Postoji trenutak u političkom sazrijevanju jedne nacije kada shvati da joj nije neprijatelj onaj tko joj ne liže ranu, nego onaj tko je godinama šuti. U hrvatskom slučaju – to je HDZ.
Godinama šuti o Hrvatima u BiH, dok ih SDP, ni kriv ni dužan, iz čista mira – počinje shvaćati. To je najvažniji i jedini teren na kojem se može dobiti HDZ. Ako lijeve stranke urade ono za “dijasporu” što HDZ nije umio. Ako im vrate pravo glasa koje im je HDZ dokinuo barem u BIH dok bi milijuni iz dijaspore imali drugačiji tretman u Saboru, nešto kao dom lordova u UK, HDZ bi prestao biti “stranka koja čuva Hrvatsku”. Čuva da. Za nove gospodare izvana.
Ono što se ovih dana odvija u tišini političkih programa SDP-a, bez folklora ali uz obilje svećeničkih blagoslova no bez plavih i crvenih kravata, više nalikuje državničkoj viziji nego ijedna izjava koju je HDZ zadnjih 20 godina pustio kroz zube.
Ne, nisu to nikakve pjesme o suživotu. To je hladna, operativna politika utjecaja.
To je ideal Hrvatske kao suvereni akter. Ne kao posjetitelj na godišnjoj misi u Tolisi. Projekt se radi odavno a prema davnoj viziji Zorana Milanovića.
Prvi znak promjene dolazi iz gospodarskog smjera. U prijedlogu SDP-a, firme iz RH koje surađuju s firmama iz hrvatskih županija BiH dobivale bi dodatne bodove na javnim natječajima. Bez obzira na nacionalnost vlasnika tvrtke. Bitno je samo da veza s Hrvatskom postoji. Da roba ide. Da se posao vrti. I da taj upošljava hrvatske državljane s prebivalištem u BIH.
Usto, firme koje zapošljavaju djecu HVO-a, HV-a, veterane – još nekoliko bodova. Na natječajima višemilijunske vrijednosti upravo bi tih par bodova moglo presuditi pobjednika. Gro novca i dalje ostaje u Hrvatskoj ali tvrtka koja potiče obrte i povratak te ostanak Hrvata u BIH dobila bi mrvicu. Sasvim dovoljno da se time zauvijek završi s donacijama iz RH. Jeftina radna snaga i več postojeći obrti Hrvata u BIH svakako će biti zanimljivi budućim ponuđačima i sudionicima na natječaju. A kontakti će se uspostaviti silom zakona.
Nije to ništa novo u ekonomskim politikama. To je stara UK škola širenja utjecaja. Koju je netko u Zagrebu konačno pročitao. Nema više sentimenta. Samo račun.
To HDZ nikad nije ponudio jer bi to tražilo rad. A HDZ ne radi. HDZ vlada.
Sljedeći udar dolazi na kulturološku lazaricu: novac za “kulturne” projekte.
Nema više treće obnove istog muzeja. Nema više tamburaša s USB sticka. Novac ide – porodiljama. Očevima. Onima kojima je obitelj ideal a mnogo djece na guvnu najljepša okućnica. Nema para za diple i gusle. Pare idu za one koji će sami zaraditi sebi za diple, gusle ili novog Teslu. Za djecu novih generacija. Ne u Hrvatskoj. U BiH. Hrvatska želi stvoriti takav biološki bazen u kojoj materi iz Livna ili Posušja Zagreb neće uzimati sva tri sina u “janjičare”. Od pet sinova dovoljna su dva. Tri ostaju da se kuće na didovini.
Hrvatica u Mostaru, Livnu, Kiseljaku – imat će ista porodiljna prava kao i Hrvatica u Našicama. Ne jer joj se smilovao ministar, nego jer je to – strategija opstanka. Kad kažemo ista ne kažemo novčano ista. Vrijednosno ista. Jer je potrošačka košarica u BIH niža.
Neće više obitelj morati napuštati BiH da bi preživjela. Ostat će tamo. Rađat će tamo.
I imat će pravo. Jer nije identitet ono što vičeš, nego ono što nosiš – i di nosiš.
I dok HDZ spava, SDP je analizirao gdje griješe s dijasporom. Pedeset kolumni Poskoka bile su dovoljne da shvate. HRT i HRHB ulaze u otvoreni savez. Sad će Bošnjaci reći ovo je aneksija. Stani komšijo. Ovo i tebi para u kuću dolazi. Bogatiji Hrvat bogatiji i Bošnjak. I dobro svima.
