BiH ni nakon upućene urgencije za izručenje generala Armije BiH Sakiba Mahmuljina nema nikakve povratne informacije od Turske, a pravni stručnjaci navode da je domaćim institucijama ostalo još samo da se obrate Interpolu koji bi se obratio turskim organima i zatražio od njih konkretne odgovore nalazi li se osuđeni za ratne zločine nad Srbima nalazi u toj zemlji i zašto ga ne deportiraju.
Ministar pravde u Vijeću ministara BiH Davor Bunoza (HDZ BiH) rekao je polovinom lipnja da je potpisao urgenciju da se postupi po molbi Suda BiH u vezi s izručenjem nekadašnjeg zapovjednika Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakiba Mahmuljina, piše u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije.
“Koliko je meni poznato, zahtjev je otišao u posljednjih 15 dana, potpisao sam i mislim da je otišlo”, rekao je tada Bunoza. U njegovom resoru navode da i dalje nemaju nikakve povratne informacije od strane Turske.
“U vezi s predmetom ‘Sakib Mahmuljin’ u ovom trenutku, ni nakon upućene molbe, a zatim i urgencije za izručenje, nemamo nikakvu povratnu informaciju od nadležnih tijela Turske”, kazali su za Glas Srpske u tom ministarstvu.
Pravni stručnjaci s druge strane navode da je još samo jedna mogućnost BiH na raspolaganju ostala kada je riječ o izručenju Mahmuljina domaćim vlastima.
“Jedina preostala adresa koja je na raspolaganju BiH, nakon upućenih molbi, urgencija jeste da se obrate Interpolu i da u obrazloženju njima navedu da Turska ignorira sve njihove molbe i zahtjeve. Jedino na taj način moguće je da Interpol preuzme konkretne aktivnosti i traži odgovore od Turske”, kazao je odvjetnik Miodrag Stojanović.
S druge strane navodi i da se postavlja pitanje je li BiH u ovom trenutku sigurna da se Mahmuljin nalazi u Turskoj.
“Tko kaže da je on u ovom trenutku u Turskoj? Najavljeno je da on ide tamo na liječenje. Sjeo je u avion i otišao tamo. Ali oni mogu kazati da se on tamo ne nalazi, odnosno da nije evidentiran”, rekao je Stojanović.
Postoji i varijanta “B”, naglašava on, da Turska kaže da je on tamo, da je evidentiran, ali da neće da ga isporuče, ali bi usput trebalo da navedu iz kojih to razloga neće uraditi.
“Oni trenutno ignoriraju BiH i jedina preostalo rješenje institucijama BiH jeste da se obrate Interpolu i da traže nekakve mjere prema Turskoj, ako imaju dokaz da je on tamo”, zaključio je Stojanović.
Sud BiH je krajem travnja izrekao Mahmuljinu pravomoćnu zatvorsku kaznu od osam godina zbog zastrašujućih zločina nad zarobljenim srpskim civilima, sanitetskim osobljem i vojnicima na području Ozrena i Vozuće 1995. Godine počinili pripadnici zloglasnog odreda „El-Mudžahidin“.
Odred „El-Mudžahidin“, sastavljen od boraca iz afričkih i azijskih zemalja, u ljeto 1993. godine priključen je – potpisom haškog osuđenika generala Armije RBiH Rasima Delića – Trećem korpusu Armije BiH. Odred je bio aktivan u srednjoj Bosni, u sukobu s Hrvatima, te zatim sa Srbima. Do kraja rata, taj odred počinio je brojne zločine koji se prije svega ističu svojom krajnjom morbidnošću i ritualnošću, od lakših zločina poput devastiranja franjevačkog samostana u okolici Travnika i učenja ezana s crkvenog oltara, do teških zločina poput odsijecanja glava i nosanja tih glava kao trofeja i strašila po “nevjerničkim” selima.
Sakib Mahmuljin i oni koji brane i branili su njegova nedjela, kažu kako on nije znao za zločine mudžahedina. Sud je pak kazao kako je Mahmuljin „imao razloga da zna i da je znao da se njegovi podređeni pripadnici spremaju počiniti djela nečovječnog postupanja prema zaštićenim osobama, odnosno da su krivična djela već počinili, te je propustio da poduzme nužne i razumne mjere da iste spriječi da ista počine, odnosno da ih kazni nakon što je dobio informacije da su njegovi podređeni počinili krivična djela“.
Sami mudžahedini tvrdili su kako su “vjerovali (smo) samo komandantu Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu, pošto je bio pravi musliman i Izetbegovićev čovjek” (iskaz prevoditelja odreda Aimana Aiwada na suđenju Rasimu Deliću). Kada su nakon rata, zbog međunarodnog pritiska, mudžahedini morali napustiti BiH, general Rasim Delić im je na oproštajnom druženju u Zenici prenio „selame od našeg predsjednika Alije Izetbegovića“ ističući da, „kada je riječ o predsjedniku Izetbegoviću i komandi Armije BiH, niti smo zaboravili, niti ćemo zaboraviti sve ono što ste učinili za narod BiH. Ja nikada nisam skrivao da ova jedinica postoji, da je to jedinica Armije BiH, da je u sistemu rukovođenja i komandiranja Armije BiH“, dok im se Sakib Mahmuljin obratio ovim riječima:
„Došli ste u borbi na Allahovom putu pomoći muslimanima Bosne. Vaš dolazak je potpuno opravdan. Odlazite svojim kućama u dalju borbu na Allahovom putu. Kao jedna od najboljih jedinica Armije BiH i Trećeg korpusa, izvršili ste, uz Allahovu pomoć, sve postavljene zadatke, ali i zadatke učvršćenja vjere na ovim prostorima. U Bosni su sada ojačani korijeni islama koji će se uz Allahovu pomoć dalje učvršćivati i vi ćete kad ponovo dođete u Bosnu, a uvijek ste dobrodošli.“
No umjesto u zatvor nakon presude, Sakib Mahmuljin je samo napustio BiH i otišao u Tursku, navodno na liječenje. Sud BiH donio je 18. kolovoza 2022. godine naredbu o vještačenju medicinske dokumentacije Sakiba Mahmuljina, kojom je od vještaka tražen nalaz i mišljenje može li se liječiti u BiH, kao i može li putovati. To vještačenje trajalo je skoro tri mjeseca. Mahmuljin je 3. studenog 2022. godine trebao dostaviti dokumentaciju koja je predmet vještačenja, ali iz Suda BiH nisu odgovorili je li to i uradio. Nakon toga je samo poručeno da je Mahmuljin obavezan javiti se 23. studenog na izdržavanje kazne zatvora.
Ono što također upada u oči jest činjenica kada su hrvatski i srpski presuđeni zločinci bili izvan dometa zakona, medijska i politička javnost, ali i međunarodna zajednica te svekolika javnost u BiH i šire, bila je daleko više glasnija i zaineresiranija, kako za njih tako i za zločine koje su počinili ili pokušali spriječiti ili su jednostavno po zapovjednoj odgovornosti bili presuđeni. Očito je kako u BiH nisu svi zločini ni svi zločinci isti, kao ni njihove žrtve, jer postoje one prvog, drugog i trećeg reda.
wpDiscuz