Knjiga Miroslava Tuđmana “Druga strana Rubikona/Politička strategija Alije Izetbegovića”, koja je objavljena prije nekoliko mjeseci, izazvala je žestoke reakcije u Bosni i Hercegovini, isključivo na osnovu brojnih intervjua koje je Tuđman-junior davao uoči izlaska knjige.
U svom ambicioznom radu, čiji je cilj bio demaskirati “dvoličnu politiku” Alije Izetbegovića, ali i opravdati politiku svoga oca Franje Tuđmana, prije, tijekom i nakon rata u Bosni i Hercegovini, autor na preko 400 stranica donosi obilje dokumenata, tajnih pregovora, stenograma… od kojih se neki po prvi put predstavljaju javnosti.
Jedan od najzanimljivijih dokumenata u Tuđmanovoj knjizi je dnevnik Šeika Anwara Shabana, Egipćanina koji je bio ideolog mudžahedinskih jedinica tokom rata u Bosni i Hercegovini. Šeik Shaban, koji je istovremeno bio i šef Islamskog centra u Milanu, zajedno sa još četiri državljanina arapskog porijekla, ubijen je u prosincu 1995. godine na punktu HVO kod Žepča.
Tom prliikom je zapliijenjen njegov dnevnik kojeg je svakodnevno ispisivao i u kome se, pored ostalog, nalaze njegove bilješke sa razgovora koje je pred kraj rata vodio sa svojim suborcima, mudžahedinima, ali i sa bošnjačkim vojnim i civilnim zvaničnicima, uključujući i Aliju Izetbegovića i komandanta Armije BH Rasima Delića.
UBOJSTVO NA PUNKTU HVO-a U ŽEPČU
Zaplijenjenu dokumentaciju su obavještajne strukture HVO-a, na čijem je čelu tada bio današnji povjesničar, dr. Ivo Lučić, proslijedile Sigurnosno-izvještajnoj službi(SIS) Hrvatske kojoj je šef bio upravo Miroslav Tuđman. Dokument-dnevnik se nalazi u Arhivu protuobavještajne agencije Hrvatske.
Razgovori na kojima je sudjelovao Šeik Shaban (kao i vojni zapovjednik odreda “El Mudžahid” Abu Mali), vođeni su nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i u njima su sa sugovorniciima raspravljali o sudbini i statusu mudžahedina nakon uspostave mira.
Iz ovih dnevnika jasno se vidi, piše Miroslav Tuđman, da su “mudžahedini Daytonski mirovni sporazum primili kao izdaju borbe za islam, kao poniženje i okupaciju”.
Podsjetimo, u Daytonu su se vlasti Bosne i Hercegovine obavezale da će u roku od tridset dana svi strani borci napustiti terotoriju zemlje.
Jedan od mudžahedinskih lidera, izvjesni Hamza, kako je u svom Dnevniku zapisao Šeik Shaban, to odluku ovako je komentirao:
” Prije svega, istjerivanje iz Bosne predstavlja veliko poniženje za Muslimane. Mi želimo mučeništvo i marljivo tragamo za njim u ovoj zemlji. Dopustite da se suprotstavimo svim nevjernicima, i Bog će bit sa nama…Nećemo otići (iz zemlje), niti predati naše oružje”.
Drugi mudžahedin na istom sastanku, koji je, kako piše Tuđman, prethodio njihovom susretu sa Alijom Izetbegovićem, kaže:
POHVALE KOMANDANTA SAKIBA
“Mi ovamo nismo došli u potrazi za slobodom, niti da budemo plaćenici, nit dobrovoljci. Nas je ovamo dovela doktrina pomaganja muslimanima, to je obaveza koju imamo prema bilo kojoj skupini muslimana svugdje u svijetu.
Sastanku sa delegacijom mudžahedina je sudjelovao i izvjesni Sakib. (Ne zna se je li riječ o Sakibu Mahmuljinu, komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, kojem se pred Sudom BIH sudi za zločine mudžahedina počinjene u zoni odgovornosti Trećeg korpusa, prije svega nad Srbima u Vozući).
Sakib je, kako navodi pisac Dnevnika, “izrazio mišljenje da su prethodne četiri godine dale više za Islam nego prethodnih 100 godina. Islam se čvrsto ukorijenio u ovoj zemlji. Izrazio je mišljenje da su tokom ovog perioda ljudi išlu u džamiju više nego kada ranije”.