Ide se i u obranu medijskog suvereniteta.
Digitalna osovina Metković–Mostar. U Metkoviću će biti hrvatski nacionalni informacijski centar za dijasporu. Neka vrsta instituta za medijsko planiranje i odnos Hrvatske s vanRH Hrvatima. Zašto Metković? Blizina aerodroma u Mostaru. Hitni studijski projekti. Edukacija novinara HBTV. Sve ono što Sanel Kajan mrz. I prezire.
Dva nova studija. Kvaliteta sadržaja. Obrazovni program. Izgradnja nove zgrade HRT BIH na granici između Čapljine i Metkovića. Jedinstven projekt u svijetu. SDP želi uložiti u medijsko opismenjavanje Hrvata ali ne kao do sada, slanjem novaca koji potom nestaju. Gro ljudi na ovoj TV kući u suvlasništvu FBIH i RH bit će iz Hrvatske i ova TV producirat će nacionalni program za BIH a u sklopu nje stvara se nova infrastruktura za HRT potrebe u Dalmaciji. Jedna zgrada radit će dva važna projekta. Dalmacija više neće bit “Onaj kraj iz kojeg dolaze festivali i regionalne vijesti nego sukreator nacionalnog programa HRT-a. Ideja je da barem jedan udarni politički talk show na HRT dolazi upravo iz ovog studija.
TV kuća koja se ne priča o prošlosti, nego gradi poziciju u sadašnjosti. TV kuća koja će biti najgledanija u BiH. I neće to više biti samo “hrvatski sadržaj”. Bit će to – dominacija. Cilj je naravno širenje hrvatskog utjecaja onako kako Turci i Arapi preko svojih medija šire svoj. Obrana Juga Hrvatske od kulturne turkizacije.
Ali prava bomba dolazi iz – Posavine. Zaboravljene, pogubljene, istjerane.
SDP planira agrarni program za Hrvate u RS-u. Da, dobro ste čuli. Suradnja s vlastima RS-a, da bi se mladim Posavljacima iz Slavonije omogućio povratak na djedovinu. Ne povratak kući – povratak zemlji. Da ju osjete. Da shvate da to što je u RS ne znači da nije u BIH. I da je to i dalje njihova zemlja. Kudikamo slobodnija nego neke zemlje Hrvata u FBIH.
Zemlja se neće vraćati političkim parolama, nego traktorima. Poticajima. Ugovorima.
Srpska će imati koristi. Ali i Hrvati. I Hrvatska. I to više nije diplomacija – to je geopolitika.
I sad ono najvažnije: Zašto o ovome HDZ nikada nije razmišljao?
Zato što im nikada nije bilo ni stalo. Osim na dane kad lijepe plakate Dragana Primorca uz cestu. Na nelegalnim billboardima. Jer za njih su Hrvati u BiH – misa, misa, misa, smotra, klapa, misa. Svijeće. Cvijeće. Komemoracija.
Dosadno za popizdit.
Dok su drugi narodi gradili utjecaj, HDZ je gradio binu. Dok su Mađari ulagali u Baranju, Turska u Sandžak, Srbija u Crnu Goru – HDZ je slao izaslanike s cvijećem. I očekivao da narod preživi. Bez kruha. Bez infrastrukture. Bez sustava. Obesmišljen. Stid nas je bilo takve Hrvtske. A i nas samih. Pozdrav Anti Jelaviću dok ovo čita. I dalje nas je sram što njegovo ime nitko ne spominje, Zbog OHR-a izbrisan čovjek od prava na postojanje. Uz kolektivnu šutnju BH Hrvata.
A sad SDP najavljuje ono što HDZ nije znao ni pomisliti – da su narodi živi samo dok ih netko vodi kao narod. A ne kao tamburaški orkestar.
Zato se nemojte čuditi ako SDP, od svih ljudi, uđe u prostore koje je HDZ napustio.
Ako napravi više za Hrvate u BiH bez ijednog plakata. Ako pokrene povratak Posavine bez ijednog pljeska. Ako rodi – bez da viče.
I ako prvi kaže naglas ono što svi znamo: Hrvati u BiH ne trebaju zaštitu. Trebaju pravo. Zemlju. Medije. Djecu. I – šansu.
Ivan Sh l Poskok
wpDiscuz
