Hladni dani dolaze a većina će nas prespavati ovaj zimski san dok neke budnost tijela i duha ne veže za trenutno godišnje doba nego moć organizma vuku iz svakodnevne rutine koju samo sport može udahnuti u čovjeka.
Mjesto: Sjeverni Logor; za neupućene: nalazi se u sklopu univerzitetskog kampusa Džemal Bjedić.
Recimo da ste zainteresirani ušli u potpuno praznu dvoranu za sportsko penjanje, ugledali ste „kamene figure“ pričvršćene na zidove od drvenih oplata od kojih neki imaju čudne i oštre nagibe.
Jedne figure nalikuju ušima, druge džepovima a treće nisu veće od nokta.
Priđete bliže zidovima i primjećujete na nekim kamenim figurama ispupčenja i izbočenja, još i dva kajaka koji vise sa otvorenog potkrovlja dvorane privezani dvama konopcima.
Dvorana je hladna i prstima vam bridi hladnoća, najednom netko uđe, momak u svojim dvadesetima , iza njega djevojka od osamnaest a vrata je zatvorio čovjek od svojih pedeset godina; svi su nosili ruksake na leđima i nestali iza zavjese garderobe blizu vrata.
Jedno za drugim presvučeni u trenirke iziđu odatle i stanu se razgibavati a nakon toga se nožnim prstima i rukama osove na one figure na zidu.
Ubrzo se vrata sale opet otvaraju i prostorija od onako hladne i tihe postaje toplija i ispunjena glasovima, smijehom, gdjekud možeš čuti kako su jednom penjaču počeli popuštati prsti pa je stisnuvši zube procijedio krik nezadovoljstva i zvuk pada na strunjaču odakle se digao već spreman za novi uspon.
Svi do jednog iskusnog penjača više nalikuju na plesače po ritmu u kojem se ruke i noge elegantno spajaju i razdvajaju dok im se kukovi uvijaju prema zidu.
I dalje gledaš uokolo i ne znaš kako bi počeo; lako je reći „oponašaj“ dok pratiš kako s jedne strane, na zidu djevojka od petnaest godina jednom rukom visi o hvatu veličine dječjeg uha u kojeg je jedva ugurala jagodice dva prsta sa kukovima blizu prevjese (zid sa oštrim nagibom pod kutem manjim od 90) koje ljuljanjem sprema na skok naviše u još nezgodniji položaj a s druge vidiš kako se na ravnijoj strani zida susreću oni što „priječe“ sa onima što penju „smjerove“( prvi penju horizontalno najčešće zbog izdržljivosti a drugi savladavaju vertikalni „konkretnije zadan smjer sa točno određenim hvatovima koje smije koristiti).
Netko primjećuje tvoj zbunjen izraz lica, ostavlja svoj trenažni proces i prilazi. Upoznaje te se i predloži ti da se prvo popenješ vertikalno tako da se hvataš za bilo koju „figuricu“ (grif ili hvat).
Ako nemaš artritis do vrha te ravne drvene ploče došao si bez puno problema i s visoka mu se smiješ „zar je to to“ ali oni iskusniji te već šalju na sljedeći zadatak; Sada se smiješ rukama i nogama osoviti na označene sitne grifove (figurice na zidu u obliku npr. vrlo malog grla boce ili vrlo male kroasane) i premještati ih na također označene grifove u vertikalnom smjeru sve dok se spojenim rukama ne zadržiš na „topu“( grif što u vertikalnom smjeru označava vrh koji se treba osvojiti tj. Popeti se do njega i držati ga s obje ruke tri sekunde.)
Nakon što si se bez po muke popeo maloprije ni na ovaj zadatak ne gledaš sa prevelikim respektom. Stopala si postavio na sitne grifove a ruke spojio na grif u ravnini svog pupka, čuješ kako se penjači smiju tvom entuzijazmu i krećeš da im dokažeš svoju spremnost i da ih „opereš“ svojim usponom.
Kako si pružio ruke naviše ka sljedećem označenom grifu čuješ iza leđa podstreh, navijanje. Neki ti daju upute i stoje na strunjači spremni da te uhvate ako se oklizneš ili izgubiš snagu.
Uspio si jedva dohvatiti taj sljedeći hvat i onda noge dolaze na red no ne znajući tehniku krenuo si krivom nogom i izgubio ravnotežu, stisnuvši hvat koji nije zadan u smjeru i odustao skočivši na strunjaču.
Onaj netko tko ti je isprva prišao tapša te po ramenu govoreći ti da budeš strpljiv. Rekao ti je da ruke držiš ispružene kada god možeš jer tako ih manje opterećuješ zatim da kukove držiš što bliže zidu i prije svega da imaš strpljenja sa samim sobom pogotovo ako se dugo ili nikada nisi ozbiljnije bavio sportom.
Potrebno je imati ujednačeno rastezanje, prije i poslije treninga da bi spremnije penjao ali i da bi spriječio mogućnost ozlijede.
Nakon svega taj netko ti je rekao da se usred sve posvećenosti i borbe sa svojim strahovima sjetiš i uživati u dobrom društvu koje penjači iz „Alpinističko sportsko penjačkog kluba Neretva“ priušte svim ljudima dobre volje.
Pridružite nam se. Ubijte zimu u sebi.
M.Beus l ASPK NERETVA