Čelni ljudi, zapovjednici “El Mudžahida” bili su u dilemi kakav će stav u vezi sa njihovim ostankom u BiiH imati Alija Izetbegović, kojeg oni nazivaju IZET- ALI. Jedan od njih kaže:
“Vjerovatno će se Ali složiti i ostaviti nas netaknutim kao postrojbu, ali on provodii politiku Sjedinjenih Država. Nadamo se da ćemo biti dovoljno kompetentni da ga večeras uvjerimo da zauzme naše stranu u sučeljavanju sa tim ljudima”.
Arapski borci su jedinstveni u svom opredjeljenju da, unatoč sporazumu iz Daytona, ostanu u Bosni i Hercegovini. “Ako napustimo vojnu jedinicu, skrit ćemo oružje. Ako nas protjeraju iz Armije, nastavit ćemo sa svojim misionarskim radom”. Oni zaključuju da njihova misija u BiH nije zaršena uspostavom mira jer “ostalo nam je da svedemo račune sa Britancima, Hrvatima i Amerikancima”.
Mudžehedinsko vodstvo izražava nadu da će vlasti u Sarajevu imati razumijevanje za njihovu odluku da ostanu u BiH. Jedan od njih kaže:
“Možda će nam oni ponuditi da se uključimo u civilni život. Ja držim da su male šanse da Arapi budu protjerani dok je tu ALI IZET… Ali je bio u zatvoru zbog Islama, mi smo na to isto spremni…On ne bi trebao razmšljati o našem raspuštanju. Svaki bi se mudžahedin trebao žrtvovati za vjeru…”
RASIM DELIĆ: “HVALA ŠTO STE POSIJALI SJEME ISLAMA”
Na sastanku sa mudžahedinskim liderima održanom krajem 1995. godine u Zenici Rasim Delić, komandant Armije BiH, odaje im priznanje za zasluge koje imaju ne toliko na borbenim linijama, nego na širenju Islama:
“Svjesni smo uloge koju ste učinili ovoj zemlji. Svjesni smo oživljavanja Islama koje proživljava narod. Bogu hvala, sjeme je posijano. To niko ne može izbrisati. Treći je Korpus najsnažnij primjer snage kojom vjera može prodrijeti u vojsku. Ali, vojne jedinice su, bez izuzetka, ispred civila kada je riječ o religioznim pitanjima. To niko ne može oduzet bošnjačkom narodu”.
Pisac Dnevnika Šeik Anwar Shaban, često nije navodio puna imena sugovornika, koristio se nadimcima, ili samo inicijalima, pa nije jasno ko je “Predsjednik stranke i naciionalne sigurnosti” koji se mudžaheinskim liderima, po njegovim bilješkama obratio sljedećim riječima.
“Želim jednostavno izraziti svoje pohvale vašoj vojnoj postrojbi. Uvijek ste nam dobro došli. Došli smo do tačke na kojoj se sada nalazimo. Sporazum je zaključen pod pritiskom Sjednjeniih Američkih Država i Zapada. Žalimo što su stvari otišle suviše daleko. Siguran sam da mnogi civili žale što vojna postrojba više ne postoji. Budite sigurni da ćemo vam dati zaštitu-onima koji ostaju i onima koji odlaze. Ono što će se na neki način dogoditi jeste predaja oružja uz službenu dokumentaciju”.
Miroslav Tuđman u svojoj knijzi vjeruje da su ovo riječi Aliije Izetbegovića- Izet Alija, kako su ga zvali mudžahedini.
P. S. Što se dalje, nakon rata, dešavalo sa islamskim borcima u Bosni i Hercegovini, uglavnom je poznato. Jedan mali broj njih napustio je našu zemlju, a mnogo veći ostao živjeti u BiH i nastavio “civilni život”. Mnogi od njih su se oženili Bošnjakinjama i tako osigurali državljanstvo BiH. Nakon jedanestog septembra 2001., kada je BiH postala članica globalne antiterorističke koalicije, državna istražna komisija je utvrdila da je 750 stranih državljana, od čega uglavnom oni arapskog porijekla, nezakonito dobilo državljanstvo BiH. U koordiniranoj operaciji dodjele državljanstava sudjelovali su najodgovorniji ljudi, bošnjački kadrovi, u ministarstvima pravde, unutarnjih poslova, obavještajne zajednice, vojske…
(Priredio: S.Avdić) l Slobodna Bosna
wpDiscuz