Svijet ima 21 milijun robova: Mnogi rade zbog dugova svoje obitelji

Brazilski glumac Wagner Moura, poznat po ulogama u filmovima ‘Elitna postrojba’, ambasador je Međunarodne organizacije radaGoodwill za pitanje ropstva.
Moura se prisjeća kako je kao dječak, koji je odrastao u jednoj od najsiromašnijih regija Brazila, navikao gledati bogatije obitelji kako uzimaju djevojčice iz siromašnijih obitelji k sebi i odgajaju ih kao svoje.
“Mnogi su to smatrali činom milosrđa. Ali tek puno kasnije sam uvidio o čemu je bila riječ: ove mlade djevojke, koje bi cijelog dana obavljale kućanske poslove u zamjenu za hranu i krov nad glavom, bile su moderne robinje.”

U svijetu danas postoji 21 milijun modernih robova. Većinom je riječ o ženama i djevojčicama koje se, u jednakoj mjeri, skrivaju u bogatim i siromašnim obiteljima. Sedam posto današnjih robova živi u Sjevernoj Americi i u EU-u.
Od trgovine ljudima do seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja i tjeranja da rade u privatnim kućanstvima, poljoprivredi, ribarstvu, građevinarstvu i proizvodnji, moderno ropstvo nije tek zločin, nego predstavlja i velik posao.
Procijenjuje se da robovi godišnje svojim ‘vlasnicima’ zarade 150 milijardi ilegalnog profita.
Korijen ovog problema krije se u siromaštvu, kao i nedostatku svijesti o postojanju ropstva, i to u jednakoj mjeri od strane žrtava kao i šire publike. Prisilni rad utječe na najranjivije i najmanje zaštićene ljude, čime se stvara začarani krug siromaštva i ovisnosti.
Žene, migranti smanjenog znanja i mogućnosti rada, djeca, skupine domorodaca i druge grupe koje proživljavaju diskriminaciju, u različitim omjerima žrtve su modernog porobljavanja.
Uz to, mnogi sebe i ne smatraju robovima, jer odrađuju dug svoje obitelji koji se prenosi već generacijama s koljena na koljeno, ili je služenje u tuđem domu od zore do sumraka jedino što su tijekom života radili i na što su navikli.
Istodobno, zapadni svijet jede namirnice koje su prikupili moderni robovi i nosi odjeću koju su im oni sašili, bez da znaju išta o tome.

Treba iskorijeniti siromaštvo i educirati javnost

Kako bi se borili protiv ropstva, dakle, moramo se prvo pozabaviti pitanjem siromaštva i poboljšati socijalnu pravdu kako bi svi imali pravo na jednake mogućnosti.

“Trebamo robusne zakone koji se moraju provoditi, inspekcije, društvenu odgovornost koju moraju dijeliti i poslodavci i potrošači, rehabilitaciju žrtava i strože kazne za one koji se pokažu krivima za porobljavanje ljudi. Brazil je pravi primjer za to. U posljednjih 20-ak godina u zemlji je došlo do velikog pozitivnog pomaka u borbi protiv ropstva, i to pomoću snažnih politika i usklađenog djelovanja, te je primjer kojem se trebamo diviti”, napisao je Moura.
Jedan od najučinkovitijih alata u brazilskim naporima da iskorijene ropstvo je registar kojeg je sastavila vlada, a u kojem su navedeni individualci i tvrtke koje su ‘zapošljavale’ robove.
Oni na ‘prljavoj listi’, kako zovu registar, dobivaju kaznu i ostaju na popisu minimalno dvije godine, tijekom kojih nemaju pristup nikakvim javnim sredstvima. A prije nego ih se ukloni s popisa, moraju dokazati da više ne koristerobove.
‘Prljava lista’ je privremeno suspendirala nakon što je to zahtijevala velika poslovna grupa, a udruge i skupine koje se bore protiv ropstva zalažu se da se registar vrati u uporabu čim prije, jer bi njegovo potpuno micanje predstavljalo veliki korak unazad u daljnjim naporima za oslobođenje svih modernih robova.
Međunarodna organizacija rada u međuvremenu lansira kampanju pomoću koje želi navesti barem 50 zemalja da do 2018. godine ratificiraju novi protokol kojim bi se borili protiv ropstva. Njime ne samo da bi kažnjavali robovlasnike, nego bi se pokušalo spriječiti i pojavljivanje ropstva, piše Guardian.