Svjedočeći u obranu Radovana Karadžića, bivši pripadnik policije BiH izjavio je danas pred Haškim tribunalom da je granatu na sarajevsku pijacu Markale, u zimu 1994., ispalila Armija BiH, po nalogu Alije Izetbegovića, prenosi agencija Beta.
Pod pseudonimom KW-586, skrivenog lika i elektronski izmjenjenog glasa, svjedok je izjavio da je kao pripadnik specijalne jedinice Biseri, 1992-94 godine, bio u osiguranju Predsjedništva BiH koje je zasijedalo u zgradi Narodne banke u Sarajevu. Karadžić je u sudnici citirao dokument vlasti BiH, kao potvrdu da je svjedok zaista bio u jedinici Biseri.
KW-568 je tvrdio da je imao priliku da čuje što su predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, njegov sin Bakir, poglavar Islamske vjerske zajednice BiH reis-ul-ulema Mustafa Cerić i drugi službenici govorili na sastancima. Izetbegoviće i ostale svjedok je optužio da su planski izazivali civilne žrtve u Sarajevu, uključujući pijacu Markale, i u Srebrenici, da bi optužili bh. Srbe i iznudili vojnu intervenciju NATO u korist muslimana.
“Najsnažniji utjecaj” na Izetbegovića, po svjedoku, imao je reis-ul-ulema Cerić. Izetbegovićev glavni cilj bila je da se isposluje intervencija Zapada na strani muslimana “izazivanjem masovne patnje” u Sarajevu i Srebrenici, provociranjem Srba da uzvrate vatru na civilne objekte, uključujući bolnice.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik njenih oružanih snaga, Karadžić (68), optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperiranjem i genocid nad oko 7.000 srebreničkih muslimana.
KW-586 je posvjedočio i da je čuo Izetbegovića i vjerskog poglavara Cerića kako razmatraju “šta bi se dogodilo ako bi granata pala na Markale”.
Poslije par dana, 5. veljače 1994, to se i desilo, izjavio je svjedok, tvrdeći da je ABiH ispalila granatu na Markale iz rejona sela Mrkovići i da je to, po naređenju generala ABiH Sefera Halilovića, učinila jedinica generala Mustafe Hajrulahovića zvanog Talijan.
Po optužnici protiv Karadžića, u prvoj eksploziji jedne minobacačke granate na Markalama, 5. veljače 1994, ubijeno je 66 osoba, a više od 140 građana je bilo ranjeno, podsjeća Radiosarajevo.ba.
“Alija je rekao (generalu ABiH) Seferu (Haliloviću) da to treba uraditi, a Sefer se okrenuo ka Talijanu i rekao: ‘Talijan će to'”. U prvom pokušaju, granata je pala blizu pijace, a zatim je, za novi pokušaj, čekano da na osmatračkom položaju UNprofora bude ista posada, s kojom je postojao dogovor da ‘ne broje naše granate'”, objasnio je svjedok.
U proljeće 1994, po izjavi KW-568, Izetbegović i reis-ul-ulema Cerić su se sreli sa zapovjednikom 28. divizije ABiH u Srebrenici Naserom Orićem i naložili mu da organizira napade na okolna srpska sela kao bi “isprovocirao Srbe” da odgovore, naglasivši da “žrtve nisu bitne na putu Svevišnjeg”.
Svjedok je, po vlastitim riječima, uskoro čuo da je Srebrenica granatirana i da je moguće da su granate ispalile muslimanske snage. U unarkrsnom ispitivanju, tužiteljica Caroline Egerton je svjedokov iskaz nazvala višestrukom teorijom zavjere, tvrdeći da je on sve izmislio kako bi se dodvorio “onima koji ga sada štite”.
“Jok, ne, možete tumačiti kako hoćete. Što sam rekao, rekao sam istinu”, uzvratio je svjedok, javlja Beta.
On je potvrdio da nije bio Izetbegovićev tjelohranitelj i da nije stalno bio uz njega, ali je ostao pri iskazu da je mogao čuti što se pričalo na sastancima Predsjedništva BiH.
“U podrumu banke oni nisu to krili od mene, valjda su imali povjerenja u mene”, rekao je. “Znam što sam vidio na sastancima; šta se poslije dešavalo na izvršenju tih zadataka, ja ne znam jer nisam bio prisutan.”
Nazivajući njegovu priču “čistom izmišljotinom”, zastupnica optužbe je podsjetila svjedoka da je u vrijeme prve eksplozije na Markalama general Halilović već bio smijenjen i “nije ni bio u ABiH”. KW-586 je odgovorio da je Izetbegović “pod pritiskom smijenio Sefera, ali ga nije izbacio iz Armije”.
Vjerodostojnost svjedoka tužiteljica Egerton je rušila i sugerirajući da se on nije javio Tribunalu da svjedoči na procesima generalu Haliloviću i Naseru Oriću, iako je živio u obližnjoj Belgiji. KW-586 odgovorio je da “o ratu nije želio da priča”, zato što je vjerovao da je u ratu postojala “ravnoteža.”
Naveo je da je samo želio da “dođe sebi”.
Svjedok je istakao da se odlučio progovoriti tek kad se vratio u Sarajevo i vidio da “ista banda vlada, kao da je još rat”, a da “drugi odgovaraju” za ono što je ta vlast učinila.
“Vrlo teško je nešto reći protiv svoga, ali nekada se mora”, kazao je svjedok, dodajući da “svatko treba odgovarati za svoje zločine”.
KW-586 izjavio je da je 2000. želeo da dođe u Hag i “da izjavu protiv one bagre tamo”, kao i da se “dosta ljudi” u Sarajevu slaže s njim, ali da se “plaše represije”.
wpDiscuz