati Macronov X nalog i shvatiti da je baš prije par dana tvitnuo na ćirilici u znak bliskosti srpskog i francuskog naroda?
Šta baš nema više niti jedan preživjeli građanski intelektualac u Sarajevu da malo pročita nešto o višestoljetnim povijesnim vezama Srba i Francuza?
I mislite da im ova scena s njemačkom ministricom natjeranom iz Banja Luke nije lako sjela?
Ugasite se Klix. Spasite BIH. Ugasite se.
Разговарао сам телефоном са председником @avucic. Разговарали смо о билатералним темама и направили пресек након његових недавних контаката у Бриселу. Поновио сам му своју жељу да Србија настави да напредује на свом европском путу.
— Emmanuel Macron (@EmmanuelMacron) March 30, 2025
/POSKOK/
wpDiscuz
